
Uobičajena, svakodnevna radnja na našim desktopima je bacanje nečeg što nam više ne treba u virtualno smeće. Ali što se događa s našim kompjuterima kada njima dođe vrijeme za stvarno smeće?
Moguće je da će završiti u Gani. Predgrađe Accre, glavnog grada Gane, postalo je glavno smetlište za kompjutere i ostali elektronički otpad iz cijele Europe i Sjedinjenih Država. Na stotine tona e-otpada završava tamo svakoga mjeseca. Razvijene zemlje se rješavaju takvog otpada tako da 70 posto od 20 do 50 milijuna tona takvog otpada završiti u siromašnom zemljama. Tako e-otpad nalazi svoj put do afričkih zemalja kao što su Gana, Nigerija i Obala Bjelokosti. Zbrinjavanje elektroničkog otpada u razvijenim zemljama skupo košta zbog striktnih zakona o zaštiti okoliša, ali u zemljama poput Gane nema takve regulacije, što se onda iskorištava. Pritom se uglavnom zaobilaze međunarodni zakoni, prema kojima bi tim zemljama trebalo platiti poprilične novce za zbrinjavanje takvog otpada, tako što se ta ”oprema” označava kao humanitarna donacija premda se radi o elektronici koja je neupotrebljiva.
U predgrađu Accre djeca pretražuju brda e-smeća i odvajaju dijelove koje mogu dalje prodati. Rade, naravno, bez ikakve zaštite bez obzira što je riječ o toksičnom otpadu koji sadrži olovo, živu, berilijum i tako dalje.
Irski fotograf Andrew McConnell napravio je tamo odličnu seriju fotografija, kojom prati cijeli radni proces na počivalištu e-otpada.
Napomenimo da u Hrvatskoj ne postoji adekvatno rješenje toksičnog otpada. Takav se otpad treba izvoziti po visokim cijenama u zemlje koje ga mogu adekvatno zbrinuti, ali se u praksi, zbog lošeg provođenja zakona i slabog inspekcijskog nadzora, najčešće događa da taj otpad završava diljem Hrvatske – u prirodi.