Gdje završavaju neprodani automobili?

ilustracija1

“Prije mnogo godina, ovo je bila napredna, sretna planeta – ljudi, gradovi, dućani, normalan svijet. Samo, u glavnim je ulicama tih gradova bilo nešto više prodavaonica cipela nego što bi se nekome činilo potrebnim. Polako, podmuklo, broj tih prodavaonica cipela je rastao. Radilo se o dobro poznatom ekonomskom fenomenu, ali tragično ga je bilo promatrati: što je više bilo prodavaonica, trebalo je proizvoditi više cipela pa su one postajale sve gore i nekvalitetnije. Kako su postajale gore, više ih se moralo kupovati da bi ljudi ostali obuveni, pa su tako trgovine rasle dok čitava ekonomija nije dostigla nešto što je, vjerujem, nazvano Obućarskim horizontom događaja, te je postalo ekonomski nemoguće graditi bilo što drugo osim prodavaonica cipela. Rezultat – kolaps, propadanje i glad. Većina populacije je izumrla. Onih nekoliko s povoljnom genetskom nestabilnošću mutiralo je u ptice – vidjeli ste neke od njih – koje su proklele svoje noge, proklele tlo i zaklele se da nikad više neće hodati. Tužna grupica.” (Douglas Adams: “Vodič kroz galaksiju za autostopere”)

Kada se aktualno i u domaćim mainstream medijima perpetuiraju ideje o ratovima kao alatima ekonomskog rasta (jer su prirodne katastrofe, bit će, nedovoljne), potrebna je stvarno ogromna količina (samo)zavaravanja da bi se proizvodnja nastavila objašnjavati potrebama tržišta. Nužan je uvjet progresističke ideologije potrošnja koja očito već duže vrijeme ne može pratiti ni hiperprodukciju niti tehnološke promjene, a korporativno “planiranje” još se uvijek nije pomaknulo od ideje nadmašivanja prošlogodišnjeg plana. U svijetu u kojem su milijuni neprodanih/ispražnjenih kuća i stanova, pa i čitavi nenastanjeni gradovi, danas se investira u barijere za beskućnike u javnim prostorima, a slične primjere možemo primijetiti i u svakoj drugoj proizvodnji, bilo da se radi o hrani, fotoaparatima ili automobilima.

ilustracija2-1
Sheerness, Velika Britanija

Trenutno su na planeti milijuni neprodanih automobila, a stalno se proizvode novi – Smithova se nevidljiva ruka, izgleda, te industrije ne dira. Umjesto da ionako precijenjenim vozilima spuste cijenu ili jednostavno unište višak (podsjetimo se da su u Brazilu cijenu kave još 1932. godine držali visokom tako da su njome ložili lokomotive), proizvođači su se odlučili za skladištenje.

ilustracija3
St. Petersburg, Rusija

Čemu? Osim što parkirani neminovno i brzo fizički propadaju, njihova vrijednost pada i zbog proizvodnje novih modela. U svijetu je danas više od milijardu motornih vozila u voznom stanju (procjenjuje se da će ih do 2020. godine biti 2 milijarde), a čak i da zanemarimo negativne ekološke aspekte, ideja da će ih svaka obitelj imati po nekoliko rasplinula se s dugogodišnjom krizom na Zapadu. Kinezi pak, koji su danas najveći svjetski proizvođač s otprilike 20 milijuna motornih vozila godišnje, još uvijek ih ne mogu kupovati u dovoljnoj količini – iako je Kina od 2009. godine najveće automobilsko tržište, automobila je tamo oko 80 milijuna, dok ih je u Sjedinjenim Državama, primjerice, oko 240 milijuna. U Indiji, zemlji gdje je automobil i dalje važan simbol društvene mobilnosti, ukupan je broj oko 20 milijuna.
Nije izvjesno da će, ma koliko se u proizvodnji skraćivao njihov rok trajanja, ovi uskladišteni automobili naći kupce na vrijeme, ako ikad, a najmanje vjerojatno na Zapadu. Neprodani zauzimaju goleme površine – neki od primjera su na slikama. Prikazi iz 2009. godine, kada je tržište automobila bilo na koljenima, pokazuju kako kriva procjena potreba i ritmova prodaje može rezultirati gomilanjem.

ilustracija4
Valencija, Španjolska

Ilustracija5-1
Civitavecchia, Italija

ilustracija6
Corby, Velika Britanija

ilustracija7-1
Avonmouth, Velika Britanija

Da u globalnoj ekonomiji nejednakost već ima katastrofalne posljedice, dokumentira se i objašnjava već desetljećima. Cinizam kojim svjetska ekonomija ignorira sve glasnije alarme vjerojatno će još za naših života rezultirati kolapsom. S obzirom na vjerojatnost da ljudska roba smisli i provede neku održivu politiku, njegujmo svoje perje.

ilustracija8-1
Baltimore, Sjedinjene Američke Države

Fotografije prikupio: Vincent Lewis