“Gospa u lezbijskom zagrljaju”

S novom godinom na repertoar Gavelle stigla je i nova predstava- dugo očekivana i najavljivana predstava “Fine mrtve djevojke” Mate Matišića uprizorena je točno deset godina nakon istoimenog filma, i ovaj put u režiji Dalibora Matanića samo na kazališnim daskama. Neviđenu lavinu reakcija, više i od same teme, ljubavne priče o dvjema djevojakama koja je izvukla ono najniže što si ne želimo priznati ali je itekako prisutno u našem društvu, izazvali su plakati za predstavu koji su osvanuli po Zagrebu, a prikazuju, da parafraziramo, “Gospu u lezbijskom zagrljaju”. Dizajn plakata standardno potpisuje Vanja Cuculić, a o iznimno uspješnoj suradnji s kazalištem koja traje već osam godina pisali smo u više navrata kao o svijetlom primjeru formiranja identiteta kazališta, koji nažalost mnoga druga kazališta u nas ne slijede negirajući tako važnost zapravo neizmjerno važnog segmenta dizajna plakata, i iznad svega pokazujući nerazumijevanje značaja vizualnog identiteta i važnosti stvaranja istog.

Međutim, kako to u nas povremeno biva, fokus je radikalno preusmjeren kako s predstave tako i s dobrog dizajna pa je vox populi međuostalom izrodio i poziv koji nas je, baš poput onih neshvatljivih ‘redalica’ koje znamo dobivati mailovima iako ih apsolutno ne želimo u svom pretincu, pokušao prinuditi da se radi općeg dobra i sveukupnog prosperiteta, uključimo u lanac i pismeno pobunimo – jer smo (a ne ako smo) uvrijeđeni. Iako sam poziv nije promovirao uvredljive mailove, navodno su poruke raznog neprikladnog sadržaja stizale na adresu kazališta, što prema komentarima s Facebooka svakako možemo vizualizirati. Priopćenje iz Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport koje je uslijedilo otkrilo je pak kako je i sam gradonačelnik Milan Bandić naložio da se plakati žurno uklone sa svih javnih površina.

plakat_galleryfullscreenthickbox

Iako je ravnatelj kazališta gosp. Darko Stazić odmah izašao s izjavom kako “živo i angažirano kazalište treba otvarati najrazličitija društvena pitanja, smiono se upuštajući u dijalog sa svakodnevicom koju svi zajedno živimo u današnjoj Hrvatskoj” te kako “ne bi trebala postojati područja nedodirljivog, jer kazališni čin poziv je na dijalog”, taj poziv na dijalog o šovinizmu, homofobiji i netoleranciji opipljivoj u našem društvu i zbilji ipak nije naišao na razumijevanje, baš kao ni objašnjenje kako “plakat i predstava ne žele uvrijediti nikoga već aktivno progovoriti o gore spomenutim temama, senzibilizirajući javnost za njih”. S obzirom da je situacija eskalirala do nevjerojatnih razmjera, ravnatelj se osjetio pozvanim, ili bolje reći primoranim, odgovoriti upravo onako kako je to od njega traženo, pa vam u nastavku donosimo priopćenje za javnost u cjelosti:

“Neviđeni pritisak, potaknut od strane jedne udruge, koja preko svojih internetskih stranica poziva na masovni protest zbog kazališnog plakata za predstavu “Fine mrtve djevojke”, po tekstu Mate Matišića, u režiji Dalibora Matanića, a koji se ne vrši samo na Gradsko dramsko kazalište “Gavella”, već i na s kazalištem povezane institucije, kao i na naše suradnike i sponzore, doveo je do toga da je uprava Gradskog dramskog kazališta “Gavella” donijela odluku da sporni plakat povuče iz upotrebe.
Skretanje pozornosti s kazališne predstave, koja je svojom kvalitetom već osigurala interes ogromnog broja kazališnih poklonika, kao i naišla na odlične kritike najvećeg dijela stručne javnosti, na sredstvo oglašavanja predstave nije dobrodošlo nikome, a najmanje kazalištu.
Još jednom ponavljam kako namjera kazališta nije bila povrijediti bilo koga, te se svima onima koji su se osjetili uvrijeđenima javno ispričavam u ime kazališta “Gavella” i u svoje osobno ime. Iskreno se nadam da će svi oni koji su poslali svoju poruku nezadovoljstva plakatom, pogledati predstavu i osobno se uvjeriti u plemenitost poruka koje prenosi, kao i u njenu kazališnu kvalitetu.
Zahvaljujemo svima onima koji su nam u raspravama na portalima i društvenim mrežama pružili podršku tijekom kampanje koja se vodila, i za koju se nadam da će ovime završiti.”

Kao promotore dobrog dizajna, potpuno nam je neprihvatljivo svjedočiti raspravama na ovom nivou i prihvatiti povlačenje plakata kao konačan ishod ove priče. Potez kazališta apsolutno se uklapa u prije svega tužan okvir već ustaljenih događanja u zemlji u kojoj politika i Crkva vode rat, i gdje je očekivano izlaziti iz svoje ingerencije jer ona kao takva ni ne postoji, pa tako izgleda da o obrazovanju i kulturi može odlučivati baš svatko. Koliko se kompetentnost sustavno negira, pokazuju i neki od komentara koje smo mogli pročitati a koji sugeriraju kako je jedino Matanićevo oružje da napravi dobar film kontroverza, a paralelno s tim i jedini način da Gavella izbaci hit i vrati ljude u kazalište, pa nam se čini da ih je apsolutno deplasirano uopće komentirati. Upravo zato nismo zatražili niti komentar od Studia Cuculić jer im je zasigurno dosta uljeza u njihovom, makar virtualnom, prostoru, ali im ovim putem želimo da nastave svoj i više nego uspješan rad.

Nismo morali provoditi posebnu anketu da bi otkrili kako se nitko od naših suradnika primjerice nije našao uvrijeđenim, neovisno o svojim vjerskim uvjerenjima koja su ovdje neupitna. Kako je svojedobno Nevenka Bečić slavodobitno rekla “pametnom dosta”.