Grad u kojem duh Mediterana još nije umro

Znanstveni tim Povjerenstva za izradu Nacrta prijedloga Plana upravljanja povijesnom jezgrom Splita provodi niz istraživanja koja bi trebala otkriti prakse svakodnevnice kako stanovnika grada tako i njegovih posjetitelja, njihov utjecaj na svakodnevne promjene u urbanom tkivu, u svrhu formiranja javnih politika koje bi Plan trebao odrediti. Jedno od provedenih ankentnih istraživanja otkriva razloge i učestalost dolaska Splićana i stanovnika okolnih naselja u povijesnu jezgru grada te promjene sadržaja i namjena prostora u samoj jezgri posredstvom kako njihove međusobne interakcije tako i interakcije s prostorom. Konceptualizaciju istraživanja, anketni upitnik, obradu i interpretaciju podataka odradili su mr.sc Mirko Petrić, prof. dr.sc. Inga Tomić-Koludrović i Ivan Puzek, mag. soc. a terensko ispitivanje provela je agencija Ipsos plus u financijsku pomoć Grada Splita.

01 st

Anketa se provela na uzorku od 400 ispitanika u četiri vala (lipanj, kolovoz, listopad, prosinac) te je predstavljena ovog ponedjeljka u Muzeju grada Splita. Usprkos opće prihvaćenom dojmu da Splićani slabo posjećuju jezgru grada, anketa je pokazala da dolaze iz gotovo svih djelova grada te da su uglavnom zadovoljni onim zbog čega su došli. Ipak, nije u Splitu sve tako dobro. Premda čak 69% Splićana u jezgru dolazi pješke, što je svakako za pohvalu, pokazalo se da ih tek 35% koristi javni prijevoz u istu svrhu, a čak 43% dolazi automobilom i to samostalno. S obzirom na ove podatke, umjesto o problemu nedostatka parkinga u centru grada, koji se često spominje kao jedan od razloga slabe posjećenosti, možda bi bilo bolje govoriti o neefikasnosti i nedostupnosti javnog prijevoza, koji bi poboljšan jednostavnije i efikasnije riješio pristup jezgri. Činjenicu da samo 7% Splićana u jezgru dolazi biciklom pak ne bi trebalo tumačiti samo konfiguracijom tla već i ekološkom neosviješćenošću građana, u prilog čemu ide i visok postotak korištenja automobila. Nadalje, da stanovnici grada nemaju visoko mišljenje o samoj jezgri govori podatak da njih čak 69% ne bi doselilo u jezgru.

02 st

Ipak, bez obzira za to, jezgra grada visoko je rangirana kao mjesto za druženje, opuštanje i tzv. đir. Odmah iza toga kao razlozi dolaska u jezgru slijede kupovina hrane i neprehrambenih proizvoda te organizirana događanja na otvorenom. To bi značilo da su splitski pazar i peškarija, koji ujedno visoko rangiraju i pri mjerenju zadovoljstva pojedinih aspekata posjeta, i dalje važna mjesta u svakodnevnom životu građana te bi ih kao takve trebalo dalje razvijati. U smislu očuvanja duha mediteranskog grada u Splitu idu u prilog i na prvi pogled neobični podaci kao oni o visokih 31% onih koji ne znaju zašto dolaze u jezgru te 12% onih koje nemaju namjeru posjetiti niti jedno od ponuđenih mjesta. To znači je odlazak u centar grada još uvijek sastavni dio rutine svakodnevnice velikog broja građana. Na žalost, gubitak sadržaja u gradu o kojem se često govori potvrđuju podaci da tek 1% posjetitelja u centru namjerava posjetiti knjižaru ili neki obrt, prvenstveno zato što ih više gotovo niti nema. Isti postotak dobili su muzeji i galerije. U njihovom slučaju slabi rezultati ukazuju na potrebu poboljšanja komunikacije ovih institucija s građanima grada.

04 st

Zbog važnosti povijesne jezgre za kulturni identitet grada i njegovih građana, na osnovi ovog istraživanja, istraživači su donijeli i određene preporuke. Na prvom mjestu tu je preporuka za riješenje prometne povezanosti i poboljšanja aspekata povijesne jezgre koji su dobili najmanje ocjene zadovoljstva, kao što su zelene površine, neuređene ulice i zgrade, slaba ponuda servisa i obrazovanja. Nadalje, za održanje života u jezgri tokom cijele godine preporučuju smanjiti sezonski karakter događaja, što bi značilo privući građane događanjima i izložbama organiziranim van sezone.

03 st

Tom prilikom Mirko Petrić naglasio je da se ni turizam o kojem često govorimo kao stihijskom nije dogodio sam od sebe. On je posljedica razvoja tržišta nekretnina i promjena koje je uzrokovala ekonomska kriza. U tom smislu smatra da Grad ima mogućnost kroz poticaje za prenamjenu apartmanskih prostora u poslovne prostore u široj gradskoj jezgri, te poticaje kulturnim i čistim industrijama, smanjiti razlike koje danas postoje u jezgri između sezone i van sezonskog perioda te smanjiti ovisnost grada o samom turizmu.