Hraniteljica Dalmatinka
Dugo godina naši su gradovi ovisili o svojoj industriji. Onda je industrija propala, a dani kada su ljudi na posao odlazili i s njega se vraćali sretni ostali su živi samo u njihovom sjećanju.
Kratki film pod nazivom „Dalmatinka Sinj“ bilježi upravo ta sjećanja koja bivše zaposlenice ove industrije, kao i drugi Sinjani i Sinjanke, još uvijek čuvaju. Kako je plaća uvijek stizala na vrijeme, kako je od tih plaća živio cijeli grad te kako se i u Bosni i u Splitu znalo kad je Dalmatinka Sinj isplatila plaće, samo su neke od priča koje ljudi još uvijek nose u sebi, a koje je za potrebe filma snimila te montirala Andrea Kaštelan prema koncepciji Dragane Modrić, Jelene Pavlinušić i Nikole Križanca.
Dalmatinka Sinj, autor loga Jakov Budeša
Gradnja tvornice je započela još 1945. godine po projektu Ladislava Horvata. Građena u fazama, tvornica je Sinju donijela odlike modernog industrijskog grada. Sinjani, a posebno Sinjanke koje su činile 80% radne snage tvornice, dobili su radna mjesta te je započeo kulturni i ekonomski preobražaj Sinja i Sinjske krajine. Sela su elektrificirana, izgrađeni su putevi, škole, Sinj je dobio bazen koji se i danas koristi.
S ciljem valorizacije uloge „Dalmatinke Sinj“ kao pokretača društveno ekonomskih promjena, tim Modrić, Pavlinušić i Križanac pokrenuli su izložbeno – istraživački projekt u sklopu kojeg je nastao i ovaj kratki film. Zbog arhitektonske vrijednosti same zgrade, te zbog povijesne i socijalne uloge tvornice na razvoj grada grada, Dalmatinka Sinj neupitno zaslužuje ovoliko pažnje.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija
