Kako je Povjerenstvo ocijenilo gradove – kandidate za EPK 2020.

Nakon objave da su četiri hrvatska grada – Dubrovnik, Osijek, Pula i Rijeka – ušla u drugi krug natječaja za naslov  Europske prijestolnice kulture, na stranicama Europske komisije objavljeno je izvješće Povjerenstva nezavisnih stručnjaka  s ocjenom prijedloga svih devet gradova koji su se kandidirali za dobivanje te prestižne titule, izvještava Novi list.

Kao što je poznato, Đakovo, Split, Varaždin, Zadar i Zagreb ispali su iz utrke, a jedan od preostala četiri grada ponijet će naslov Europske prijestolnice kulture  2020. godine, zajedno s jednim gradom u Irskoj.

2

Povjerenstvo u izvješću ističe glavne prednosti i manjkavosti predloženih koncepata, kao i preporuke na koji način  ih  unaprijediti.

Opći je dojam da je Rijeka prolaskom  prve selekcije možda više zadivila sebe samu  nego europske stručnjake,  iz čijih se ocjena dade naslutiti veća naklonost ponudama Osijeka, Pule i Dubrovnika. U usporedbi s konkurencijom Rijeka je za  EPK planirala potrošiti najmanje:  26 milijuna eura od čega  je  18,5  milijuna namijenjeno  programskim  troškovima.

114

Najveći budžet  ponudio  je Osijek  s  planiranih  36,5 milijuna eura, od čega  je  razvoju kulturnih i umjetničkih projekata  namijenjeno  27,5 milijuna,  što je  više od ukupnog riječkog proračuna. Slijedi Pula s  budžetom od  33,25 milijuna eura, od čega su 23,25 milijuna programska, te  Dubrovnik koji namjerava potrošiti 31 milijun eura, od  čega  23,5  milijuna  za programe.

Iako novac nije  presudan  kriterij,  što potvrđuje i primjer Zagreba koji  unatoč najvećem budžetu (49,7 milijuna  eura)  nije  prošao prvu selekciju, od Europskih  prijestolnica kulture ipak se  očekuje  određena   razina  ambicije  mjerena i  financijskim parametrima.  Riječki  budžet  ocijenjen je dosta niskim za jednu prijestolnicu kulture  s europskim ambicijama.  No, još  više od  toga Povjerenstvo  je bilo iznenađeno s relativno niskim  udjelom Grada  u EPK proračunu: samo  26 posto  naspram  43 posto  sredstava  od države!

Ta primjedba nije bezazlena, jer  se  na temelju  planiranih izvora  financiranja  procjenjuju izgledi grada  da ostvari najavljene programe i ozbiljnost  kanditadure  uopće.  Najsigurnijima se  smatraju upravo  projekti  koje su  gradovi  spremni financirati  vlastitim sredstvima, dok se  realizacija onih  koji  ovise  o  naklonosti  europskih  fondova  doživljava  neizvjesnijom.  Zbog toga  povjerenstvo  od svih  gradova  izričito  traži  da  u dokumentaciji  za završni krug selekcije  posebno naznače  programe  koje  planiraju  prijaviti  na  EU  natječaje.

Inače,  svi  pretendenti  na  titulu  Europske  prijestolnice kulture  usuglasili su  se s  Ministarstvom  kulture  da će ono  u programskom dijelu  troška participirati s 10 milijuna eura. Iako  nije formaliziran, to je  dogovor na kojem su  gradili  svoje  kalkulacije.

Prijava Rijeke  temelji se na temi “Luka različitosti”. Grad teži  tome da si udahne novi život.  Njegova kulturna strategija teži jačanju  kulturnog identiteta grada i tome da kulturne aktivnosti  učini  dostupnije građanima i atraktivnije  turistima,  tvrtkama i investitorima. Program za EPK, ugrađen u strategiju,  teži  ubrzati početak modernizacije  kulturnog i kreativnog sektora i predstaviti riječku baštinu  i suvremenu  umjetničku  scenu široj europskoj  javnosti.  EPK  namjerava  funkcionirati  kao  most  pomoću kojeg će grad dostići europsku  i međunarodnu dimenziju, ojačati svoju kozmopolitsku prirodu, kao  i samopouzdanje  i samopoštovanje.

4
Pod  kapom “Luke” program ima tri tematska područja: Voda, Rad i Različitosti.  Povjerenstvo  smatra  da  je riječ o temama koje  se mogu lako pratiti, što je pozitivna  prednost u marketinškom smislu, a  posebno  naglašava  i  njihovu  autentičnost, utemeljenost  u gradskom  identitetu.

Po sudu povjerenstva,  riječka  kulturna strategija postavlja ambiciozne ciljeve koji su podudaraju s ciljevima  EPK-a,  a primijećeno je i  da  kulturne strategije  regije i Sveučilišta  također  uključuju  EPK.
Povjerenstvo  također  cijeni kontekstualnu  analizu grada i izazova s kojima se suočava.  Posebno ga  je  zaintrigirala rečenica  da je “Rijeka hrvatski sinonim za nestandardno, liberalno, antinacionalističko i tolerantno”.
Uz to kao  posebno važan ističe  komentar  da “uspjeh Rijeke  kao Europske prijestolnice  kulture  2020.  uvelike  ovisi o  njenom  doprinosu  poboljšanju  međuljudskih odnosa  i društvene kohezije”.  To uvođenje  promjena u  ponašanje  donosi  novu dimenziju EPK-a, ali povjerenstvo  zanima  kojim sredstvima Rijeka  to kani  postići  i  stoga  će  je u ostvarenju tog  cilja pozorno pratiti.
U  prijavi  je  objašnjeno da je Rijeka kroz svoju povijest lučkog grada i kroz široko iskustvo njezinih kulturnih djelatnika već  stekla snažno  obilježje  europskog  grada što pokazuje i s mnogo postojećih  međunarodnih  kulturnih aktivnosti. No, to je – kako se ističe u evaluaciji – zajednička karakteristika  gradova u Evropi.
U takvim okolnostima  jedna Europska  prijestolnica kulture treba pokazati kako će se razvijati u novim smjerovima, unaprijeđenjem  vlastitog  kulturnog  identiteta,  ali također  povezujući se  i  istražujući   zajedničke  osobine s  drugim europskim gradovima i regijama, u čemu je Rijeka u ovom trenutku možda  manje aktivna.

Posljedično, povjerenstvo  smatra da europska dimenzija pokazana u  riječkoj  prijavnoj  knjizi  zahtijeva daljnju  inovativnu doradu,  a  posebno  ne razumije  potrebu da se  u  konceptu  programa  zasebno  izdvoje  “međunarodni programski prijedlozi”.  Naime,  od  većine  se  projekata  u  EPK  i  očekuje  da  imaju  međunarodno partnerstvo u ovom ili onom obliku. Uz to,  Rijeci se  zamjera  i  pomalo geografski ograničen raspon  partnera.

023

Koncept kojim je Rijeka ilustrirala  svoju programsku orijentaciju, obuhvaća širok raspon  projekata–od  kulturnog do obrazovnog sektora i sfere digitalnih tehnologija, od uključenja LGBT zajednice do nastavka razgradnje  tradicionalnog koncepta nacionalnog teatra i  modernizacije industrijskog nasljeđa.  To je  potencijal,  iako još nerazvijen, za inovativne  programe.

U prijavnoj  knjizi  se ističe da će nekoliko  događaja biti posebno atraktivni za EU  posjetitelje i šire.  Kao  primjer navedena  je  izložba o Klimtu koja  ima potencijal privući široku publiku. Neki elementi programa kao npr. “Subverzivne različitosti” vrlo  su provokativni i obilježeni jakom kritičnošću.
Iz   izvještaja je  razvidno da  se  Rijeka  pohvalila  kako već sada ima  gotovo spreman  umjetnički  program, ali  joj je  povjerenstvo  uzvratilo  da  takvu vrstu samozadovoljstva  smatra preuranjenom. U  sljedećoj  fazi kandidature  o tome  treba  podastrijeti detaljnu  elaboraciju.
Pozitivno je  ocijenjeno što su  konzultacije  o  prijedlogu kandidature uključile  široki   krug  javnosti. U prijavnoj  knjizi grafički je prikazan širok raspon lokalnih kulturnih djelatnika  i umjetnika koji su uključeni u diskusije o EPK  i svojim prijedlozima utjecali na koncepciju programa. Očekivanja su ispunjena i time  što  se  poseban  naglasak  stavlja na pitanje kako doći do građana koji  nisu uobičajeno uključeni u kulturne aktivnosti.

Dodatno, povjerenstvo se osvrnulo i na programe vezane za različite manjine, zbog dojma da su povremeno u  sukobu  jedni s drugima: kao primjer naveden je program podučavanja romske djece klasičnoj glazbi kojim se na neki način   umanjuje vrijednost njihova folklora i tradicijske kulture.

Prijedlog  riječke kandidature uključuje i susjednu regiju te  njezine gradove. Povjerenstvo zna da kandidatura ima  podršku relevantnih političkih vlasti, gradonačelnika Rijeke, kao i opatijskog gradonačelnika te primorsko-goranskog  župana. No, bez obzira na tu podršku nije mu posve jasna uloga u programu gradova iz okruženja, niti  kakve to koristi  donosi.

Rijeka u prijavnoj knjizi  ističe da ima kulturnu i menadžersku infrastrukturu sposobnu da ponese kompleksnu organizaciju EPK.  Navodi se i da je 60 posto građana zadovoljno s kulturnom ponudom, ali podaci pokazuju da kulturne institucije gube publiku. Povjerenstvo bi  stoga  voljelo  vidjeti na  koji će   način  promijeniti svoje programe  da bi  poboljšali  situaciju.

Jedna  od  najvećih  primjedbi  tiče se  predloženog načina  upravljanja  kompleksnim  aktivnostima  Europske prijestolnice kulture. Povjerenstvo  smatra da  bi  taj posao trebala voditi  posebna  agencija  koja će se baviti isključivo  s EPK-om. Ona bi trebala imati vlastitu pravnu osobnost i djelovati potpuno neovisno od  gradske vlasti. U dosadašnjoj praksi  EPK-a  takav  se  model pokazao najuspješnijim. Također, očekuje se snažna figura umjetničkog  direktora kojeg bi  bilo  preporučljivo odabrati  javnim pozivom.

No, Rijeka je  očito  posložila stvari  na način koji  povjerenstvo ne smatra primjerenim.
Predložena organizacija vodstva EPK-a ima širok raspon odgovornosti, uključujući mnoge elemente kulturne strategije kao i provedbeno upravljanje glavnim kulturnim kompleksom. Nejasna je  i predložena struktura viših djelatnika, a posebno uloga  glavnog programskog koordinatora sa skupinom nezavisnih umjetničkih  direktora, pretpostavljamo  ravnatelja  postojećih kulturnih  institucija.  Povjerenstvo  smatra da  takvoj strukturi nedostaje upravljačka snaga koju bi  umjetnički direktor EPK-a  trebao imati da zadrži koherentnu umjetničku viziju. Postoji veliki rizik da program  postane serija paralelnih programa.

Između ostalog, povjerenstvo se  osvrnulo i  na kapitalne  infrastrukturne  projekte  revitalizacije “Benčića”  i “Hartere” koji ne ulaze u programski budžet  EPK-a i bit će financirani zasebno iz EU fondova, ovisno o tome kakav  uspjeh poluče na natječajima. No, povjerenstvo očekuje da mu se  objasni  u kakvom odnosu ti projekti stoje s predloženim  programom EPK-a.  Vjerojatno ih zanima jesu  li to prostori u kojima bi se planirani programi  trebali održavati.

U cjelini,  povjerenstvo   cijeni  autentičnost predloženog  riječkog programa. Smatra da prijavna  knjiga sadrži kvalitetne  prijedloge koje  je moguće razvijati. Jasno progresivno razmišljanje i slika grada “otvorenog  različitostima”  mogla bi biti dobrodošla i za druge evropske  gradove. Predložen koncept  posjeduje potencijal za razvoj  projekata  relevantnih  ne samo za Rijeku nego i za EU građane. Međutim, povjerenstvo ozbiljno brine o europskoj dimenziji i predloženim organizacijskim planovima.

Europska  dimenzija projekta generalna je  slabost  apsolutno  svih kandidata u  utrci za EPK. Nema niti jednoga  grada  koji je ostao pošteđen takve primjedbe. Da bi  se  u tom smislu  poboljšali, trebaju  dodatno poraditi na međunarodnom umrežavanju unutar i izvan granica EU-a, kao i povezivanju s  irskim kandidatima.

Uz  to, kandidati moraju  uvjeriti povjerenstvo da imaju  programe s  jedne strane dovoljno jake  da  privuku europsku  publiku, a  s druge strane takve da domaćem stanovništvu osvijeste europsku  kulturnu različitost.  Također,  treba  pružiti uvjerljive dokaze da će EPK programi  imati jasnu prepoznatljivost i dodatnu privlačnu moć u odnosu na  postojeću kulturnu i turističku ponudu, koja ih ne smije zasjeniti. Taj dio Rijeci neće biti previše težak, ali bi  mogao biti  Dubrovniku.

117

Dubrovačka kandidatura počiva na temi  “Grad u nastajanju”, a program se temelji na četiri stupa – ponovnom  osvajanju  javnog prostora, oslobađanju kreativne energije, redefiniranju identiteta i povezivanju  s  Europom.  Povjerenstvo  cijeni  što su Dubrovčani  sami  ukazali da se grad takvog povijesnog nasljeđa suočava sa sve većom dominacijom turista i  slabom kulturnom ponudom u  zaleđu  i na otocima. Sve je u centru i podređeno turistima. Otuđenje grada od građana i utjecaj masovnog turizma na  mali prostor grada samo su neke od  zanimljivih  tema kojima se Dubrovčani  kane pozabaviti.

Pritom  namjeravaju angažirati umjetnike iz cijele Europe, planiraju suradnju s  brojnim međunarodnim partnerima i stavljaju naglasak na razvijanje koprodukcija, što povjerenstvo posebno pozdravlja.  Uz ostalo,  Dubrovnik  planira razvijati  zajedničke projekte s  gradovima u Hrvatskoj i regiji, a povjerenstvo posebno  ističe  suradnju s Bosnom  i Hercegovinom i Crnom Gorom, kao i  s Osijekom,  s  kojim  dijele slične probleme, ali u različitim okolnostima.
Sveukupno,  povjerenstvo je impresionirano prvom fazom  kandidature Dubrovnika. Ambicije za poboljšanje kulturne ponude izvan stare gradske jezgre na otoke i zaleđe izrazito su pozitivne, a nacrt programa pokazuje potencijal da se one i ostvare. Ipak,  postoji  bojazan  da će  EPK  programi  ostati  zasjenjeni  uobičajenom  turističkom  ponudom  i postojećim  dubrovačkim atrakcijama.

 

1

Osijek  se natječe  s temom “Oxygen2020”  koja  uključuje četiri tematske osi: Culture Park (Park kulture),  Living Fields (Živuća polja), Hacking the Future (Hakiranje budućnosti) i Bridges over Water (Mostovi preko vode).
Povjerenstvo smatra  da  su odabrane programske  teme vrlo koherentne i sadrže jasnu umjetničku viziju. Pristup pojedinim  temama  vrlo  je inovativan, osobito u “Hakiranju  budućnosti” gdje se spajaju baština i digitalne tehnologije.
Povjerenstvo  naročito cijeni želju Osjeka  da  se  uhvati ukoštac  s  teškim  nasljeđem  rata i  da  diskurs  konflikta  prevlada  kulturom dijaloga.  Pohvaljen je  potencijal grada s 22 manjine i programski dio posvećen pomirbi  i dijalogu te uspostavi nove platforme za društvo bez sukoba.  Naglasak na djecu i mlade  u  temi  “Panonski izazovi” ocijenjen je  kao  inovativan način da se potakne  razvoj  publike, kombiniran s promjenom ponašanja.

Europsku dimenziju  Osijek je  pokazao  partnerstvom s Pečuhom, Novim Sadom  i Tuzlom.Na temelju predočenih projekata  može se steći dojam o širokom uključivanju umjetnika diljem Europe,  ali  još mora  raditi na drugim aspektima europskog  dimenzioniranja.
Najveće zamjerke odnose se  na  premali angažman građana u  pripremnoj fazi projekta, nejasno predstavljen  budžet i kojeg nije razvidan točan udio  Grada, kao i  prijedlog  organizacijske strukture koji izaziva zabrinutost.  Neprihvatljivo  je da  agencija koja vodi EPK bude odgovorna i za upravljanje kapitalnim projektima i kulturnim sektorom gradske uprave.

 

5

Pula je  punudila  temu  “Demilitarizacija: Od tvrđave do foruma” kao nepovratan  proces kulturalne i socio-političke transformacije. U  njihovu  prijedlogu izraženo je šest jakih  ambicija: utjecaj na dugoročne  politike,  transformacija kulturnih institucija, integracija bivših vojnih objekata  u moderan grad, pružanje jakog kulturnog  poticaja lokalnoj ekonomiji,  promjena svakodnevnog  načina  života i zajedničko stvaranje mogućih novih scenarija. Nakana je odmaknuti se od vojničkog  načina razmišljanja i ponašanja prema građanskom, nadići strah i socijalnu pasivnost, te manjak želje za akcijom koji se naziva “tapija”.

Povjerenstvo cijeni konkretnost prijedloga kao i inovativan način kako  su  povezani s gradskim kulturnim  identitetom. Također, cijene  evidentan entuzijazam i predanost projektu.

Značajan  naglasak u programu stavljen je na promjenu  mentaliteta “tapije”, stanja društvene i gradske pasivnosti koja nije svojstvena samo Puli već i mnogim drugim gradovima. Povjerenstvo smatra da je to vrlo ambiciozan izazov, ali zahtijeva  dodatnu razradu da bi se jasnije vidjelo kako to Pula kani postići. Europska dimenzija izražena je sintagmom “Dovođenje Pule Evropi”. Taj prijedlog se na više  mjesta referira na suradnju s evropskim umjetnicima, ali ga treba dalje razvijati. Jedan od najvećih izazova  je kako  privući  širu europsku publiku.

Povjerenstvo je primijetilo dvojezičnost i multietničnost grada. Smatraju da to može biti  snažan faktor.
U čast Hermanu Potočniku Noordungu,  malo  poznatom europskom vizionaru i prvom svemirskom arhitektu, Pula je  najavila i  “kulturnu  okupaciju svemira”, što  povjerenstvo smatra potencijalno zanimljivim, ali nije sigurno koliko je  povezano s ciljevima i narativima  EPK-a.
No, zato je impresionirano aktivnim angažmanom, suradnjom i razmjenom projektnih ideja s irskim EPK kandidatima.

Pulski program  za EPK izgrađen je oko četiri osi: “Re-map”, “Com-pass”, “Uni-forms” i “Hori-zon”. Ne dovodeći  u pitanje značenje, povjerenstvo se pita kao će  ti naslovi zvučati  u PR i marketinškoj kompanji kad se prevedu na hrvatski.
Pohvaljen  je  inovativan pristup  baštini i tradicionalnim umjetničkim formama, a jednako tako reference na “zabavu” i “razigranost” naspram vojničkom svjetonazoru.Povjerenstvu se sviđa i nakana da se bivše vojne  lokacije  prenamijene  u kulturne svrhe te smatra da EPK može poslužiti  kao laboratorij za nove urbane transformacijske strategije. No, zamjera Puli što je zanemarila potencijal partnerstava sa sličnim sredinama, bivšim vojnim centrima kojih  ima diljem Evrope.

Povjerenstvo je s odobravanjem  pozdravilo što je u programske ciljeve uključen rad s djecom,  nemoćnima,  starijima i potrebitima te subkulturnim skupinama. Program uživa podršku grada i regije, a  35 posto ideja proizašlo je iz širokog procesa konzultacija, što kazuje da su na dobar način doprijeli do građana.
Umjetnički sadržaj programa dobro  je  odvagan,  barem financijski,  ali  koncentrira se oko pet vodećih programa što bi moglo dovesti do programske neravnoteže.
Također,  povjerenstvo  je  steklo  dojam da  je postojeća suvremena i kulturna scena Pule živa,  zanimljiva, ali relativno mala, što bi  mogla postati slabost ako se ne postigne šira angažiranost i uključenost  kulturnih djelatnika i umjetnika u razvoj  programa. Financijski planovi su adekvatni, a  privatni sektor  namjerava se  uključiti  s vrlo visokih 59 posto budžeta!
Predloženi  organizacijski model  slijedi najbolju praksu dosadašnjih Europskih  prijestolnica kulture.
U cijelosti,  povjerenstvo je  impresionirano  vitalnošću i energijom  pulskog  prijedloga.  Njihova  ambicija da promijene već duboko ukorijenjeno  kulturno ponašanje je na liniji  nastojanja dosadašnjih EPK-a i predstavlja  suvremen i  inovativni izazov kulturnom i društvenom  sektoru.

 

Nela Valerjev Ogurlić

(tekst je uz dopuštenje prenesen s portala Novog lista)