Kako poboljšati zagrebačku biciklističku infrastrukturu?
Donosimo posljednji nastavak serijala “Što to biciklisti drugih gradova imaju, a zagrebački nemaju?” s nizom prijedloga za poboljšanje biciklističkog života u gradu Zagrebu, a prvi i drugi nastavak možete pročitati ovdje i ovdje.
9. Javne pumpe za gume – primjeri iz Švedske (Jonkoping) i Austrije (Beč)
U staro vrijeme većina je bicikala na sebi imala i mjesto za pumpu … no, skidanjem nepotrebnih dijelova (npr. dinamo i svjetiljke su zamijenile brzo montirajuće baterijske lampe) su nestale i one, a biciklisti uglavnom upotrebljavaju kompresore na benzinskim pumpama … ali, one nisu baš tako česte u središtima većih gradova. Zbog toga su se u nekim gradovima pojavile javne pumpe koje se najčešće nalaze na najfrekventnijim mjestima (recimo na biciklističkim parkiralištima uz željezničke kolodvore).
Pumpa za gume pored željezničke stanice u Jonkopingu.
Javna pumpa u Beču.
Zagreb: U Zagrebu ne postoji niti jedna javna pumpa za zrak (uz iznimku onih na benzinskim stanicama)
10. Kvalitetna biciklistička karta – primjer iz Austrije (Graz)
Za kraj, evo jednog od meni najvažnijih “artikala” iz ponude biciklističke infrastrukture razvijenih gradova: biciklističke karte. Nagledao sam se posljednjih desetljeća svakakvih biciklističkih karata (zagrebačka je jedna od najgorih – mala, nepregledna, bez dodatnih detalja), a ova prezentirana ovdje, biciklistička karta Graza, je dosegla savršenstvo – ja ne mogu zamisliti bolju!
Naime, uz kvalitetnu kartu (sa označenim imenima ulica i abecednim kazalom) ovdje su označene i sve biciklističke staze u gradu (sa označenim tipovima staza), pregledno su označene glavne gradske rute sa najvažnijim točkama, tu je i uvećani plan centra grada, te plan manjeg mjerila šire gradske okolice. Na pozadini karte su izlistane i sve trgovine i servisi za bicikle, dan je kratak pregled pravila za vožnju i savjeta za održavanje i sigurnost bicikala, .. zaista, nema što nema! I uz to u prihvatljivom formatu i mjerilu te, kao šećer na kraju, posve je besplatna!
Biciklistička karta Graza, već na koricama su označene glavne gradske biciklističke rute.
Podrobniji uvid u kartu otkriva bogatstvo informacija.
Karta omogućuje pronalaženje svake ulice i lako određivanje najpovoljnijeg i najsigurnijeg puta između bilo koja dva odredišta unutar grada.
Zagreb: Zagrebačka biciklistička karta je izuzetno loše kvalitete, nepraktična i vrlo lošeg mjerila.
Pogled na biciklističku kartu Zagreba (format A4, jedva vidljivih detalja)
Uz ovih deset glavnih primjera, ilustriranih fotografijama i konkretnim primjerima iz drugih gradova, evo i nekoliko dodatnih za koje u svojoj arhivi nisam našao prikladne fotografije, ali su uobičajeni u drugim gradovima i zemljama!
11. Raskršća: Zaustavna linija za bicikle je ispred one za automobile
Ovo je praksa koja je dosta česta u nizozemskim i njemačkim gradovima – na semaforima je biciklima dana prednost pred automobilima kako bi imali mogućnost neometanog kretanja (početak vožnje je trenutak kad su biciklisti najviše ugroženi, zato što se početna 2-3 metra obično voze pomalo krivudavo dok se ne uhvati zamah i ravnoteža.
Zagreb: U našem gradu ovakav oblik regulacije prometa ne postoji
12. Povezivanje biciklističkog prometa sa ostalim oblicima prometa (vlak, tramvaj, autobus)
Velika većina gradova potiče čim veću upotrebu javnog prijevoza i njegovo povezivanje sa biciklističkim prijevozom. To znači da se uz željezničke stanice nalaze kvalitetna parkirališta za bicikle (sigurna, često i natkrivena, dovoljno velika), da je izvan glavnih prometnih sati omogućen prijevoz bicikala željeznicom po povoljnoj tarifi, ponegdje čak i tramvajem i autobusom.
Zagreb: Ovaj problem zadire u jednu od najdubljih rana gradske organizacije javnog prometa – nepovezanost željezničkog prometa sa tramvajskim i autobusnim. Ta se nepovezanost očituje ne samo u gotovo posve odvojenim tarifnim sistemima, već u posve odvojenim regulacijama prometa koje uopće na razmišljaju o olakšavanju prelazaka sa vlaka na tarmvaj/autobus i obrnuto. Tu bi prije svega trebalo prilagoditi vođenje autobusnih linija željezničkim trasama i stanicama, ali bi i željeznica mogla učiniti koji korak naprijed.
13. Obaveza u urbanističkom planu za osiguravanje dovoljnog broja parkirnih mjesta za bicikle u svakoj novosagrađenoj zgradi
U mnogim gradovima i zemljama postoji obaveza osiguravanja adekvatnog natkrivenog parkirnog prostora (najčešće unutar zgrade ili pored nje) vezanog uz broj stanova.
Zagreb: U našem gradu se o tome ne vodi računa
14. Uspornici prometa prilagođeni biciklima
U nekim gradovima su uspornici prometa (“ležeći policajci”) koncipirani tako da za bicikliste uz rub ceste ostavljaju prostor neometane vožnje – primjer iz Švedske (Eskilstuna)
Evo neobičnog primjera iz švedskog grada Eskilstune ne samo uspornika, već prepreke koja ozbiljno ometa promet osobnih automobila (kamenje posred kolnika), a omogućava nesmetani promet autobusa javnog prijevoza i bicikala.
Zagreb: U našem gradu postoji nekoliko tipova uspornika od kojih neki dopuštaju biciklistima neomatena prolaz sa strane, dok drugi zahvaćaju cijelu širinu ceste i ometaju vožnju bicikala.
Primjer dobrog uspornika koji omogućava nesmetan prolazak bicikla – Prečko.
Primjer lošeg uspornika koji ometa ne samo motorna vozila koja se kreću velikom brzinom, već i bicikle koji svojom brzinom posve sigurno ne ometaju promet – Špansko.
15. Pumpe za vodu uz glavne biciklističke staze
Neki gradovi (npr. Graz) su uz glavne biciklističke rute postavili pumpe za vodu za osvježenje biciklista.
Zagreb: U našem gradu postoji veliki manjak javnih pumpi za vodu – pored preostalih “Franceka” u rubnim dijelovima grada siguran izvor pitke vode se može naći tek na tržnicama i grobljima.
Zaključak: Iz navedenih primjera je očito da je poboljšanje biciklističke infrastrukture u Zagrebu moguće na mnogo načina od kojih neki uistinu ne iziskuju mnogo novca (recimo, organizacija prometa uvođenjem jednosmjernih ulica u kojima bi bio dozvoljen dvosmejrni promet biciklistima), dok bi neke mjere (recimo, napuštanje loših parkirališta tipa “spirala” i uvođenje novih tipa “klamerica”) čak donijele uštedu, a neke (poboljšanje komunikacije an relaciji automobilisti – biciklisti) bi posve sigurno doprinijele boljoj atmosferi na cestama. A mislim da se možemo složiti da bi primjena svih ovih principa doprinijela sigurnijoj i ugodnijoj vožnji ne samo biciklista, već i svih drugih sudionika u prometu.
Za kraj, evo i teretnog bicikla viđenog na ulicama Odensea (Danska) … kada uvjeti za gradsku vožnju biciklom budu bolji, i u Zagrebu će se pojaviti ovakvi bicikli!
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija
