Katedrala kojoj je priroda graditelj

Metafora šume kao katedrale prirode,u potpunosti se materijalizirala se u nizozemskoj pokrajini Flevoland. Umjetnik Marius Boezem još je 1987. godine na livadi zasadio jablane tako da u potpunosti prate tlocrt gotičke katedrale Notre Dame iz Reimsa. Stabla su rasla na mjestima stupova i potpornja originalne arhitekture, prozori su zamijenjeni zrakom, a krov nebom. Kompleksna shema gotičkoga svoda odražava se tek na podu ove katedrale, gdje betonske trake iscrtavaju glavne linije križno-rebrastog sistema. Ovoj Zelenoj katedrali (De Groene Kathedraal) kao djelu Land arta trebalo je punih devet godina da izraste i formira se u gotovo umjetničko djelo. Za javnost je otvorena 1996. godine, a očekuje se da će tek 2015. godine dosegnuti svoju maksimalnu visinu.

Dok gotičke katedrale od kamena i stakla u svojoj punoj uzvišenosti  danas doživljavamo kao nešto vječno, ova zelena katedrala slijedi životni ciklus prirode i upravo svojim rastom upozorava na propadanje i prolaznost.

Zbog prolaznosti ove 150 metara duge i 75 metara široke katedrale, desetak godina nakon njene „sadnje“, Boezem je započeo njenu kopiju nešto sjevernije. Druga katedrala ima iste dimenzije i oblik, ali ipak nije ista. Ona je zapravo njena obrnuta kopija, negativ,  praznina u obliku čistine usred bukove šume. Vidljivo iz ptičje perspektive, ove dvije katedrale konceptualiziraju odnos arhitekture i prostora u prirodnom ambijentu.

Zanimljivo je da je upravo ptičja, ili suvremenom svijetu možda bliža satelitska perspektiva, kroz popularni Google Maps vratila ovo relativno staro umjetničko djelo u centar interesa. John Hill, tražeći određene podatke na Google kartama Nizozemske, naletio je sasvim slučajno na Zelenu katedralu. Fascinirala ga je slika punog i praznog u formi katedrale iz Reimsa te je priču objavio na blogu A daily dose of Architecture. Od onda se informacija širi, a mi smo samo jedan korak u tome.