Narod hoće kino!

„Ponovo radi bioskop Zvezda!“, uzvikivalo je oko 200 mladih kulturnih aktivista kada su u nedjelju, 23. studenog, okupirali prostorije ovog nekada legendarnog kina u samom centru Beograda. Iza inicijative stoji neformalna inicijativa “Pokret za okupaciju bioskopa”, mladih kulturnih radnika koji su odlučili postaviti određena pitanja kroz samu okupaciju nekada popularne kino dvorane. Policija nije pokušala izbaciti aktiviste koji su nakon akcije čišćenja i iznošenja smeća organizirali i prve projekcije filmova i za sada ne reagira na zahtjeve sadašnjeg privatnog vlasnika da aktivisti napuste objekt.

U prvom javnom priopćenju “Pokreta za okupaciju bioskopa” između ostalog stoji: “Mi smo ovde, i bioskop je naš. Mi nismo grupa odabranih. Mi smo samo učinili prvi korak. Mi iniciramo sve one koji ne žele da žive u Beogradu bez ijedne gradske bioskopske sale. Sve one koji ne žele da žive u Beogradu u kome muzeji stoje zapečaćeni, koji ne žele da gledaju kako propadaju biblioteke, i kako se kulturna ponuda svodi na banalnost i pokoji incident. Iniciramo sve one koji ne žele da žive u Beogradu u kojem je briga o kulturi postala višak. Pozivamo na budnost, svest, i oglašavanje. Pozivamo na hrabrost i plemenitost. To što kultura odumire, ne znači da bi je trebalo pustiti da umre. Ideje nemaju cenu i moraju opet da budu opasne. Želimo da učestvujemo u istraživanju, stvaranju i doprinošenju nekom drugom Beogradu. Želimo razloge zbog kojih i dalje želimo da živimo u Beogradu. Mi smo ovde, i bioskop je naš.”

U kinu je odmah započeta radna akcija čišćenja, električar je osposobio struju, a nabavljen je i 35 mm filmski projektor. Prikazane su i prve filmske projekcije. Pretpremijera filma “Neposlušni” Mine Đukić, “Nevinost bez zaštite” Dušana Makavejeva, “Čudna devojka” Jovana Živanovića i “Tmina” Luke Bursaća. Za sutra je zakazana i prva tribina na temu privatizacije nekadašnjeg “Beograd filma”.

“Mi smo nekako svi ušli vrlo čisto u ovo, bez političkih ideja. Jasno je i da su ovakve akcije često idealne za ‘prisvajanje’ i da mogu lako da dobiju političku boju. Mi ćemo se truditi da u tom smislu do kraja istrajemo u ideji da ne želimo da budemo deo ni simbol ni ekstenzija bilo koje od političkih opcija. Ono što tražimo jeste da se stvari pokrenu i da se ne dozvoli ponovno vraćanje na istu tačku mrtvila, da se kulturi vrati mesto i šansa da preživi sa novom energijom i kreativnošću. Na nama je da uspemo da dokažemo da za to i te kako ima razloga. A čini nam se da smo ovom akcijom pokazali da smo na dobrom putu s obzirom na odaziv javnosti i reakcije ljudi koji su oduševljeni”, kaže u razgovoru za Pogledaj.to Maja Todorović, dramska spisateljica i scenaristica, portparol Pokreta za okupaciju bioskopa.

Priča o beogradskim kinima zapravo je priča o pljački nekada društvene imovine. Poduzeće “Beograd film” nekada je u svome sastavu imalo 14 kina koja su zatvorena 2007. godine. Kroz sumnjivu privatizaciju vlasnik poduzeća postao je Nikola Đivanović, prijatelj i savjetnik nekadašnjeg guvernera Narodne banke Mlađana Dinkića, a kasnije i srbijanskog ministra financija. Za 70 posto društvenog kapitala ovog poduzeća platio je 9,2 milijuna eura, a zbog kriminalnih financijskih malverzacija i utaje poreza uhićen je u ožujku 2011. godine. U prvostupanjskoj presudi osuđen je na tri godine zatvora i novčanu kaznu, ali je odslužio samo dvije trećine kazne, koja je u međuvremenu smanjena za godinu dana. U međuvremenu drugo kultno kino Kozara izgorjelo je u misterioznom požaru, Jadran je pretvoren u bistro, a Balkan je zatvoren 2010. godine. Mali dioničari oštećeni su za četiri, a država za milijun i pol eura. Usporedbe radi, Beograd je 1970. godine imao čak 47 kino dvorana.

“Činjenica je da godinama posmatramo primere nelegalne privatizacije. Govore nam kako za kulturu nikog nije ni briga, ali evo ispostavilo se da ipak jeste, jer da nije zašto bi odjednom toliko ljudi došlo da podrži akciju. Mi im ne nudimo nikakvu materijalnu dobit, ne nudimo im nikakvu sigurnost u uspeh, samo nadu da ipak može nešto da se promeni. Bioskop Zvezda je simbol propadanja – napušteni bioskop, ruiniran, prljav i hladan, od kog ljudi okreću glavu u prolazu jer smrdi. Propada. A mi smo do sada ćutali i dopuštali da stvari budu takve, jer eto takve su i jer se ne može protiv vetrenjača. Ali ako budemo dopustili ovakve stvari pitanje je šta je sledeće. Dokle ćemo ići sa prodajom onoga što bi trebalo da pripada svima nama. Ova inicijativa nije pokrenuta kao napad na nečije privatno vlasništvo sa željom da se ono otme i da se samo zameni vlasnik. Ideja je da se preispita ko je, zašto i kako dozvolio da do toga dođe“, objašnjava Todorović namjere aktivista.

Tijekom sudskog procesa u privatizaciji “Beograd filma” došlo se i do dodatnih saznanja koji su zanimljivi i za nas koji živimo u Hrvatskoj. Od 14 kino dvorana pet je po ekspresnom postupku za 18 milijuna eura prodano Ivici Todoriću, vlasniku “Agrokora”, koji je u Srbiji vlasnik trgovačkog lanca “Idea”. Razlika u cijeni, odnosno sav profit, išla je jednoj od tvrtki kćeri biznismena Đivanovića, koji je brzo zarađivao prodajući atraktivne dvorane. Privatizacijska pljačka društvene imovine iz susjedstva neodoljivo podsjeća i na privatizacijske modele koji su korišteni u Hrvatskoj, a koji su za cilj imali uništavanje poduzeća i brzo bogaćenje preko prodaje nekretnina na atraktivnim lokacijama. Slična sudbina zadesila je i zagrebačka kina pa je od nekada najvećeg poduzeća “Kinematografa” za sada ostalo jedino Kino Grič, a pored njih rade još Europa, Tuškanac i SC dok su sva druga kina uglavnom pretvorena u trgovine, parkirališta, sportske dvorane, mesare, zlatarnice, klubove.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija