O zraku, vodi i tlu
BooEx (Boonika izložbe) poziva na otvaranje izložbe “400” u petak 13.12. u 20 h u Veslačkoj 23. Autori zajedničke izložbe su Lunar i Smack (Ivo i Slaven Kosanović), koji po prvi put izlažu svoje radove u mediju fotografije.
“Kada su mi se pred očima počele nizati fotografije Slavena i Iva Kosanovića, prisjetila sam se fotografije koju sam snimila prije nekoliko godina u Parizu. Ne znam da li se asocijacija dogodila iz razloga što je riječ o snimci grafita, medija uz koji su obojica toliko povezani, ili zbog njegova sadržaja, ili zbog činjenice da i njihove fotografije nastaju na putovanjima. Uglavnom, na arkadama uz kuću Victora Hugoa ispisana je njegova misao: “Stvarati znači prisjećati se”. Fotografija je vjerojatno od svih mogućih komunikativnih i likovnih izričaja najpodobniji način prisjećanja. Kako za vlastito, tako i za ono posredno. Preko fotografije prisvajamo sjećanja koja nisu naša, no koja se nepovratno, kroz određenu autorsku estetsku ali i etičku odluku, urezuju u naše pamćenje, postajući dio našeg identiteta. Sve očitijim jačanjem uloge svjetlopisne slike, te liberalizacijom i dostupnošću medija, on je postao omniprezentan.
Odluka Slavena i Iva da fotografijama posve prekriju zidove izlagačkoga prostora Boonike može se prepoznati kao svojevrsno aludiranje te sveprisutnosti. Ujedno ona upućuje i na stav prema mediju i njegovoj ulozi u njihovom kreativnom izražavanju i svakodnevnom životu. Tu se, na oba područja, uočava bitna razlika u pojedinačnom pristupu. Slavenu ovo nije primarni izričaj, te se prije svega koristi idiot kamerama, koje prepoznaje kao iznimno praktično sredstvo, koje daje veoma kvalitetne rezultate. Ivo, pak, koji se godinama profesionalno bavi fotografijom, služi se dakako složenijom, profesionalnom opremom.
Glavna tema ovog izložbenog predstavljanja je putovanje, a time i sve što ono konotira: opuštenost, uzbuđenje otkrivanja novih prostora, ljudi, fascinacija nepredvidljivošću trenutka… Poistovjećujući se s idejom Hipokratova citata iz djela “O zraku, vodi i tlu”, o tome kako protjecanje vodâ, dakle kretanje, podrazumijeva zdrav način života, Kosanovići putovanja doživljavaju kao idealnu mogućnost osvježavanja, provjetravanja života, uma, tijela, pogleda na svijet, njegova širenja. Kadrovi dvojice autora određeni su dinamikom upoznavanja i učenja o nepoznatom, koje se događa u momentima izmještenosti iz kolotečine svakodnevnice.
Slaven je, donekle, budući da je prije svega posvećen drugim medijima, street artu, dizajnu, ilustraciji, neopterećeniji parametrima forme. No unutar njih uočava se senzibilizirani pogled koji iz momenata rada na nekom grafiterskom projektu, s izleta, bližih ili daljih putovanja, bira kadrove osobitog vizualnog potencijala. U njima razaznajemo usmjerenu pažnju na sitne detalje u urbanom okruženju, napose one koje odlikuje zanimljiv grafizam. Slaven bilježi neospornu ljepotu prirode, precizno se usmjerava na arhitektonsku strukturu, ali se zaustavlja na raspadanju, propadanju, umiranju, jednako kao što hvata veselje dragih mu osoba.
Ivo rafinirano gradi kompoziciju u koju smješta odabrane momente. Dopušta da ga zavedu detalji, a on im uzvraća preciznim uobličavanjem u kadar koji ispunjava puninu svoje vizualne kvalitete i narativne iskazivosti. Odnosima svjetla i sjene, potenciranjem pokrenutoga pogleda, naglašenih dinamičkih silnica, kolorističkom ekspresivnošću, postiže osobitu dramatičnost prikazanoga. Međutim, podjednako uvjerljivo se koncentrira na posve smirene, uravnotežene kadrove. U ovom izlagačkom odabiru isprepliću se profesionalni trenuci poput modne fotografije, praćenja koncertnih događanja, s onim privatnim, slobodnim otisnućima u prostranstva nepoznatoga.
Gusta mreža izloženih fotografija predstavlja mnoštvo sabranih prisjećanja, rekapitulacija proživljenoga. U interakciji s promatračem stvaraju se podijeljena sjećanja, potiče se žudnja za provjetravanjem oka, duše i tijela kroz iskustvo putovanja – putem fotografskih bilješki braće Kosanović.”, Barbara Vujanović.
