Objektoseksualci u braku sa slavnim građevinama

Postoje različiti fetiši i različite ljubavi, ništa novo u tome. Ali, koliko god navikli na svakakve seksualne i ljubavne preferencije, ipak je neobično vezivati stvarne i k tome jake emocije, povezanost pa i ljubav prema objektima. Ti koje je zadesila takva neobičnost se zovu objektoseksualci i njima je posvećen film ”U braku s Eiffelovim tornjem”, koji je bio prikazan u sklopu zanimljive izložbe ovogodišnjeg festivala suvremene umjetnosti Ekstravagantna tijela: Ekstravagantni umovi, koji se u organizaciji udruge Kontejner održao u listopadu u Zagrebu, o čemu smo pisali ovdje.

Married to the Eiffel Tower pt 1
– Watch more Videos at Vodpod.

Film prati priču žena s različitih dijelova svijeta koje vjeruju da objekti imaju vlastiti život i neki oblik nezavisne svijesti te su stoga sposobni komunicirati i voljeti. Dakle, nije da samo one vole te objekte, već im ljubav može biti i uzvraćena. Te žene uzbuđuju oblici tih struktura, a ne ljudska tijela, ali njihova opsjednutost nije samo seksualne prirode, već je upotpunjena i osjećajima.

Pionirka objektne seksualnosti je Eija Ritta Berliner Mauer, Šveđanka koja je svoju ljubav prema Berlinskom zidu osjetila još puno prije ujedinjenja Njemačke. Simbolički se udala za zid sedamdesetih godina, makar se radilo o omraženom simbolu ugnjetavanja i okupacije, zbog čijeg su pokušaja prelaska s istočne na zapadnu stranu mnogi izginuli, te je i svome imenu dodala Berliner Mauer, što znači Berlinski zid. Ujedinjene Njemačke joj sigurno nije lako palo, jer je tada njen objekt ljubavi, njen ”suprug” brutalno srušen te su sačuvani samo rijetki spomenički ostaci, a komadići njene ljubavi se još danas prodaju po 15-ak eura uz potvrdu autentičnosti.

Sličnu je traumu proživjela sugrađanka Zida, Berlinčanka Sandy K., koja je od malena bila zaljubljena u Svjetski trgovački centar u New Yorku, koji pak od terorističkog napada 11. rujna 2001. više ne postoji. Sandy K. tvrdi da nikada nije ništa slično osjećala za ljudsko biće. No, glavni je lik filma Naisho/Erica, tridesetšestogodišnjakinja iz San Francisca, koja se također poželjela udati za svjetki slavni objekt – Eiffelov toranj. „Veliki je problem biti zaljubljen u javni objekt“, kaže Naisho, „jer pitanje intinmnosti, odnosno njenog manjka, je vječno prisutno.”

No, postoje objektoseksualci koji nisu takvi megalomani u izboru svog partnera pa im je moguće ostvariti i ”intimnost”. Tako je student (i to psihologije) Bill Rifka zaljubljen u svoj iBook. S obzirom na brojne fanove Applea vjerojatno nije jedini, samo što mnogi to baš ne zovu ljubavlju i ne pokušavaju odrediti spol svom kompjuteru kao što je to napravio Rifka. On je zaključio da je njegov laptop muškog roda tako da su u gej vezi. Objektoseksualaca ima sve više pa se sastaju na internetskim grupama i u okružju razumijevanja istomišljenika razmjenjuju iskustva.

Pionirskog pokušaja znanstvenog objašnjenja objektoseksualnosti uhvatio se pak Volkmar Sigusch, bivši ravnatelj Instituta za seksualne znanosti u Frankfurtu, koji je ustvrdio da se radi o posljedici sve veće aseksualnosti u društvu.

Sličnom se temom zabavio ciriški interdisciplinarni ured BHSF, koji je snimio nekoliko videa pod nazivom ”Housefucking”, samo što oni zapravo ismijavaju fetišizaciju zgrada, o čemu smo pisali ovdje.