Pazarske svađe DAS-a i gradonačelnika Baldasara

Nakon najave rekonstrukcije Turističe palače, o čemu smo pisali ovdje, iz Grada Splita je 31. listopada stiglo priopćenje o još jednom, UNESCO-u neprijavljenom i ponovno bez natječaja dodijeljenom projektu za uređenje Hrvojeve ulice, tržnice (Pazara) i Srebrnih vrata – dijelu zone A konzervatorske zaštite i dijelu svjetske spomeničke baštine – a turistima među najatraktivnijim prostorima u gradu. Iz Grada najavljuju dovršenje projektne dokumentacije do kraja godine, iako je svaki aspekt ovog prijedloga krajnje upitan, ali i daljnje faze “uređenja Pazara” kroz četiri godine, uz sudjelovanje Grada i koncesionara Tržnice Hippos u troškovima. Za Pazar je, kaže gradonačelnik Ivo Baldasar, već naručeno dvjesto mramornih klupa.

3

Društvo arhitekata Splita proziva Grad zbog najavljenog uređenja Hrvojeve ulice, tržnice i Srebrnih vrata, a gradonačelnik odgovara da se radi o urbanom opremanju i da je DAS ranije šutio kada je trebao reagirati

Priopćenjem se promptno, 1. studenog, oglasilo Društvo arhitekata Splita, a prenosimo ga u cijelosti:
Reakcija Društva arhitekata Splita na najavu uređenja splitske tržnice:

„Povodom medijskih napisa, Predsjedništvo Društva arhitekata Splita mišljenja je da planirana procedura i način rješavanja prostora splitske tržnice uvelike smanjuje kvalitetu i degradira kompaktnost jednog od najvažnijih gradskih prostora u pogledu njegove funkcije, estetike i općeg potencijala.
Prostor splitske tržnice kontaktni je prostor Dioklecijanove palače i jedinstvena cjelina te ga kao cjelinu treba i sagledavati. Bilo kakvo parcijalno rješavanje bez jasnog kriterija kvalitete nije prihvatljivo.
S obzirom na prije navedene činjenice i očigledno stvaranje atmosfere negiranja kulture natječaja, Predsjedništvo Društva arhitekata Splita deklarativno naglašava da je jedini prihvatljiv i društveno odgovoran način za dobivanje najboljeg i strukovno najprimjerenijeg rješenja, kako prostora splitske tržnice, tako i bilo kojeg drugog važnog gradskog prostora, javni natječaj.“

2

Rješenje Ane Glamuzine, friško diplomirane arhitektice i članice SDP-a, kojim plastične šatore zamjenjuju kućice s akrilnim staklom ne bi prošlo ni kao studentski rad

Jednako promptno, 2. studenog odgovorio im je Baldasar, odbijajući njihove prigovore uz obrazloženje da se ne radi o arhitektonskom rješenju već o urbanom opremanju “za koji natječaj nije potreban”. Dodao je i da “dosadašnji rad DAS-a nije pokazao da su napravili pretjerano dobrih stvari za grad” te da su “kada su trebali reagirati, šutjeli”.
Društvo arhitekata Splita nesumnjivo ima nemalo vlastitih grijeha, ali jednom treba presjeći tu nisku međusobnih optuživanja, često svedenu na puki ad hominem, i početi raditi na korist grada. Nekima je još uvijek nepojmljivo da se “rješenje” aktualne nakaradne situacije uz istočni zid Palače i kod Srebrnih vrata, koja se može kvalificirati i kao komunalni nered u javnom prostoru, ali i kao izravno degradiranje spomeničke baštine i ugrožavanje njezina statusa, povjerava bez natječaja Ani Glamuzini (članici SDP-a), koja je netom diplomirala, i notornom Zoranu Jeremazu kojem je posao povjerio izravno Hippos, navodno po pozivnom natječaju. Nevjerojatan je prijedlog Glamuzine da se plastični šatori zamijene “kućicama s akrilnim staklom, koje neće zaklanjati pogled na zidine”, a koje su na bijednim renderima s disproporcionalnim i nerealnim opločenjem prikazane – prazne. Opravdano sumnjamo da bi takvo “rješenje” moglo proći i kao studentska igra na prvoj godini preddiplomskog studija arhitekture, jer ni jedan mentor ne bi propustio upozoriti da će se kiosk odmah popuniti od poda do stropa i time prestati biti transparentan, da bi proziran krov ostao prozirnim ravno dva dana prije nego bi ga prodavači nečim prekrili da se zaštite od sunca te da “akrilno staklo” (pleksiglas) reagira na atmosferalije i da ga je izuzetno teško održavati.

154

Višegodišnji komunalni nered oko Pazara treba urediti

Taj je katastrofalan dizajn ipak samo posljedica i simptom problema daleko većih razmjera: krajne neprimjerenog i opasnog pristupanja projektima u najvrjednijem dijelu grada Splita. Kojim to putovima ovakve opasne ideje uopće dolaze do gradonačelnika koji s njima onda izlazi u javnost? Što rade njegovi savjetnici, a što gradske službe? Zar zaista nitko nije primijetio gdje je Pazar i po kojim se pravilima treba održavati i uređivati? Zar zaista nitko nije pročitao, usprkos sramotnom stanju na Pazaru i u Hrvojevoj nedavno produžen, ugovor o koncesiji? Doduše, s obzirom na ono što koncesionar Hippos već godinama bez posljedica radi, možda su i mogli izvesti zaključak da za taj dio grada nikog nije briga. Naravno da je Pazar potrebno urediti i naravno da je potrebno maknuti plastične šatore sa zida Dioklecijanove palače, ali ovakav način, uz pripadajući trošak, generira samo daljnju štetu. Povlačenje argumenta zadržavanja radnih mjesta, sintagme kojom se Baldasar služi podjednako često i u podjednakim situacijama kao njegov prethodnik Željko Kerum, kratkovidno je i promašeno, jer jednako tako možemo reći da neuređen grad izravno ugrožava radna mjesta svih onih Splićana koji samo od monokulture turizma žive.
Pitali smo se i što zapravo rade dvije službe kojima je primarni zadatak brinuti da se za očuvanje integriteta i autentičnosti zaštićenog spomenika kulture i u kojima sjede ljudi plaćeni da reagiraju na ovakve postupke, gradsku Službu za kulturu, umjetnost i staru gradsku jezgru i Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Splitu. Konzervatori su navodno dali svoje odobrenje Hipposu, ali Goran Nikšić iz Službe za kulturu, umjetnost i staru gradsku jezgru tvrdi da oko uređenja Pazara i Hrvojeve nije ni konzultiran niti obaviješten – zna jedino ono što je objavljeno u medijima. Smatra da se radi o tipičnoj političkoj odluci i da je nedopustivo da se takve stvari rade bez Povjerenstva za izradu nacrta plana upravljanja povijesnom jezgrom Splita i gradskim podrumima. Dodaje da je za Srebrna vrata, temeljem studije konzervatora o dostupnosti pojedinih dijelova Palače invalidima, planirana rampa – platforma za invalide s liftom – i da se o tome sprema dopis Hipposu, a javna nabava slijedi do kraja godine, što cijeli slučaj uzdiže na novu razinu neorganizacije.
Prošle je godine pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu Radoslav Bužančić, uz glasnu pomoć tadašnjeg pomoćnika ministrice kulture Zlatka Uzelca, prozvao građane zbog ugrožavanja statusa Splita na listi UNESCO-a time što su se drznuli izravno upozoriti međunarodne institucije o devastacijama i netransparentnom radu u zaštićenoj zoni. Tom izvrnutom logikom, savjesni građani i udruženja koji i u ovom slučaju traže sustavni pristup, natječaj i cjelovito rješenje, mogli bi opet biti slično „prepoznati“, a u međuvremenu će Grad uz blagoslov Ministarstva kulture generirati i podržavati ovakve ad hoc intervencije. Pitamo se – dokle? Nastave li se tolerirati ovakvi potezi gradske vlasti, nikoga neće iznenaditi ni krupniji zahvati, a onda će za grad biti jednostavno prekasno.

Fotografije: Vjeko Santrić