Podsused – zaboravljeno zagrebačko izletište

U prošlome tekstu sam se prošetao do ruba grada, do tramvajskog okretišta u Prečkome, mjesta u kojem Grad direktno dotiče Prirodu, bez beskrajnih predgrađa koja najčešće ne uljepšavaju ulazak u grad. Ipak, Zagreb posjeduje barem jedan prilaz u kojem mu predgrađe uljepšava njegov “obraz” – to je zapadni prilaz gradu na čijim nas dverima pozdravlja Podsused.

Koliko sam uspio razabrati po starim zapisima, Podsused je nekada imao ulogu sadašnjega Samobora: to je bilo mjestašce – izletište u koje se išlo na kupanje na Savu, šetnju do ruševina staroga grada Susedgrada, na ručak u neku od lokalnih gostionica. Pretpostavljam da je Podsused živio svoj miran život gradića-izletišta sve do onog trenutka kada je s njegove istočne strane sagrađena Cementara. Još i sada se sjećam svojih dječačkih odlazaka u Samobor sa roditeljima i sestrom, jedna od najdublje urezanih uspomena s tih posjeta su mi bili pogledi na prijeteću cementaru punu prašine i razbijenih stakala. To je razlog zašto je Podsused došao na loš glas i izgubio svoj izletnički status … naravno, u tome je posve sigurno imalo svoje prste i “smanjivanje svijeta” odnosno povećanje pokretljivosti građana, kojima je s dolaskom automobila sve lakše kretati prema sve udaljenijim krajevima pa se tako danas sve rjeđe ide kupati “na Savu” (zapravo, Jarun, kao ekvivalent Save i njenog gradskog kupališta) već se sve češće skoči na kupanac do Crikvenice, Krka ili Istre.

2

Početak poučne staze na trgu

A što je zapravo tako primamljivo u Podsusedu?

Mene očarava njegova pozicija na mjestu dodira Save i najjugozapadnijih obronaka Medvednice na kojima se prostire. Volim ga gledati iz smjera Podsusedskog mosta, promatrati kako se kućice raspršene po južnoj padini neometane od velikih zgrada napajaju suncem. To je lijepa pozicija već i zato što se iz nje ne zamjećuju manje lijepi dijelovi južno od Samoborske ceste – pri tome ne mislim na niz ulica sa obiteljskim kućama, već na udaljenije prostore oko Škorpikove i Kovinske ulice sa raznim tvrtkama i skladištima. Također je lijepo popeti se na brijeg i promatrati okolicu, pogotovo u smjeru zapada, uzvodno uz Savu, te u pravcu centra Zagreba. Na području Podsuseda se nalazi i ruševina već spomenutog starog grada Susedgrada sa parkom u prvom planu, slabo poznato mjesto na kojem se može ugodno provesti pokoji sat za lijepoga vremena. U zaleđu Susedgrada se pak nalazi vrh Meglenjak koji je usprkos svojoj neznatnoj visini (oko 200 metara nad morem) jedan od najljepših vidikovaca Medvednice. Više puta sam na njemu čekao zalazak sunca pogleda uprtog u slovenske planine i pozlaćenu Savu – prekrasno! Nije zanemariv mi mir koji tamo vlada, iako bi bilo još ljepše kad ne bi bilo stalnog pozadinskog brujanja prometa koje dopire sa ceste za Zaprešić … Na žalost, proplanci oko vrha se izgrađuju velikom brzinom – prije desetak godina je to još bio izolirani kutak na rubu Medvednice, a sada se sa novim kućama već osječa dah grada iza leđa.

6

Zimski pogled s Meglenjaka na Zaprešić

Pogledom isto tako plijeni i ulica Podsusedski vidikovac, no njena je orijentacija posve drugačija, u fokusu je grad i njegova jugozapadna predgrađa … a onima koje ne zanimaju daleki vidici obično za oko zapne usputna ograda sastavljena od starih skija.

Spustimo se ponovo u centar Podsuseda … U okolici Zagreba je malo očuvanih nekadašnjih seoskih trgova: Markuševac, Šestine, Remete, Gračani … niti jedno od tih nekadašnjih sela danas pridruženih gradu nema ni izbliza tako lijep centralni trg kao Podsused, uglavnom su pretvoreni u ulična raskršća sa minimalno javnog prostora za boravak ljudi. Sesvete imaju sačuvan svoj trg, ali je njegova atmosfera posve drugačija. Priđimo bliže gradu … ni središta Vrapča, Kustošije … ili pak Volovčice, Dubrave nisu tako šarmantna kao Podsusedski trg (nekadašnji Trg Albina Kovačića). Nakon preuređenja je dobio urednije lice, nekoliko klupa ispred knjižnice … a jedna od tako dobrih karakteristika tog trga je da je sve tu: dvije trgovine, knjižnica, kafići, autobusna stanica, željeznička stanica, a nije daleko niti do osnovne škole, crkve … zapravo, sve je tu! Idealno mjesto za kratku šetnju tokom koje se sve može obaviti i sresti bilo koga iz kvarta!

3

Podsusedski trg

4

Povijest trga na zidu

Ali da, ne smijemo zaboraviti i zgodne detaljiće kojima Podsused obiluje: replika kostura kita koji je tu pronađen za iskapanja (postavljen u sklopu akcije “Zagreb kada ga još nije bilo”), tajanstveni obelisk neposredno prije Podsusedskog mosta koji zapravo predstavlja podsjećanje na izgradnju autoputa i isto tako tajanstvena kućica sa metalnim krovom kod ceste za Bizek u kojoj se krije posve prozaična pumpa, sada uništen ljetnikovac Huetter kao i ne puno očuvaniji objekt na mjestu nekadašnjeg savskog kupališta, fenomenalne betonske klupe kod okretišta autobusa ispod pruge i ostaci kanala za pranje i podmazivanje lokomotiva “Samoborčeka” … posve dovoljno za kvart te veličine, zar ne?

01

Kostur kita

5

Sada uređen perivoj ispred devastirane Vile Huetter

Upravo zbog tog “malograđanskog” (u pozitivnom smislu) duha Podsuseda u taj “mali grad” najradije dolazim vlakom – to je prijevozno sredstvo koje mu najviše pristaje. Svratite i vi tu i tamo u “zagrebački Samobor”, barem na kratku popodnevnu šetnju!

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija

Tekst i fotografije: