Projekt golfa za Dubrovnik je štetan poput potresa i rata

Premda su u protekla dva dana nizom spinova i zamagljivanja Andro Vlahušić i Ministarstvo kulture pokušali zamagliti bit dubrovačkog skandala, ta je bit kristalno jasna. Naime, Republika Hrvatska, njezina službe zaštite spomenika i lokalne dubrovačke vlasti dobile su od UNESCO-a zvučnu i ponižavajuću pljusku.

UNESCO je, naime, u svom službenom izvješću priprijetio Dubrovniku da će njegovu zaštićenu povijesnu jezgru staviti u status ugrožene baštine. Dubrovnik je takav status imao u povijesti već dvaput: jednom nakon potresa, a drugi put kad je bio bombardiran i kad se oko njega vodio rat. Drugim riječima, UNESCO sadašnje stanje dubrovačke kulturno-povijesne baštine smatra jednako ozbiljno ugroženim kao onda kad su grad pod Srđem drmali Richteri i Merkalji, ili kao onda kad ga se bombardiralo s okolnih čuka. To samo govori koliko UNESCO stanje drži alarmantnim.

3

UNESCO traži da se sve aktivnosti na Bosanci i Srđu zaustave

Pročita li se potanko dokument koji je izdao pariški ured, lako je vidjeti da se njihove procjene i zahtjevi u potpunosti podudaraju s procjenama i zahtjevima koje već godinama iznosi civilno društvo, prostorni aktivisti, sociolozi, znatan dio dubrovačkih javnih osoba, ali i svi ozbiljni stručnjaci za turizam. UNESCO od Dubrovnika traži da procijeni učinak na povijesnu jezgru goleme planirane gradnje na Bosanci i Srđu koja uključuje 240 vila i 408 apartmana. Traži također da se procijeni učinak koji prekomjerni kruzerski turizam ima na jezgru Dubrovnika. UNESCO kudi lokalne službe zaštite i Ministarstvo kulture što se nije jasno i izravno očitovalo o tome te konstatira kako će tolika gradnja imati „nepovratni učinak…na jasnu povijesnu razliku…srednjovjekovnog grada i njegovog ruralnog okoliša.“ Stoga UNESCO traži da se bilo kakve aktivnosti na Bosanci i Srđu zaustave te da se naprave podrobne analize utjecaja kruzera i daljnje gradnje. Stoga UNESCO Dubrovnik stavlja pod međunarodni monitoring te najavljuje da će – ako se stanje ne promijeni – njegovoj povijesnoj jezgri dati „žuti karton“: status ugrožene baštine.

2

Andro Vlahušić i Dubravka Šuica, uz blagoslov Ministarstva kulture, ugrozili su Dubrovnik gore nego JNA

Riječ je – ukratko – o dokumentu nakon kojeg bi dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić morao istog časa dati ostavku. Jer, sami Ujedinjeni narodi njegovu su razvojnu politiku proglasili opasnom poput potresa!

Stoga je dirljivo bilo slušati i gledati kako i Vlahušić i Ministarstvo kulture već dva dana pokušavaju sanirati štetu i minimizirati poražavajuće konzekvence svog rada. Ministarstvo kulture cinično se ogradilo da pisanje o ugroženom Dubrovniku „zadire u sferu političkog“, a Andro Vlahušić je optužio civilno društvo da su „cinkaroši“ koji su tužakanjem Parizu doveli grad u neprilike. Njegova reakcija dirljivo je slična reakciji splitskih konzervatora koji su pred nekoliko godina u mamićevskom stilu optuživali civilno društvo da su „drukeri““ zbog kojih će Split izgubiti prestižni status.

Andro Vlahušić išao je dalje i stao zapomagati što ga se napada zbog gradnje koja se uopće neće ni vidjeti iz grada te koja s gradskom jezgrom nema dodira. Pri tom je očito da dubrovački gradonačelnik ne razumije ništa ili se- što je kudikamo vjerojatnije – pretvara da ne razumije ništa. Jer, zaštita jedne gradske jezgre nije samo zaštita kamenih zdanja ili vizure. Zaštita povijesne jezgre istodobno je i zaštita života u njoj, kontinuiteta funkcije i onog što se rado naziva „genius loci“. Svojim politikama, Andro Vlahušić i njegova prethodnica Dubravka Šuica ugrozili su tako shvaćeni spomenik kulture kudikamo gore nego JNA koja ga je 1991. bombardirala. Jer, posljedica njihove politike je prazni, nenaseljeni grad iz kojeg su iselile javne funkcije, koji je zimi mrtav, a ljeti mravinjak kruzeraša moraju regulirati prometnici. To je grad u kojem se dnevni broj kruzerskih putnika najavljuje u novinama kao vodostaj rijeka, u kojem zamjenik načelnika traži od biskupije da naplaćuje ulaz u crkve jer je „nelojalna konkurencija“ muzejima, a na dan špica građane se moli da ne izlaze iz kuća.

1211

Gradonačelnik Vlahušić razvojnu politiku Dubrovnika vidi kao još brodova, još gradnje, još gostiju

Razvojna politika Dubrovnika u eri Andre Vlahušića bila je vrlo jednostavna i posve bezobzirna. Ona se svodila na to da se dubrovačka jezgra svede na golo profitno izvorište koje će se što više iscijediti kroz još brodova, još gradnje, još gostiju. Tim maksimiziranjem rasta Vlahušić je prikupljao u budžet novce kojima je mogao korumpirati vlastite glasače darivajući im subvencija za autoput i avion, poklone i beneficije. Na taj način Vlahušić je uništavao vlastiti grad da bi mogao kupiti izbornu pobjedu.

UNESCO je sada samo sročio ono što razboriti ljudi govore već desetljećima: da je takva politika Dubrovnika Andre Vlahušića opasna i samoubilačka. A Ministarstvo kulture je- prešutno podržavajući tu politiku u ime HNS-ovske stranačke lojalnosti- tu ravnopravni sukrivac.

Jurica Pavičić (tekst je uz dozvolu autora prenesen iz Jutarnjeg lista)

Foto: wikipedia