Siromaštvo kao turistička atrakcija

Voajerizam je često sastavna komponenta turizma, pogotovo kada dobrostojeći Zapadnjaci odlaze među afrička plemena ili u vijetnamska sela kako bi proširili svoje ”antropološke spoznaje” i doživjeli nešto ”autentično”, drugačije od onoga što su vidjeli obilazeći uređene urbane krajolike. Ono što je esencijalno drugačije zapravo je siromaštvo tih zajednica. Danas je sve više turista koji putuju da bi svjedočili tuđim mizernim uvjetima života, mada – istina – ne možemo tvrditi da je to jedini razlog. Mnogi će reći da suočavanje s drugima i drugačijima podiže socijalnu osviještenost, jača domaću ekonomiju, a neke i potakne na stvarno djelovanje kada se vrate svojim kućama – doniraju sredstva, obavežu se da će financirati školovanje nekog djeteta, zagovaraju poboljšanja u zemljama Trećeg svijeta ili makar kupuju fair trade proizvode iz siromašnih krajeva. No, takvi su rijetki. Češće se radi o tome da sažalno odmahuju glavom zbog teških ljudskih sudbina, fotografiraju ih, vrate se kući s dobrom pričom za svoje prijatelje i potom zaborave na sve.  Tako se siromaštvo svodi na turističku ponudu. Umjesto ronjenja na Karibima ili partijanja u San Francisku, možete na par dana vidjeti kako je to biti siromašan.

*Rio de Janeiro, Brazil

New York Times takvu vrstu turizma naziva ”slum turizam”  i njegove početke datira još u kasno 19. stojeće kada su bogati Njujorčani odlazili na izlete na istočnu stranu grada da bi vidjeli kako nepovlašteni žive. No s razvojem turizma i sve većim brojem dobrostojeće urbane populacije, koja je već dovoljno putovala da bi se zasitila razvijenih zemalja u kojima je globalizacija ostavila jak pečat, slum turizam postaje sve veći trend. Odredišta su najčešće Rio de Janeiro i tamošnje favele, zatim Mumbai, i to zahvaljujući filmu “Slumdog Millionaire,  i naravno – Afrika.

*Bombaj, Indija

Eksploatacija je otišla tako daleko da je New York Timesova novinarka iz Kibere, najvećeg afričkog sluma smještenog u Nairobiju u Keniji, u kojem živi milijun ljudi na 2,5 četvornih kilometara, izvijestila o tome da je vidjela grupu turista koji su promatrali porod afričke žene i pri tome snimali kamerom. Novinarka tvrdi da je takav vid turizma jednosmjeran; turisti dobiju neobično iskustvo zabilježeno na fotografijama, a lokalno ljudi ne dobiju ništa i još k tome izgube dostojanstvo.  Nema stvarne interakcije između jednih i drugih, to je tek safari s ljudima umjesto životinjama.

*Kibera, Kenija

Obilazak slumova u programima je sve većeg broja turističkih agencija. U Hrvatskoj bi se, primjerice, moglo obilaziti romska naselja u Međimurju. Tamo ljudi žive u vjerojatno najlošijim uvjetima u zemlji. Nečeg sličnog su se izgleda već Slovaci sjetili. Tamo se turistima, naime, nudio obilazak ‘tipičnog romskog naselja’.