Što kruzerski turizam donosi Dubrovniku

Za ovu sezonu Urbanističke početnice donose dvije tematske cjeline koje su ključne za razvoj naših gradova. Jedna je vezana uz prostore nezavisne kulture, a biti će realizirana kroz module u Rijeci i Karlovcu. Druga se tiče upravljanja obalnim gradovima, posebno iz perspektive turizma i realizirana je kroz dva modula. U suradnji Art Radionice Lazareti i Platforme 9.81 prvi modul održao se ovog vikenda u dubrovačkim lazaretima pod naslovom Mogućnosti razvoja kruzerskog turizma u Dubrovniku. Govorilo se o razvojnim planovima Luke Dubrovnik te kruzerskom turizmu iz ekološke perspektive. Govornici su bili ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik kapetan Antun Asić i autor studije razvoja kruzerskog turizma Hrvoje Carić s Instituta za turizam. Tribinom je moderirao dubrovački novinar Luko Brailo.

13

U Dubrovniku je prisutan konstantan pad stanovništva u povijesnoj jezgri grada, od preko 5000 ljudi šezdesetih godina prošlog stoljeća do manje od 1000 danas. S druge strane broj posjetitelja s kruzera raste iz godine u godinu. Ove godine broj posjetitelja porastao je na milijun, a predviđa se i daljnji rast, u skladu s europskim trendom rasta potražnje kruzing turizma. Ustanovljen je i dnevni limit od 8000 posjetitelja za održiv turizam u Dubrovniku. Međutim, po podacima koje je predstavio kapetan Asić taj limit je prekoračen gotovo 30 puta ove sezone. Prekoračenja se događaju prvenstveno vikendom, dok je posjećenost drugim danima u tjednu daleko ispod 8000. Po riječima kapetana Lučka uprava nudi povoljnije financijske uvijete kruzerima koji dolaze na manje tražene dane u tjednu, sugerira kompanijama manje frekventne dane. Međutim, dok se kruzerski turizam smatra razvojnom granom našeg turzima, te kako cijelim kruzerskim turizmom upravlja samo par kompanija, Lučka uprava nije u mogućnosti odbijati kruzere bez posljedica te se zbog toga događaju prekoračenja. Od ukupnog broja prekoračenja posjetitelja ovog ljeta dogodila su se i dva koja su limit prekoračila za 100%. Dakle dvaput tijekom kolovoza grad je posjetilo 16000 turista. Tu treba uzeti u obzir da dio turista ne ide u povijesnu jezgru već na alternativne destinacije, ali ostaje činjenica da 80% njih ide upravo  tamo gdje su smještene sve glavne turističke atrakcije, dakle u povijesnu jezgru.

24

I premda su po komentarima građana tijekom ljetnih mjeseci u gradu nepodnošljive gužve te se ponekad stvore takvi čepovi na ulazima u grad da se ne može ni unutra niti vani, isti građani potvrđuju da na dane najvećih prekoračenja nije bilo velikih zastoja na ulazima u grad. Dio zasluge za to ide i Lučkoj upravi koja na takve dane saziva sve aktere u gradu koji zajednički planiraju posjet turista gradu. Proizlazi da se dobrom organizacijom štete od kruzerskog turizma, barem one koje se tiču kretanja po gradu, bilo pješačkog i prometnog, mogu riješiti. To Lučkoj upravi daje za pravo da svoj razvoj planira na razvoju kruzerskog turizma te da se prilagođava prihvatu sve većih brodova. O tome kako ovi brojevi posjetitelja, kojima treba pridodati hotelske i apartmanske goste, utječu na život lokalne zajednice, onih nešto manje od 1000 stanovnika povijesne jezgre, ovom prilikom nije bilo ozbiljnije rasprave.

56

Izlaganje Hrvoja Carića temu tribine usmjerilo je na ekološke posljedice kruzerskog turizma. Carić je u javnosti poznat po novinskim naslovima u kojima mu se pripisuje da tvrdi kako kruzerski turizam financijski donosi više štete nego koristi. Njegova studija izrađena za Institut za turizam upozorava na strašne ekološke posljedice koje kruzerski turizam može ostaviti na okoliš. Autor iznosi zapanjujuće podatke o otpadu, emisiji plinova, otpadnim i balstnim vodama i nesrećama kruzera. Neke od činjenica su da turisti s kruzera proizvode četiri puta više otpada nego stacionarni turisti te da količina sive vode raste s većom kategorizacijom kruzera. Međutim, autor ne vidi problem direktno u tim podacima već u nedostatku sistematskog pristupa kruzerskom turizmu. Kao loš primjer suradnje aktera kruzerskog turizma navodi razvoj kruzerskog turizma bez paralelnog razvoja odlaganja otpada. U Dubrovniku se preuzima otpad s brodova, koji dolazi razvrstan. Mi ga opet miješamo i neodgovorno odlažemo jer nemamo razvijen sistem reciklaže. Preračunavanjem ovakvih i sličnih šteta od kruzerskog turizma autor je došao do podataka o šteti koju nam nanose kruzeri, ali sam naglašava kako se sistematskim pristupom i monitoringom takve štete mogu svesti na minimum i zapravo profitirati od kruzerskog turzima. Carić naglašava da bi razvojem sustava koji se bazira na suradnji svih sektora, te političkom voljom da se investira u znanja o maritimnom okolišu, ne samo mogao minimalizirati negativni utjecaj kruzera na Jadran, već bi se kroz EU fondove mogla dobiti nepovratna sredstva koja bi ekologiju mora i priobalja dovela na novu razinu, kroz koja bi se zaposlili mladi znanstvenici i na kraju od otpada dobio resurs.
Izlaganjima je uslijedila rasprava koja je pokazala da Dubrovčani imaju podvojeno mišljenje o kruzerskom turizmu. Dok jedni smatraju da za napredak treba pristati na žrtve, drugi naglašavaju negativan učinak kruzerskog turizma na život u gradu. Kako se nositi s povijesnom baštinom i životom u gradu pod najezdom turizma trebali bi regulirati Prostorni plan upravljanja starom jezgrom te UNESCO-v Plan upravljanja. Ispostavilo se da Dubrovnik nema ni jedno ni drugo, te da je pod najezdom turista postaje kulisa sa suvenirnicama i fast foodovima. Nekom je sigurno i to u interesu, ali kako upravljati gradom u korist svih njegovih građana biti će govora na idućoj Urbanističkoj početnici koja Dubrovniku donosi splitsko iskustvo izrade nacrta Plana upravljanja povijesnom jezgrom na kojoj sudjeluje struka, građanske udruge, grad i ministarstvo.