Tko je ubio Barbie
(i Kena)?

Kada je Mattel 1959. lansirao lutku Barbie, ona se idealno uklopila u stereotip žene koja je samo prividno odbacila nametnute patrijarhalne norme. Barbie je postala „emancipirana“ lutka s vlastitim zanimanjem -liječnica, dizajnerica, veterinarka, no u stvarnosti nikada nije ništa radila, nego je zaista utjelovila ideal konzumerističkog društva u kojem je samo bilo potrebno biti bogat, kupovati više i ne raditi baš ništa. Kritike koje je tijekom godina dobivala od feministica i raznih drugih skupina referirale su se (uglavnom) na propagiranje nestvarne slike ženskog tijela, na nekontrolirano trošenje i  stvaranje rasnih stereotipa.

Barbie i njen pseudoljubavnik Ken postali su akteri nebrojeno mnogo umjetničkih performansa i instalacija u rasponu od S&M igrica, preko parodiranja njihova izgleda i statusa sve do uništavanja, paljenja i trganja.

Jedan od posljednjh okršaja s Barbie i Kenom utjelovila je mlada britanska fotografkinja Mariel Clayton. Njene inscenacije nimalo ne štede niti jedan lik iz Mattel grupe, nego ih prezeniraju kao poremećene psihopate i ubojice. Sa svojim vrlo subverzivnim i poprilično crnim humorom, Mariel posvećuje izuzetno mnogo pozornosti detaljima i razradui svojih horor-prizora. Bilo da je inspirirana serijalima poput Dextera ili čak ikoničkim djelima iz povijesti umjetnosti, svaki dio seta je minuciozno razrađen i potom fotografiran. U svakom slučaju, uključuje vrlo izopačene načine umiranja. Svoje motive za rad Mariel ovako objašnjava: „Nikada nisam smatrala barbike prihvatljim uzorom djevojčicama. Prvenstveno zbog izgleda koji nije ni pribiližno prirodan, te zbog toga što im je jedini smisao izgledati dobro. One zaista utjelovljuju dugo žuđeni stereotipni muški ideal, stoga ne smatram da u njima postoji bilo kakav sadržaj, jednako kao i u mojim radovima – oni su hipertrofirani prikazi nasilja koji su u stvarnosti prazni.“

Više o umjetnici i njenim radovima možete pogledati ovdje.

Fotografije: Mariel Clayton