U ritmu pješaka

walking_image_cropped

Pišući o hodanju u Praksama svakodnevnog života, de Certeau je na jednom mjestu ustvrdio “da je akt hodanja za urbani sistem ono što je akt govora za jezik.” Kao taktika građana/ pješaka, oprečna strategijama koje provode institucije, hodanje je tako postalo jedna od važnih komponenti urbanističkog promišljanja.

Kad smo ustvrdili važnost hodanja za grad, možemo se osvrnuti i na brzinu istog, te njene veze s gradskom populacijom i ekonomijom. Potaknut postom prijatelja na Twitteru, Eric Jaffe, novinar The Atlantic Cities-a, iznio je pregled znanstvenih istraživanja brzine kretanja pješaka u gradovima.

walking2

Još 1976. psiholozi Marc i Helen Bornstein, mjereći brzinu kretanja stanovništva u 15 gradova, u 6 različitih država, za sunčanih dana, utvrdili su jasnu vezu između brzine hodanja i populacije grada. U milijunskim gradovima ljudi brže hodaju nego u malim mjestima, ustvrdili su tako Bornsteinovi, te tu činjenicu pripisali gradskoj gužvi u kojoj ne postoji društvena interferencija.

Potvrđujući prethodnu tezu, uzrok brzine kretanja u velikim gradovima 1989. geografi D. Jim Walmsley i Gareth Lewis nalaze u ekonomskim činjenicama. U većim gradovima više se zarađuje, veći su troškovi života pa tako i vrijeme pojedinca ima veću vrijednost. Tako “štediti na vremenu postaje neizbježno a život sve brži i pun stresa”, zaključuju znanstvenici.

City-walking

Koji drugi faktori, osim veličine grada, utječu na brzinu kretanja pješaka 1999. u svom istraživanju pokušao je otkriti Robert Levine. Mjerio je “ritam života” u većim gradovima 31 države kroz kategorije brzine hoda, brzine rada i vremenske točnosti. Dublin, Amsterdam, Bern/Zurich, London, Frankfurt, New York, Pariz, Nairobi i Rim deset su “najbržih” gradova na njegovoj ljestvici. Osim Nairobija, svi gradovi su iz bogatih država te Levine dovodi ritam života u vezu s BNP-om države, kupovnom moći stanovništva te razinom individualizma: “Gradovi s bržim ritmom života ekonomski su produktivniji. Tako im raste vrijednost vremena pa time i ritam života.”

Slično istraživanje proveo je Richard Wiseman 2006. godine. Zanimljivo je da on neke od najbržih pješaka pronašao u Singapuru i gradovima Kine i Brazila, gradovima koji su doživjeli ekonomski napredak.

large

Na žalost, istraživanja nakon 2006. se ni ne spominju ili nisu niti provođena mada bi bilo zanimljivo vidjeti kako se brzina kretanja pješaka, koja je u svim istraživanjima dovedena u vezu s novcem, mijenja za vrijeme krize.