U Split po zabavu i iskustvo lokalne kulture
U centru Splita već su viđeni prvi turisti. Ti prvi glasnici turističke sezone pobuđuju različite reakcije. Jedni im se vesele i misle na šušur koji oni donose u grad te na broj noćenja koja će ostvariti ove godine,a za druge oni su neprijatelji života u gradu. Ponekad ta oprečna razmišljanja nalazimo i kod istih ljudi. Jer raditi u turizmu za mnoge danas nije stvar odabira već jedina mogućnost preživljavanja.Te kontradikcije rezultat su činjenice da turisti osim novca za sobom ostavljaju i štetu, troše grad i njegove resurse. Brojevi koji govore o ostvarenim noćenjima i prihodu nisu dovoljni da u potpunosti shvatimo fenomen turizma u gradu i o njemu razumno sudimo. Podaci koji nam govore o turistima: zašto dolaze, koje su njihove navike i potrebe te koje su reakcije na ono s čim se susreću u gradu – ne služe samo da bismo im ugodili, već da bismo turizmom mogli upravljati sebi u korist. Stoga je Znanstveni tim Povjerenstva za izradu Nacrta prijedloga Plana upravljanja povijesnom jezgrom Splita tijekom ljeta 2013.godine proveo dva anketna istraživanja čiji je cilj bio otkriti širi, sociološki profil turista koji posjećuju gradsku jezgru, te posjetitelja splitskih muzeja. O tome što nam anketna istraživanja otkrivaju o turistima, kakav turizam imamo, a kakvom bi trebali težiti, u razgovoru nam otkriva mr.sc. Mirko Petrić, jedan od voditelja istraživanja i član Znanstvenog tima Povjerenstva.
Mr.sc. Mirko Petrić: “Turiste je potrebno poznavati da bi se moglo konstruktivno upravljati urbanim procesima, na dobrobit lokalnog stanovništva i atmosfere lokacije.”
Započnimo priču pitanjem zašto nam je važno poznavati turiste, koje su specifičnosti Splita kao turističke destinacije te koji su rizici turizma za život grada?
Turiste, njihove želje i potrebe, kao i njihov općeniti profil, potrebno je poznavati da bi se moglo konstruktivno upravljati urbanim procesima, na dobrobit lokalnog stanovništva i atmosfere lokacije koja onda privlači i turističke posjete. Lokacije, pogotovo urbane, na kojima se lokalno stanovništvo ne osjeća dobro, uskoro prestaju biti zanimljive i turistima, pogotovo tzv. „kvalitetnim“ turistima, odnosno onima koji doprinose održanju karaktera lokacije, a ne uništavanju njezine graditeljske baštine i još krhkije urbane atmosfere. Konkretno, kad je o splitskoj povijesnoj jezgri riječ, ona svoju prostornu atraktivnost zasniva upravo na neprekinutom kontinuitetu lokalnog života od kasne antike do danas. Koncept turističkog privređivanja koji je danas na djelu vodi tome da i splitska jezgra, poput dubrovačke, postane urbano mrtav prostor. U Splitu je veći otpor stanovništva jezgre takvim trendovima, ali dugoročno će biti teško izdržati tu bitku ako ne uslijedi organiziran napor gradskih vlasti i turističke zajednice na promjeni sadašnjeg stanja. Potrebno je jačati atrakcijsku osnovicu za turističke posjete koji doprinose održanju života u splitskoj jezgri, a druge vrste aktivnosti preusmjeravati na druga područja grada i okolice.
Turizam kakav imamo danas često se naziva stihijskim. Može li se neki tako masovan fenomen, koji uz to ovisi o mnogim faktorima, dogoditi slučajno?
Neka zapažanja upućuju na to da iza situacija koje nam se prema van čine „stihijskima“ često stoji nečiji plan i vrlo konkretan ekonomski interes. Kad je o Splitu riječ, mnogima se čini da je nagla popularnost grada među mladim turistima, tzv. „backpackerima“, posljedica nekog čudnog slučaja. No, postoje i mišljenja koja kažu da je invazija mladih turista dobrim dijelom rezultat svjesnog napora nekretninskih spekulanata koji zbog krize na svjetskom tržištu nisu mogli preprodati kupljene prostore u splitskoj jezgri, pa su ih pretvorili u hostele. Uslijedile su i marketinške akcije na društvenim mrežama, koje su oglašavale grad kao destinaciju za tzv. „pub crawl“, odnosno jeftino opijanje. Mladi u grad stižu letovima niskotarifnih prijevoznika, što se također oglašava na internetu kao prednost grada, a dio dolazi u grad organizirano, u okviru kruzerskih aranžmana. Pridoda li se tome atrakcijska moć Ultra festivala, postaje jasno da iza naizgled spontane gužve na splitskim ulicama stoji i nečiji marketinški plan.
Iza situacija koje nam se prema van čine „stihijskima“ često stoji nečiji plan i vrlo konkretan ekonomski interes
Dakle, turisti u Split dolaze zbog zabave. Što o tome govore podaci iz anketnog istraživanja te koje se promjene mogu uočiti u odnosu na situaciju iz 2005. godine kada je bilo provedeno slično istraživanje?
Istraživanje 2005.godine navijestilo je neke od današnjih trendova, a razlika je u tome što je prošlog ljeta pokazan manji interes za kulturnu baštinu, lokalne sadržaje i atmosferu grada, a veći za zabavne sadržaje i rekreaciju. Upitani o zadovoljstvu ponuđenim, turisti su 2013.godine izrazili veće zadovoljstvo mogućnostima zabave u gradu nego atraktivnošću i pristupačnošću kulturnih spomenika. Isto tako, u istraživanju 2005. turisti su iskazali najmanji interes za lokalne kulturne priredbe, a sada se pokazuje da je taj interes znatno porastao. Međutim, valja napomenuti da je ovdje očito više riječ o kulturnim priredbama kao povodima za izlazak nego o interesu za njihov sadržaj. Ovo se vidi po tome što najobrazovanije i natprosječno imućne turiste najmanje zanimaju lokalne kulturne priredbe, vjerojatno stoga što su ispod standarda kvalitete na koju su navikli u svojim zemljama. U odnosu na 2005.godinu, prošlog ljeta bio je primjetan porast konzumerističke komponente, osobito kod mlađih turista. Njih „samousmjerena kulturna potrošnja“ zanima više od „iskustva lokalne kulture“, na koji kao motivator posjeta nailazimo kod starijih, obrazovanijih i imućnijih turista
Turisti su 2013.godine izrazili veće zadovoljstvo mogućnostima zabave u gradu, nego atraktivnošću i pristupačnošću kulturnih spomenika
Anketa je pokazala da velik dio turista nema jasnu ideju zašto su došli u Split. Kako tumačite tu činjenicu? Je li uzrok putovanju bez cilja dio trenda, nedefiniranosti destinacije ili pak nečeg trećeg?
Trend putovanja bez određenog cilja, i kod mlađih i kod starijih, sigurno igra određenu ulogu, ali isto tako i vrsta obrazovanja, visina primanja, zemlja i kultura iz koje turisti dolaze. Primjerice, zanimljivo je primijetiti da među onima koje zanima „sve pomalo“ ima najviše srednjoškolaca i studenata iz Francuske i Hrvatske, a najmanje iz Velike Britanije i Njemačke. Očito je da su ovi mladi socijalizirani u drukčijim okolnostima. Francuski i hrvatski srednjoškolci žive zapravo još uvijek u uvjetima razmjerno nereformirane socijalne države, koja podrazumijeva široko, ali i prilično difuzno obrazovanje. Mladi u Velikoj Britaniji i Njemačkoj stižu, pak iz, društvenih konteksta u kojima je odmah potrebno znati što se hoće i što si tko može priuštiti. Kad je pak riječ o turistima koje ne zanima „ništa posebno“, riječ je o turistima u zamjetnom postotku starijim od 56 godina života, koji također raspolažu i natprosječno visokim mjesečnim primanjima. Ovi turisti dolaze prvenstveno iz Velike Britanije, Španjolske i Austrije. U središtu interesa im je očito putovanje kao takvo, a od lokalne ponude koriste ono što im se na licu mjesta učini zanimljivim. Sve ovo ne znači, međutim, da Split nije potrebno bolje definirati kao lokaciju.
Trend putovanja bez određenog cilja: u središtu interesa je očito putovanje kao takvo, a od lokalne ponude koristi se ono što se na licu mjesta učini zanimljivim
Jedan od motiva dolaska turista u Split je “iskustvo lokalne kulture”. O čemu točno govorimo kad govorimo o lokalnoj kulturi, koliku važnost tu ima spomenička baština a koliko suvremeni život u gradu?
Analiza prikupljenih podataka pokazala je da komponente faktora „iskustvo lokalne kulture“ čine posjet mjestima izvan uobičajene turističke ponude, interes za restauracije s lokalnom ponudom, povijesne spomenike i lokalitete, te upoznavanje lokalnog načina života. Sve ovo pretpostavlja znatno drukčije prakse posjetilaca od onih povezanih sa spomenutim faktorom „samousmjerene kulturne potrošnje“, na koji nailazimo prvenstveno kod muških mladih posjetilaca niže platežne moći. Ipak, u oba slučaja može se reći da spomenička baština u nekoj mjeri sve više služi kao svojevrsna poticajna scenografija za druge prakse koje se odvijaju u gradu. Kod onih koji traže zabavu, to su prakse povezane sa zabavom i potrošnjom, kod stariji „iskustvenih“ turista to je želja za sudjelovanjem u lokalnom životu, udisanje lokalne atmosfere, specifičnog karaktera grada. Ovo ne znači da je kulturna baština posve izgubila na važnosti, nego da je treba promatrati u ponešto drukčijem svjetlu od nekadašnjeg dominantnog interesa za njezinu arheološku i povijesnoumjetničku vrijednost. Koninuitet i šarolikost svakodnevnog života na vrijednom arheološkom i povijesnom spomeniku oduvijek je, uostalom, bio prepoznatljiv znak Splita.
Pokazalo se, dakle, da spomenička baština kao vrijednost sama po sebi sve manje privlači turiste. Kakva je pak situacija s muzejima u gradu?
Istraživanje muzejskih posjetilaca upućuje na to da muzeje posjećuju profili turista koji su potencijalno vrlo važni za razvoj „odgovornog turizma“ u splitskoj povijesnoj jezgri. Među ovim turistima, koji su u velikom postotku također mladi, nalazimo na interes za lokaciju koji je blizak klasičnom „kulturnom turizmu“. Riječ je o natprosječno obrazovanim, za lokalnu kulturu zainteresiranim posjetiteljima, koji proučavaju sadržaje na lokaciji prije dolaska u grad. Više od drugih posjetilaca zanimaju ih sadržaji izvan uobičajenih turističkih ruta i drugi kulturni sadržaji osim muzeja. Općenito govoreći, ocjene muzejske ponude Splita su vrlo visoke, a prijedlozi za poboljšanja tiču se uglavnom osuvremenjivanja muzejskih postava. Podatak da je velika većina posjetilaca došla u muzej na vlastitu inicijativu, pokazuje da se može puno toga učiniti na boljem informiranju i propagandi muzejske ponude grada.
Zanimljiv je paradoks da mladi zainteresirani za potrošnju u velikom postotku imaju primanja manja od tisuću eura
Anketa obrađuje i platežnu moć turista te njihovu potrošnju u gradu. Tu su pojavili i neki neočekivani rezultati. Na kakve zaključke o poželjnom profilu turista upućuju rezultati?
Pokazalo se da je potrošnja u posezoni veća jer tada dolazi više „iskustvenih turista“, koji su uz veći interes za specifično lokalne sadržaje često i platežno sposobniji. Također, u posezoni je manje turista iz Hrvatske, koji na godišnjem odmoru u prosjeku troše upola manje od inozemnih posjetitelja. No, doista je zanimljiv paradoks da mladi zainteresirani za potrošnju u velikom postotku imaju primanja manja od tisuću eura, dok među iskustvenim turistima ili onima koje ne zanima „ništa posebno“ nailazimo na znatan postotak onih s primanjima koja su visoka u europskim razmjerima. Također, muzejski posjetitelji, i kad su mladi, imaju u najvećem postotku primanja između 1.000 i 3.000 eura mjesečno. Ovo je ujedno i odgovor na pitanje koji bi profil turista više odgovarao održanju života u jezgri, a ujedno i lokalnoj turističkoj zaradi. Pokazuje se da je pogrešna politika koja favorizira eksploataciju resursa na način novog masovnog turizma. Takvi turisti ostavljaju manje novca, a troše i uništavaju lokalne resurse, „Iskustveni“ i novi kulturni turisti zainteresirani su pak upravo za dijeljenje sadržaja s lokalnim stanovništvom.
Spominjete termin odgovornog turizma kao nečeg čemu bismo trebali težiti. Što to znači na primjeru Splita?
Od osamdesetih godina prošlog stoljeća govori se o „održivosti“ različitih vrsta gospodarskih djelatnosti, a svjedoci smo sve većeg trošenja i bespovratnog uništavanja prirodnih i kulturnih resursa. Umjesto „održivog“ vjerojatno se i stoga sve češće koristi izraz „odgovorni turizam“. Takav bi turizam i razvoj pretpostavljali svijest o posljedicama bilo kakve razvojne djelatnosti i odgovoran pokušaj da se njihovi negativni učinci što više smanje.Split posjeduje brojne resurse za blistav turistički razvoj, od kulturne baštine do atraktivne okolice, ali njegov najveći resurs u povijesnoj jezgri svakako je žilavost i otpor gradskog stanovništva pokušajima potpune promjene karaktera okoliša u kojem živi. Grad Split puno može učiniti poticanjem vrsta turizma koje ne troše gradske resurse u mjeri u kojoj to čini turizam zasnovan prvenstveno na ponudi zabavnih sadržaja. Rezultati istraživanja jasno pokazuju koji su smjerovi razvoja sukladni postavkama platforme „odgovornog turizma“. Uz to, grad bi trebao učiniti sve da se sezona proširi, a to je uz ostalo moguće poticanjem razvoja lokalne kulturne scene, koja je jedna od pretpostavki takve razvojne politike. Turizam ne može postojati u vakuumu, u gradu ispražnjenom od sadržaja za njegove stalne stanovnike.Drugim riječima, da bi razvio „odgovorni turizam“ grad Split mora prvenstveno razvijati sebe i svoje lokalne potencijale.
„Odgovorni turizam“ i razvoj pretpostavljaju svijest o posljedicama bilo kakve razvojne djelatnosti i odgovoran pokušaj da se njihovi negativni učinci što više smanje
I za kraj, Split treba turističku strategiju. Što biste izdvojili kao ključno za donošenje strategije koja bi se uistinu mogla provoditi?
Presudna je participacija lokalnog stanovništva i cijelog spektra zainteresiranih aktera, u suprotnom strategija ostaje mrtvo slovo na papiru, koje se ne primjenjuje unatoč mogućoj formalnoj savršenosti instrumenata koje predviđa. U okviru rada na izradi nacrta Plana upravljanja povijesnom jezgrom Splita obavljene su mnoge predradnje i istraživanja koja će, vjerujemo, poslužiti i za izradu kulturne i turističke strategije grada. Najvažnije u procesu rada na tom dokumentu bilo je sudjelovanje brojnih udruga civilnog društva koje donose „glas s terena“ i zastupaju interese lokalnog stanovništva. Rad na izradi turističke strategije grada za sljedeće razdoblje također bi trebalo postaviti široko participativno. Jednostavno se ne bi smjelo dopustiti da se ona izradi lidersko-menadžerskim pristupom, kakav nažalost odlikuje većinu dosad izrađenih strategija u zemlji.
Izvor fotografija: 24 sata, Nacional, Slobodna Dalmacija, Poslovni.hr, Dnevnik.hr
