Urbana oprema od recikliranih guma, tetrapaka i redefinicija prostora SC-a

Već četvrtu godinu za redom, Sekcija mladih Društva arhitekata Zagreba (DAZ) a u sklopu manifestacije ‘Sezona urbanizma‘ koju provodi Udruženje hrvatskih Arhitekata (UHA), organizira interdisciplinarnu radionicu Akupunktua grada. Riječ je o projektu kojeg su osmislili arhitekti Rene Lisac i Kristina Careva, a koji okuplja studente i mlade stručnjake (do 35 godina) iz različitih struka (arhitektura, građevina, likovna umjetnost, dizajn). Cilj radionice, koja je ove godine tematski bila vezana uz prostor Studentskog centra, bio je kroz interdisciplinarnu diskusiju uskladiti percepciju prostora i osmisliti niz malih, preciznih i provedivih intervencija.

* Plan B / Vani je bolje

Osim predavanja koje su u prva dva dana četverodnevne radionice održali Nataša Rajković, Aleksander Laslo, Tomislav Pletenac, Permakultura, Urban festival i Grupa 4, organizirana je i event-tura po SC-u pod vodstvom kustosice Kulture promjene SC Marte Kiš i fotografa Damira Žižića pomoću koje su studenti dobili uvid u prostorne odnose SC-a.
Konačna rješenja koja izrađivali su timovi od nekoliko sudionika pod vodstvom interdisciplinarnog mentorskog tima (Mojca Smode Cvitanović i Marina Smokvina s Arhitektonskog fakulteta, profesorica Jesenka Pibernik s Grafičkog fakulteta te dipl. inženjer grafičke tehnologije Mario Žepić), te će uskoro krenuti u doradu u suradnji s mentorima. Rezultati radionice ostavljaju se na korištenje korisnicima, stanovnicima, koji je u ovom slučaju Studentski centar.

* Tetrapunktura

Radionica je završila javnom prezentacijom radova pred gostima kritičarima: kustosicom Kulture promjene SC Martom Kiš, arhitekticom i urbanisticom Dafne Berc, dizajnerom Filipom Cvitićem te arhitektom Krunoslavom Šmitom s Arhitektonskog fakulteta i predstavnikom Sezone urbanizma, dok su voditeljice radionice bile Olja Ivanović bacc.arh. i arhitektica Martina Kapuđija, članice Sekcije mladih DAZ-a.

Rene Lisac, jedan od organizatora Akupunkture grada, za prostor SC-a je istaknuo kako je percepcija prostora SC-a podijeljena je između stanovnika Zagreba, studenata, umjetnika korisnika prostora i uprave SC-a, te kroz njihove specifične interakcije nastoji se stvoriti i specifični prostorni identitet studentskog i kulturnog centra u srcu Zagreba. „Studentski centar djeluje poput ‘odskočne daske’ za mlade kreativce, ne samo iz područja umjetnosti nego i tehničkih i društvenih znanosti, pružajući im pritom određene okvire koji im omogućuju stvaranje i predstavljanje njihove kreativne ili inovativne djelatnosti. Pritom su koncentracija i raznolikost sadržaja na tom specifičnom gradskom prostoru prepoznati kao najveće prednosti studentskog centra, dok unutarnja artikulacija i vanjska komunikacija tog identiteta potencijalno njegove vrijedne zadaće“, objašnjava Lisac.

* Rasadnik kulture

Kao osnovne prostorne teme koje su služila kao početna interveniranja u tkivo SC-a detektirano je nekoliko karakteristika. To su tri zone specifičnog korištenja od zapada prema istoku: zona studentskih prostora (administracija, menza, klub…), srednja zona prostora izvođenja kulturnih sadržaja (dvorane, paviljoni, galerije…) i kreativni prostori njihova stvaranja (radionice, ateljei…).
Iako one predstavljaju izvrstan potencijal da se u prostoru studentskog centra ostvare tri ambijenta specifičnih karaktera s različitim vremenima i načinima korištenja, objašnjava Lisac, njihova artikulacija i korištenje značajno opada od zapada prema istoku. Uvlačenje korisnika u dubinu ‘trokuta’ SC-a u prvom redu ovisi o konkretnom otvaranju i artikuliranju istočnog ulaza kao najbrže veze sa centrom, poveznicom s centralnom sveučilišnom osi i glavnog faktora protočnosti kroz centar.

Promatrajući procese korištenja i transformacije SC-a, njihove mane i prednosti uočene su dvije razine preko kojih se promjene u prostoru dešavaju: razina institucije i razina aktivnosti. S jedne strane imamo velike i planske institucionalne intervencije u prostor, poput obnove Francuskog paviljona i slično, dok s druge strane živi procesi korištenja kroz programe modificiraju, recikliraju i pragmatično mutiraju prostore prema vlastitim potrebama. Dok prvu karakteriziraju određena inertnost, nesuptilnost interveniranja, ali i sposobnost značajnijeg poboljšanja, druga razina posjeduje agilnost, suptilnost i prilagodljivost, ali i, s druge strane, sporadičnost i nesistematičnost. Kao ispravni balans između te dvije razine uočen je već postojeći način djelovanja po pitanju baratanja unutarnjim prostorima: oni su maksimalno fleksibilni i osigurani od strane institucije, dok se sadržaji, načini korištenja i uređenja individualno definiraju kroz aktivnosti i programe, u zadanom prostornom okviru. Drugim riječima od institucije se očekuju intervencije koje definiraju okvir i svu podršku, ali na način da ostavi maksimalnu fleksibilnost i participaciju korisnicima, aktivnostima i programima; otvoreno polje za raznolikost slobodnih kreativnih izričaja, stoji u obrazloženju Renea Lisca.

U nastavku pogledajte radove s radionice koji su individualno reagirali na detektirane teme, a riječ je o interveniranju signalizacijom, novim načinima korištenja prostora, novom urbanom opremom, recikliranjem starih i stvaranjem novih prostora, kao i suptilnim interveniranjima u oblikovanje procesa koji se u prostoru odvijaju.

Urbana signalizacija (Vedrana Šoltić, Zrinka Andrilović)
Rad metodom stensil-a grafički tretira parter SC-a s ciljem signaliziranja i obavještavanja o sadržajima u prostoru.

Produženi boravak (Hana Golubovac, Nikolina Krešo, Jere Kuzmanić, Danica Selem)
Rad potiče prošireno korištenje postojećih prostora, kroz osvještavanje o njegovim mogućnostima i postavljanjem minimalne i/ili održive infrastrukture.

Gumještaj (Sanja Tušek, Hannah Vranko, Kristina Lugonja, Mateja Markešić, Larisa Ecimović, Dino Ivašić, Filip Havranek)
Rad reciklira i redizajnira element automobilskih guma u jednostavne i jeftine, ali funkcionalne i simpatične elemente urbane opreme (ljuljačke, sjedalice…) te ih raspoređuje po prostoru SC-a inicirajući njegovo prošireno korištenje.

Parking+ (Roberta Škugor, Petra Zaninović)
Rad problematizira najveći prostorni potencijal SC-a, centralni parkirališni prostor uz sjeverni nasip pruge, i predlaže njegovo jednostavno parterno uređenje fleksibilno i slobodno za višenamjensko korištenje kroz različita doba dana.

SC with a twist (Vanda Trifunović, Tomi Šoletić, Kristina Mirošević)
Rad intervenira u prostor pred sjevernim pročeljem predvorja kina, gdje minimalnim i izrazito lakim intervencijama bojanja i premještanja postojećih elemenata stvara prostor značajno kvalitetnijeg karaktera i mogućnosti korištenja.

Plan B (Tanja Grilec, Martina Petrač, Marko Ursa)
Rad intervenira u i redizajnira postojeće procese (poput prehrane SC-a) kako bi u potpunosti promijenio dojam i podignuo identitet doživljaja SC-a na višu razinu.

Tetrapunktura (Andrea Bušić, Marko Bušić, Ana Burić)
Metodom reciklaže tetrapaka sokića iz menze rad dizajnira elemente urbane opreme.

Kutije (Anselmo Nižić, Davor Jerčinović, Goran Petrović)
Dizajniranjem fleksibilnih i pomičnih prostornih okvira postavljenih na tračnice pruge uz sjeverni rub SC-a rad nastoji inicirati raznoliko korištenje tog prostora.

SC rasadnik kulture / novi stari francuz (Rene Lisac)
Rad predlaže artikulaciju oboda treće zone, istočnog dijela SC-a u fleksibilnu strukturu box-ova koju na određeno vrijeme koriste skupine mladih kreativaca različitih struka. Prva intervencija se sastoji od izlaganja u centru tog prostora ostataka originalnog francuskog paviljona okrenutog naopačke, čime se njegove izvorne prostorne kvalitete prenose u eksterijer te se njegovih 12 stupova i njihove pozicije ostavljaju na reciklažu i interpretaciju kreativcima – korisnicima okolnih prostora.

P.T.