Kako je jedan (ne)obični utikač pokorio svijet

Što danas, u 21.stoljeću, očekujemo od dizajna? Želimo li da proročki gleda u budućnost i stvara prototipove koji će tek za nekoliko godina ugledati svjetlo dana? Treba li nam dizajn koji će propovijedati o negativnim posljedicama konzumerističkog društva s pričom kako svi predmeti nastaju tako što se postupno uništavaju prirodni resursi, a i sam će kad-tad potpasti pod korporativnu politiku? Ili nam zapravo treba nešto najbanalnije, nešto što može radikalno promijeniti našu rutinu i svakodnevicu, čije nepraktičnosti često nismo ni svjesni?

Poput kakvog sajma dizajnerskih predmeta, u londonskom Design Museumu održava se izložba radova koji su bili nominirani i nagrađeni prestižnom nagradom za dizajn Brit Insurance Design Award, a moglo se tamo vidjeti pomalo od svega navedenog. Među stotinjak radova iz sedam kategorija (produkt i grafički dizajn, arhitektura, modni dizajn, namještaj, prijevoz i interaktivno) zaista je bilo moguće vidjeti svašta: od paranoičnih senzorskih pandi, odjeće za Beth Ditto do jedinstvene „terminator“ klupe Thomasa Heatherwicka ili izuzetne revije preminulog Alexanedra McQueena.

Ipak, žiri tzv.Oscara za dizajn pod predsjedanjem kipara Antonyja Gormleyja izabrao je kao apsolutnog pobjednika jedan sasvim (ne)obični utikač. I tako ispada da od dizajna ipak prije svega tražimo praktičnost, u ovom slučaju redizajn nezgrapnog i posve prozaičnog utikača. Mladi korejski dizajner Min-Kyu Choi, s diplomom Royal College of Art, odlučio je od velike mrge u utičnici napraviti elegantni, sklopivi dizajn poput origamija, ali još uvijek samo za tržište Ujedinjenog Kraljevstva. Riječ je o dizajnu koji ne nudi još jedan predmet želje konzumerističkom društvu, nego prije svega lekciju iz funkcionalnosti. I iz sklapanja.

No, postavlja se pitanje na temelju čega je moguće izabrati jedan apsolutni predmet ili projekt (bolji od svih ostalih) koji, primjerice, ne možemo ni približno usporediti sa socijalnim stanovanjem ureda Elemental koji projektira prefabricirane kuće u siromašnim zemljama. Projekt stanovništvu iz meksičkih i čileanskih slumova nudi poludovršene jeftine kuće koje je moguće prenamijeniti, nadograđivati, ovisno o potrebama obitelji i materijalnim mogućnostima. Na taj se način kuće i gradovi organički nastavljaju širiti. Projekt je dobio nagradu u kategoriji arhitekture. Prisjetimo se, prošlih godina su glavne nagrade odnijeli superjeftini laptop za djecu u zemljama u razvoju i poster Baracka Obame koji mu je donio izbornu pobjedu. U svakom slučaju, prošlih je godina mnogo više bila naglašena socijalna i angažirana komponenta dizajna (ili se barem tako čini).

Zamjetan trend samoodrživosti i ekološke prihvatljivosti ipak nije izborio svoje pobjednike, osim u kategoriji prijevoza, gdje je pobijedila kineska električna letjelica. Zanimljiv je i uređaj nazvan EyeWriter koji oboljelima od paralize omogućuje da pišu očnim mišićima i koji je pobjednik u kategoriji „Interaktivno“. Impresivna vizija Atlantide preminulog enfant terriblea britanske mode Alexandera McQueena pobijedila je u kategoriji modnog dizajna.

U svakom slučaju, zanimljiv pregled ideja čiju će korisnost i/ili zastarjelost, na kraju, pokazati vrijeme i društvo.