Prošlost i budućnost hrvatskog dizajna ujedinjene u Zgrafu

Sredinom ožujka u Zagrebu će započeti međunarodna izložba grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija Zgraf. Portal Pogledaj.to ovogodišnje jedanaesto izdanje Zgrafa medijski podržava , pa ćete ususret Zgrafu biti upoznati sa svim detaljima vezanim za izložbu te sva popratna događanja.

Ovogodišnji Zgraf već tradicionalno podrazumijeva izložbu međunarodnog karaktera koja će prezentirati selektirane recentne radove s područja grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija te izložbu odabranih radova prijavljenih na temu „Danas je jučer bila budućnost“. Kroz ovu temu, kako ističu organizatori, bit će otvorena pitanja o odnosu dizajna  i društvene, socijalne i političke modernizacije u postindustrijskom vremenu s ciljem afirmacije dizajna koji je više na strani društvenog razvoja nego pukog ekonomskog rasta.

Prijave za 11. Zgraf otvorene su do kraja mjeseca, odnosno 31. siječnja, što bi značilo da za apliciranje svojih radova imate još nekoliko dana. Poznavajući dizajnersku struku, vjerojatno dobar dio potencijalnih izlagača prijavljivanje planira upravo za zadnji vikend, stoga požurite da Zgrafovcima ne prebukirate mailove.

O Zgrafu, njegovom jedanaestom izdanju, temi, vizualnom identitetu te popratnim događanjima porazgovarali smo s dizajnerom Mariom Aničićem, predsjednikom izvršnog odbora 11. Zgrafa.

Kakve su razlike između dviju kategorija prijave, revije najuspješnijih dizajnerskih radova iz protekle tri godine te izložbe kao odgovora na zadanu temu?

Glavna stvar Zgrafove izložbe je revija, to je centralni događaj Zgrafa, a tematskom izložbom organizator želi uvjetovano stvoriti dijalog na profesionalnoj dizajnerskoj sceni. Tematske izložbe uvelike ovise o organizacijskom procesu, pripremama, zadanoj temi te poklapanjem sa suvremenim tendencijama u struci.

Svaki ZGRAF inicijalno ima svoju priču, neki su imali teme neki ne, neki su se intenzivno naslanjali na teme i iz njih izvlačili argumente o kvaliteti radova. Prvi ZGRAF također je imao namjeru da, osim pukog bilježenja recentnih radova, označava ozbiljnost i dosege na sceni.

Alfred Pal, inicijator prvog ZGRAF-a, smatrao je da se nakon Exata i Novih tendencija na likovnoj sceni, mora dogoditi nešto važno i za grafički dizajn, što će zaključiti i obujmiti sve radove tog vremenskog perioda, locirati ih, označiti i općenito definirati što je dizajnerska profesija.

Vratimo se na temu ovogodišnjeg Zgrafa, inicijalno ona je nazvana “Danas je jučer bila budućnost”, a organizatori, pozivaju sudionike da se svojim radovima referiraju na date pojmove, proglase, svojevrsne polazišne točke u istraživanju rješenja novih socijalnih utopija: (društvo, moderno, zajedničko, blagostanje, otvorenost, za sve, odgovornost, samoinicirani, mogućnosti).

Samu temu Aničić komentira ovako: „Smatramo da se nalazimo u trenutku sabiranja. Kao društvo s pripadajućom vizualnom kulturom imamo iskustva od prije 1991. godine te nakon 1991. Naše društvo je u posljednje vrijeme živjelo ignorirajući iskustva od prije, stoga mi pokušavamo naglasiti da nema dobrih i kvalitetnih vrijednosti ako se ne sagledaju i saberu sve vrijednosti i iskustva, i ona protekla i ona koja se planiraju. Svijet koji želimo živjeti moramo sastaviti sami, kompletirajući ga odabranim vrijednostima, te ga konstantno možemo kritički preispitivati i mijenjati.

Putem Zgrafovih proglasa to obrazlažemo i pokušavamo potaknuti ljude da otvoreno razmišljaju i sami promisle koje su to vrijednosti vizualizirajući je kroz poruku i poslati nama. Pokušat ćemo, kao medij, najbolje radove pokazati javnosti te stvoriti javnu poruku.

Bitno je reći da je temu propisao Dejan Kršić, koji je u ovom izdanju Zgrafa dobio novu funkciju oslobođenu organizacijskih aktivnosti, a zadužen je za teoretsko očitovanje, obrazlaganje i poticanje drugih na uključivanje. Zajedno s članovima izvršnog odbora koji su delegirani iz strukovne udruge, svi skupa na neki način čine „umjetničkog direktora“ Zgrafa, jamčeći  vjerodostojnost u profesionalnom i teoretskom smislu. „

Generalno gledajući posljednja izdanja Zgrafa te osvrćući se na prijave za ovogodišnje izdanje, zanimalo nas je kolika je (uobičajena) zastupljenost međunarodnih radova na izložbi?

„Moglo bi se govoriti o trećini radova, ali se ponekad udio domaćih i međunarodnih radova izjednači. Imamo direktne kontakte s brojnim autorima, koji uvažavaju naš kontinuitet i upoznati su s našom i regionalnom scenom, pa ih direktno zovemo da pošalju svoje radove. Osim poznate i prisutne euroatlanske scene na ovo nam izdanje Zgrafa stižu radovi s primjerice dijelova Latinske Amerike i Azije, iz gradova  i država koji nisu centri propovjedi o dizajnu, to nam je izuzetno bitno i drago.

Kako se radi o globalnom natječaju uvijek se, usporedimo li se s nekim sličnim događanjima, vrednuje jači iskorak i promocija, a onda je tu izuzetno bitna organizacija, potpuno profesionalna nasuprot naših angažmana za koje volimo reći da su potpuno emotivni, jer jedan dio organizacije volontira, a drugi se profesionalno angažira putem natječaja. Kako bi mogli ostati relevantni te pratiti korak sa svjetskim natječajima, to će se morati promijeniti, osobito europskom integracijom.

Zgraf broji nekoliko različitih nagrada o kojima odlučuje selekcijska komisija odnosno posebno imenovani žiri. O ovogodišnjem međunarodnom žiriju, koji donosi odluke o najvažnijim nagradama Aničić nam je rekao:

Međunarodni žiri je koncipiran tako da balansira jednaku zastupljenost pojedinaca iz praktičnog dizajna i teorije, da je ravnopravne rodne strukture te da su članovi žirija rasprostranjeni na makar 3 kontinenta. U ovogodišnjem je Libanonka Huda Smitshuijzen AbiFares s interesantnim iskustvom arapskog odgoja, arapske vizualne kulture „školovane“ u Europi, autorica je nekoliko knjiga i brojnih članaka na temu višejezične komunikacije i suvremenog dizajna na Bliskom Istoku.

Tu je i Amerikanka Barbara deWilde koja je poznata po svojim radovima za djela zvučnih autora poput nobelovke Toni Morrison, kompozitora Randyja Newmana i Stevea Reicha te velikog broja pisaca. Osim njih tu je i naš česti gost britanski teoretičar dizajna Rick Poynor, te Niklaus Troxler dobitnik Grand prixa desetog Zgrafa kao i svima nama poznati hrvatski dizajner Boris Ljubičić.”

Kao najvažnija izložba i promocija grafičkog dizajna u državi Zgraf podrazumijeva tradicionalnu izvrsnost i u vlastitom vizualnom identitetu. Ovogodišnji vizualni identitet potpisuje Damir Bralić no u njemu koristi autentičnu tipografiju Nikole Đureka, Delvard Gradient, (Typonine 2011.) Aničić nam je rekao nešto više o tome: „Premda Zgraf ima uobičajeni protokol oko izbora vizualnog identiteta putem javnog natječaja, pravila Zgrafa dopuštaju i direktnu narudžbu. Tomu prethodi predlaganje kandidata, argumentiranje te izglasavanje odbora o izabranom dizajneru. Na ovaj smo način došli do dizajnera Damira Bralića, koji je već imao iskustvo u suradnji s organizacijskim timom Zgrafa 10.

Osim njegovog stručnog angažmana teško je ne spomenuti tipografiju Delvard Gradient, autora Nikole Đureka. Osim inovativnih elemenata u upotrebi i primjeni suvremene digitalne tipografije, oblicima toga pisma autor se referira na plakat Tomislava Krizmana s početka 20. stoljeća (plakat kabaretske predstave Marye Delvard, 1907.). Time pozicionira jedno od naših ishodišta primjene plakatne forme u funkciji obavještavanja javnosti u secesijsko vrijeme aktivnog sudjelovanja nove građanske elite u kulturnom životu društva.

Međunarodni dosezi te priznanja, ali i pozicija i uspješnost hrvatskog dizajna i njegovih pojedinaca izvan granica Hrvatske trebali bi generirati što bolji, češći i aktivniji feedback javnosti, institucija, financijske potpore nadležnih institucija, a samim time i medija. Bez obzira što se radi o manifestaciji s tridesetogodišnjom tradicijom, utjecajnim posljedicama i nemjerljivoj važnosti za struku, ovogodišnji Zgraf ima financijskih problema koje organizatori nevoljko komentiraju.

Nada je, kako Aničić ističe, profesionaliziranje strukture organizacije koja će, kako vjeruje, ulaskom u Europu itekako morati promijeniti pravila, a i financijsku potporu tražiti u fondovima koji nisu samo Ministarstvo kulture ili Grad Zagreb. Negativne scenarije daljnjeg uskraćivanja i smanjivanja financijskih sredstava uvelike može spasiti posjećenost Zgrafa, što bolja ispunjenost svih kapaciteta planiranih događanja i dobre reakcije javnosti, odnosno publike.

O tome može li dizajn konkurirati nekim populističkim temama, koliko je prisutan u domaćim medijima te što organizatori čine po tom pitanju Aničić ističe: Tu postoje dvije konkretne razine koje pokušavamo komunicirati. Jedna je naš direktan odnos prema medijima i javnosti gdje zainteresiranost održavamo sa interesantnim rezultatima selekcije, zanimljivom temom, aktualnim popratnim programom i relevantnim gostima. Primjerice predavanje Sagmeistera na Zgrafu 10 je posjećen javni događaj za koji smo se mi kao Zgraf, naravno, spremili itekako reklamirati i promovirati, no za to na kraju nije bilo potrebe, jer su mediji sami prepoznali i proširili vijest.

Druga je razina strukovnog vrednovanja rada. Putem nagrada, rada selekcijske komisije i međunarodnog ocjenjivačkog žirija uvijek ističemo; ovo je kvalitetno, ovo će utjecati na nas i našu scenu, ovo će ostaviti traga na međunarodnoj sceni, na njih se ugledajte. Mediji onda, nažalost, sami odlučuju što interesira javnost.

Kada razgovaramo o popratnim događanjima Zgraf već tradicionalno, osim glavne izložbe, nudi i niz aktivnosti za profesionalce, studente, ali i širu javnost. Eduzgraf je namijenjen studentima te profesionalnim početnicima, Zgraf javno – predavanja međunarodnog ocjenjivačkog suda i drugih stručnjaka s podučja dizajna i vizualnih komunikacija te popratne izložbe.

Javnosti će vjerojatno biti najinteresantnija izložba, ali i lik i djelo dobitnika glavne nagrade 10. Zgrafa, švicarca Niklausa Troxlera. „Ove će godine, kako to nalaže pravilnik, Troxler – dobitnik Grand-prixa sa Zgrafa  10, imati svoju samostalnu izložbu. Izložba će biti postavljena u galeriji NO u MSU-u, a podrazumijeva vizualne uratke koje prati glazbena pozadina. Sam Troxler je organizator Jazz festivala i autor Jazz glazbe, što se također nadamo približiti dizajnerskoj, ali i glazbenoj publici.“ zaključuje Aničić.