“Spremnost dizajnera da preuzmu odgovornost za životni tijek vlastitih proizvoda“

U četvrtak, 28. lipnja u zagrebačkoj galeriji Forum otvara se grupna i prodajna izložbe prvih hrvatskih dizajn brandova „Razum & Osjećaji“ u organizaciji novog međunarodnog on-line magazina za inovaciju dizajnom, DesignAgenda, urednice Tatjane Bartaković, ujedno i kustosice izložbe. Povod, ali i značaj izložbe je  nastanak prvih hrvatskih dizajn brandova i rođenje kulture dizajna, kulture koju zapadnoeuropske zemlje posjeduju već 60-ak godina. Nakon izlaganja na Belgrade Design Weeku, izložba će se nakon Zagreba (28.6- 8.7) seliti u Hvar, u galeriju Loggia.


Dizajn izložbenog postava potpisuje Svjetlana Despot, riječka dizajnerica iz Data by Despot, a poruka izložbe je jasna: izložba ne prikazuje prototipove, već finalizirane proizvode, razvijene i senzibilizirane za korisnike i tržište. S kustosicom i organizatoricom projekta Tatjanom Bartaković razgovarali smo ususret sutrašnjem otvorenju:

Na izložbi Common Sense & Sensibility (Razum&Osjećaji) predstavljate domaći dizajn kao poslovni model. Možete li detektirati njegove slabe točke u (dosadašnjem) pozicioniranju prema domaćem i inozemnom tržištu, ako pretpostavimo da je sada ustanovljen business plan?

Ustanovljeni poslovni plan odnosi se samo na izložbu Razum&Osjećaji iliti Common Sense&Sensibility koja okuplja projekte samostalno sazrele u nekoliko aspekata: finaliziran razvoj proizvoda za tržište, senzibiliziran proizvod za korisnike i pripremljen model, barem početne distribucije proizvoda u Hrvatskoj. Ujedno su ovi preduvjeti i dosadašnje slabosti uvjetovane neproizvodnim kontekstom Hrvatske, niskim ili gotovo nepostojećim investicijama u istraživanje i razvoj proizvoda, da ne kažem inovativnih jer zvuči kao poštapalica. Neproizvodni kontekst i prirodna potražnja za inovativnim idejama proizvoda od strane biznisa ozbiljan je uzročnik nedostatka iskustva o tehnologiji i tretiranju materijala kod domaćih produkt dizajnera. To praktično ne-iskustvo u razvoju proizvoda i izostanak kontakta sa tržištem, ogleda se u nefunkcionalnosti proizvoda, primjerice u korištenju nepodobnih materijala za transport proizvoda ili preskupa izrada koja povećava finalnu cijenu novog proizvoda jednog branda početnika, dok još nije uspostavljena veza s odgovarajućom tržišnom nišom.

Navedeno je dosadašnja kretanja domaćeg produkt dizajna držao daleko od razuma, a bliže apstrakciji. Ako pogledate kategoriju produkt dizajna na svim dosadašnjim Izložbama hrvatskog dizajna od 1999., dok se prošle godine nije pojavila Kvadra, jedini primjerak industrijskog dizajna (i tržišno prisutnog proizvoda) bio je motokultivator i traktor Labinprogresa (dizajn: T. Jelić i T. Kraljević). Razvoj sofe Revolve i sustava 3angle dragocjen je za njihove dizajnere jer se događao u stvarnoj poslovnoj situaciji  – u tvorničkom pogonu, u interakciji s razvojnim timom Kvadre i tehnologijom. Pazite, ovo je u suvremenoj Hrvatskoj fenomen, i za poticaj drugima, trebalo bi organizirati posjete Kvadrinom odjelu istraživanja i razvoja, na jednak način kao što se ide na Noć Muzeja. Jer ovakav pristup i interakcija struka jedine omogućuju konkurentni pristup na tržištu, a o tome nam svima u ovoj zemlji ovisi budućnost.

S druge strane, rijetki su se dizajneri, poput Numena, usudili otisnuti prema međunarodnim brandovima ili prezentaciji na važnim sajmovima. Internacionalizacija je jedini put za afirmaciju, ne samo dizajnera, već i proizvođačkih tvrtki, budući domaće tržište ima, nažalost, vrlo nisku kupovnu moć. Međutim, s druge strane,  u istoj se situaciji nalaze i dizajneri u inozemstvu, gdje je pak međusobna konkurencija vrlo visoka. Do sada su domaći dizajneri propustili kontinuirano nastupati na sajmovima i festivalima u sredinama koje za dizajnom imaju potražnju. Ana Tevšić je pokazala da se pomaci događaju ako se pojaviš, npr. na Clerkenwill Design Weeku, primiš stručne kritike od okruženja koje zna valorizirati dizajn, i ono te potakne da pokreneš vlastitu manufakturu, sasvim uobičajen pristup funkcioniranja, posebice od doba on-line prodaje.


Odlučili ste se na format izložbe koja će biti prodajna uz odabir 14 izlagača s kojima surađujete. Zašto je odabir “pao” baš na njih, po čemu se oni ističu unutar dizajnerske struke, jesu li oni imali apriori jasan business plan ili je on formiran za vrijeme trajanja projekta CSS?


Ranije sam istaknula ključne preduvjete selekcije izlagača, na što se nadovezuju i uobičajeni kriteriji dobrog dizajna iza kojih mogu stajati. Međutim, kako već dugi niz godina sudjelujem u projektima kojima se je poticao razvoj domaćeg produkt dizajna i promoviram ga od 2003., bila sam svjedokom razvojnog puta svih izlagača. I, unatrag godine dana se, manje-više simultano, dogodila određena zrelost kod više dizajnera – finalizacija proizvoda, pokretanje vlastite proizvodnje ili u suradnji s nekim proizvođačem. Dogodila se spremnost dizajnera da preuzmu odgovornost za životni tijek vlastitih proizvoda, da investiraju u njihovu produkciju. Međutim, širem društvenom značaju produkt dizajna u Hrvatskoj dala je pojava Kvadre, tvrtke koja traži dizajnere za suradnju i u kojoj je dizajn tržišni smjer. Ovaj primjer čitavom dizajnu u zemlji pruža kredibilitet, i to je jedini način da dizajn realno egzistira, upravo kroz tvrtke koje ga koriste.

Jednak primjer imamo u Maistri i Design Hotelu Lone, te Design Hostelu Goli&Bosi – koji pokazuju da prihvaćanje i realizacija autentičnog projekta ovisi o upravljačkom sustavu i povjerenju u arhitekte, dizajnere i druge suradnike.


Izložbu ste odlučili postaviti na tri poprilično različite lokacije: Belgrade Design Week, Galerija Forum u Zagrebu i Hvar- Galerija Loggia. Tri posve različita konteksta. Na temelju čega ste se odlučili baš za njih, kakva su iskustva iz Beograda, te što očekujete od Zagreba, a što od jedne elitne turističke destinacije poput Hvara?


Prije svega, projekt se realizira s vrlo skromnim sredstvima, daleko od realno potrebnog budžeta. U tim okvirima sam osmislila najbolju taktiku prema postojećim kapacitetima. Cilj je internacionalizacija domaćih dizajniranih proizvoda, podrška stjecanju kredibiliteta na međunardonoj sceni i poticanje njihove prodaje. U Beogradu nam se događa Belgrade Design Week, kojeg posjećuju ključni strani mediji za dizajn i arhitekturu – isti mediji do kojih je u Milanu i Kolnu gotovo nemoguće se probiti, pogotovo ako si početnik. Bilo je logično prezentirati im ovaj sadržaj u ležernijoj atmosferi u kojoj uopće imaju vremena percipirati vas, a poželjno i zapamtiti. Iznenadila nas je velika podrška srpskih medija i beograđana koji su zaista oduševljeno promatrali i isprobavali proizvode. Ovo je početak međunarodne diplomacije dizajna koja se ne svodi samo na izlaganje, već osobnu komunikaciju i prezentaciju pojedinih brandova. Komunikacija je najvažniji dio projekta Razum&Osjećaji.

Iz tog smo razloga u suradnji s Veleučilištem VERN’ i Hrvatskom komorom arhitekata organizirali prvi Design Business Forum kako bi započeli dijalog i kulturu šire suradnje između novih generacija poduzetnika, arhitekata, dizajnera i drugih stručnjaka.

Izlaganje u galeriji Forum ima simboličan predznak – u njoj se je 1999.g.održala prva Izložba hrvatskog dizajna, inicijativa tadašnjeg predsjednika HDD-a, Mladena Orešića. Izložba Razum&Osjećaji svojevrsni je komentar i statement na razvoj / pomak koji se je napokon dogodio u međuvremenu – bilježimo začetak kulture dizajna u zemlji.

Hvar je svojevrsna kulminacija prve faze projekta, jer nas ciljano vodi prema interakciji, a nadamo se i prodaji proizvoda turistima Hvara koji u visokom postotku dolaze upravo iz zemalja s tradicijom kulture dizajna. Izlaganje u Hvaru je i svojevrsno tržišno istraživanje interesa ciljne skupine, ali i njihova senzibilizacija za hrvatski dizajn, i to opet na jednom vrlo izoliranom mjestu u kojem borave od 7 dana do više tjedana. Možemo reći da ćemo na Hvaru instalirati privremeni suživot s mladim hrvatskim  dizajn brandovima. Ideja je da izložba nastavi gostovanje u europskim gradovima, međutim to je posve nova faza projekta koja iziskuje ozbiljna financijska sredstva i angažman državnih institucija.


Možemo li pričati o domaćem dizajnu kao ambasadoru domaćeg identiteta- ako da, možete li izložiti njegove glavne točke? S druge strane, Droogova začetnica Renny Ramakers primjerice, odbija prihvatiti da dizajn može utjelovljivati identitet neke nacije. Kako to komentirate?

Nadovezat ću se na prethodni odgovor – dizajn općenito, a pogotovo produkt dizajn (kao i arhitektura) jesu ambasadori nacionalne kulture proizvodnje, ogledalo njezine konkurentnosti, društva znanja, kategorije prisutne kvalitete rada, a onda i baštine u svim njezinim formama. Dizajn je sam po sebi narativan, i ako se autentični elementi iz životnog okruženja ne koriste u oblikovanju proizvoda, mogu reći samo da se propušta prednost koja se dobiva izvornošću. A primjerice Hotel Lone i Goli&Bosi svaki na svoj način su odraz kvalitetno projektiranog storytellinga.


Pitanje koje bi bilo shodnije početku, stavljam na kraj. Jedna ste od pokretačica platforme ReAktor, kojoj zaista moramo zahvaliti na vehementnom “prodoru” domaćeg dizajna koliko u medije, toliko i u javnu svijest (nadamo se). Je li  ReAktor ispunio svoja očekivanja, možete li se sjetiti početaka djelovanja te usporediti suradnju s institucionalnim kanalima tada i sada, u vremenu “visokog stupnja recesije”?


Reaktor je, kao što je i zamišljeno, dao ključni poticaj i ohrabrenje produkt dizajnerima da se oslone sami na sebe i na dostupne resurse. U tom je smislu ostvario svoj inicijalni cilj. Međutim, kako je to bio dio Koraljkinog, Nikolinog, Ivaninog, Andrejinog i mojeg volonterskog angažmana, bez adekvatnog financiranja, realno smo u ovoj godini morali stati s aktivnostima. S druge strane, svatko od Reaktorovaca je počeo raditi na drugim velikim projektima koji na svaki na svoj način doprinosi dizajnu u Hrvatskoj. Izložba Razum&Osjećaji su jedan od njih.