Yugo Nostalgia-auto budućnosti!

Prošli tjedan smo vam predstavili koncept Yuga-Zuga srpskog srpskog dizajnera Miloša Paripovića. Radi se o projektu s kojim je Paripović sudjelovao na natječaju u sklopu konferencije Auto(r) održane lani u Zagrebu.  Na natječaju nije pobijedio, osvojio je peto mjesto, ali njegov nas je konceptualni projekt osvojio humorom.

Natječajni zadatak Design Challengea 2011 u sklopu konferencije Auto(r) bio je dizajnirati automobil za tranzicijske zemlje za 2020. godinu. Tema natječaja odgovarala je temi konferencije, „Istok susreće Zapad“, te zahtjevala kreativno, promišljeno, pa čak i duhovito rješenje koje problematizira pitanje tranzicijskih zemalja i njihovoj ulozi u bliskoj budućnosti na temelju analize trenutnog stanja, koje bi se naravno značajno reflektiralo u jednoj od najvećih industrija svijeta, posebice u Europi – automoto industriji. Problem dizajna u autoindustriji s estetskog, tehnološkog i ekonomskog aspekta stoga je ključan problem koji proizlazi iz kulturoloških, povijesnih i razvojnih razlika između nekadašnjih Zapadnih i Istočnih zemalja.  Natječaj je bio naklonjen kreativcima: sve je bilo dozvoljeno, a jedini uvjet bio je osmisliti novi tip karoserije, kakav još ne postoji u komercijalnoj proizvodnji.

Među pristiglim radovima bila su čak tri rješenja koja obrađuju kult legendarnog jugoslavenskog automobila Zastava Yugo, i sva tri su bila finalisti, što očigledno govori o prikrivenom trendu oživljavanja jednog potisnutog, ali ipak snažnog kultnog naslijeđa.

Danas vam predstavljamo rad nagrađen četvrtim mjestom na istoj konferenciji i s istom temom-Yugom, rad jedinog domaćeg dizajnera, Vilima Plužarića, tridesetogodišnjeg Osječanina koji je publiku i žiri osvojio konceptom Yugo Nostalgije.

Oba rada, Paripovićev i Plužarićev, nalaze se u kategoriji mladih dizajnera, dok je u profesionalnoj kategoriji četvrto mjesto zauzeo koncept Novigo indijskog dizajnera Sasanka Gopinathana. U nastavku pročitajte koncept Yugo Nostalgije:

Trend  „revivala“ u posljednjih 10 godina postao je najveći adut većine industrijskih grana, pa tako i u autoindustriji. Na takvim idejama Vilim Plužarić propituje svoje viđenje Yuga, kao redefiniranog auta koji će pratiti trendove u ekologiji i dizajnu 21.stoljeća, ali i oživjeti autoindustriju u Kragujevcu.

Sama ideja naziva i općenito ideja redizajna Yuga je zapravo ideja „na prvu loptu“. Ako tražimo upečatljivost i odjek u nekom proizvodu, posebice u autoindustriji, treba se naviknuti da zbog sveopće „krize Povijesti“ i hiperprodukcije u zadnjih 10-tak godina najveći adut čini upravo trend „revivala“. Suvišno je čak reći da je reproduciranje kultova i eklektičnost s povijesnim fragmentima u današnjoj produkciji zastupljena u glazbi, filmu, dizajnu, umjetnosti i kulturi općenito (postmodernost u svojem punom sjaju) – dovoljno je samo pogledati tu gdje jesmo – u autoindustriju, gdje je ta pojava najzastupljenija.

Njegova magična dimenzija koja se uvlačila ljudima pod kožu, mimo tehnološke i tehničke inferiornosti te okolnosti (prodaja u SAD-u) koja ga je osudila kao „najlošiji auto u povijesti“ u ime podsvjesne pro-kapitalističke propagande, upravo je ona dimenzija se autor bavio baviti, tj. ona dimenzija kulture koja ga je pamtila kao značajnog. Uhvatiti njegove linije, koje su pak bile pod snažnim utjecajem kulta prvog VW Golfa, a da ipak ima neku suvremenu priču, bilo je za njega lijep izazov. Autorov najviši uzor u auto dizajnu je Giugiaro, tako se pozvao na cijelu evoluciju njegovog vizualnog jezika u brojnim kultnim modelima automobila, i pokušao kreirati onakav Yugo kakav bi možda proizašao iz njegovih studija danas ili u bliskoj budućnosti. Kako je Fiat danas vlasnik tvornice Yuga u Kragujevcu, koncept je bio revitalizirati autoindustriju ove regije formiranjem novog, hipotetskog branda Yugo (a ne više Zastava) upravo ovakvim modelom koji bi bio pogled u budućnost na bazi snova iz prošlosti.

Yugo Nostalgia je zamišljen kao ultralagan i jednostavan automobil koji proturječi zakonitostima kasnog kapitalizma – nema dodatne opreme, nema luksuznih dodataka, služi kao minijaturno prijevozno sredstvo od točke A to točke B, s malom potrošnjom energenata i niskom cijenom, kako prodajnom tako i cijenom održavanja. U zamjenu za te „nedostatke“, automobil svojom  formom nagrađuje korisnika simpatičnim oblikom i futurističkim stilom, kako bi se osjećao kao da posjeduje upravo neku vrstu gadgeta, a ne prijevoznu „konzervu“. Autor  se nije bavio tehnologijom pogona, jer smatra da to nije nešto o čemu bi dizajner karoserije trebao odlučivati, ali svakako da je dizajn prilagođen električnom pogonu kao očiglednom trendu koji bi uzeo maha u bliskoj budućnosti.  Dimenzije Yugo Nostalgie su u najmanju ruku čudne: vozilo je izrazito široko (u klasi najširih sportskih automobila) i vrlo kratko (u klasi Smarta), gotovo kao kvadrat u tlocrtu, bez stražnje klupe, ali zato s dovoljno mjesta za dvije usobe uz vozača. Uspjeh Smarta kao minijaturnog vozila je neosporan, ali bi bio još uspješniji kada bi imalo mogućnost za treću osobu u nuždi. Postoje brojni problemi oko takve koncepcije, ali smatram da nisu nerješivi – širina automobila bi se osvještavala putem parkirnih senzora, a stabilnost dobiva novu dimenziju ako je riječ o električnom pogonu s obzirom na elektronski kontrolirane i neovisne kotače. Vozilo također ne bi imao stražnji spremnik, već samo ladicu, koja je ipak dovoljna za oveći kovčeg, i u potpunosti u skladu s namjenom automobila za male distance.

Yugo Nostalgia je koncept povratka onom fundamentalnom, utilitarnom i ekonomičnom dizajnu, s porukom da u tim nastojanjima ne moramo žrtvovati niti estetiku, niti značenje, pa čak niti emocije.