Prostorno planiranje koristi politici i investitorima, ne građanima Istre

Gomile praznih bivših vojnih nekretnina u Puli propadaju dok se čeka spas s neba u vidu Velikog Investitora koji bi te prostore pretvorio u zone ekskluzivnog turizma. U očekivanju spasitelja koji ne dolaze, takvi se prostori mogu privremeno koristiti i tako se zaustaviti njihovo propadanje, predlagali su udruga Zelena Istra i zadruga Praksa. Taj je model privremenog korištenja isproban u svijetu i pokazao se vrlo uspješnim.

Međutim, dok su oni čekali odgovor od Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom – DUUDI-ja, isti je raspisao novi natječaj za Velike Investitore na poluotoku Muzilu na kojem je protiv volje građana polovica zemljišta planirana za golf teren i prateće sadržaje. Istovremeno, mijenja se prostorni plan cijele Istarske županije gdje se dalje šire građevinske zone odnosno povećavaju turistički smještajni kapaciteti upravo u zaštićenom obalnom pojasu, u kojem ostaju i brojni golf kompleksi, a građani, za razliku od investitora, nemaju nikakvu mogućnost utjecaja na njegovo oblikovanje.

O idejama za poluotok Muzil i izmjenama Prostornog plana Istarske županije za Pogledaj.to govori Dušica Radojčić iz Zelene Istre.

9

Dušica Radojčić

DUUDI je prošle godine raspisao poziv za iskaz interesa i prikupljanje prijedloga za sto nekretnina u cijeloj Hrvatskoj (ovdje) među njima i za bivšu vojnu zonu na pulskom poluotoku Muzilu. Zelena Istra i zadruga Praksa javili su se na natječaj s idejom privremenog korištenja dijela objekata bivšeg regrutnog centra. Međutim, javnosti nikada nije predočeno kakvi su prijedlozi stigli i što se s prijedlozima učinilo. Što se dogodilo s vašim prijedlogom kojeg ste nazvali Muzil Starter?

U Hrvatskoj ima puno zapuštenih bivših vojnih, industrijskih i turističkih nekretnina i očito je da tržište, kako se nadala država, ne može riješiti njihovo ponovno stavljanje u funkciju. Vrijedna javna imovina ne koristi se i propada, a lokalna zajednica lišena je mogućnosti njihova korištenja. Pretpostavljam da su to uvidjeli i u DUUDI-ju pa su odlučili pitati ljude za ideje o mogućim načinima korištenja napuštenih i nekorištenih prostora.

Mi smo poslali DUUDI-ju svoj prijedlog privremenog korištenja dijela zgrada na Muzilu u rujnu 2014. Kako nismo dobili dogovor, u siječnju smo zatražili sastanak, prezentirali im ideju i načelno od njih dobili podršku. U svibnju smo i gradonačelniku Pule predložili privremeno korištenja zgrada na Muzilu i od njega također dobili podršku. Do lipnja smo napravili i arhitektonski snimak s procjenom nužnih ulaganja i analizu koristi i troškova projekta koja je pokazala da je naš prijedlog isplativ, kako za zajednicu tako i za male poduzetnike koji bi vlastitim ulaganjima obnovili prostore, a zatim ih neko vrijeme koristili bez plaćanja najma te potom uz povlašteni najam (o čemu smo pisali ovdje). Zgrade bi se obnovile i sačuvale, a novi poduzetnici dobili prostor kao poticaj. Procjena je pokazala da se radi o vrlo malim nužnim ulaganjima u obnovu prostora. Riječ je o četiri zgrade istog tipa koje su još u dobrom stanju, tako da se ulaganja u svaki prostor kreću od 4 do 20.000 kuna.

Računali smo da bi, da se i upravo ovog trenutka krene s realizacijom bilo kakve ideje turističkog resorta na Muzilu, trebalo bar pet godina da se tamo bilo što dogodi. Iz iskustva znamo da je priprema i provođenje natječajnog postupka te zatim priprema potrebne dokumentacije za realizaciju nekog projekta dugotrajan proces pa se zato u barem pet sljedećih godina na tom velikom poluotoku neće ništa događati – osim propadanja. Što će se dogoditi ukoliko se ne pronađe zainteresirani investitor sposoban za tako veliko ulaganje? Blokirati svako moguće korištenje i razvoj grada?

Područje koje nije u upotrebi i bez sadržaja prepušteno je uništavanju. Stoga je privremeno korištenje do privođenja nekoj trajnoj namjeni optimalno rješenje s pozitivnim učinkom za sve. U lipnju smo organizirali i međunarodnu konferenciju o privremenom korištenju napuštenih zgrada kao spasonosnoj alternativi naročito u situaciji ekonomske krize. Međutim, nakon što smo o svemu poduzetom informirali DUUDI, nismo uspjeli ponovo uspostaviti komunikaciju s njima, naglo i bez objašnjenja izgubili su interes za naš prijedlog i ostavili nas bez ikakvog odgovora.

1

Kakav je interes građana i gradske vlasti za taj prostor?

Muzil ima nevjerojatan potencijal za Pulu, to je strateški prostorni resurs za razvoj grada. Pokazalo se da je interes potencijalnih lokalnih korisnika velik, kako za same zgrade tako i za cijelo područje odnosno kako za rekreaciju tako i za poslovne potrebe.

Da bi se spriječila devastacija koju smo gledali toliko puta na drugim napuštenim vojnim zgradama i područjima u Puli, Muzilu su potrebni korisnici. Mnoga rješenja iz prostornih planova koja nameću političari ostaju nerealizirana desetljećima. Razlog može biti u nerealnosti sadržaja, ekonomskoj krizi, ali i to što nisu odraz zbiljskih potreba stanovnika i lokalnog gospodarstva.

Prostorni planovi sve su češće izraz želja nedoraslih političara u potrazi za Velikim Investitorom koji će riješiti većinu lokalnih gospodarskih problema, koji sami nisu u stanju riješiti. Takva je politika spremna blokirati bilo kakvo korištenje i stavljanje u funkciju lokalne zajednice velikih napuštenih područja grada u očekivanju spasonosnog investitora za “Veliki Projekt”. Takav je slučaj i s Muzilom.

Za razliku od toga, privremeno korištenje napuštenih zgrada ili cijelih područja može doprinijeti transformaciji napuštenih prostora i postati katalizator za razvoj trajnijih projekata. Premda izvan službenog procesa planiranja, neki oblici privremenog korištenja zbog uspješnosti mogu postati definitivna namjena umjesto onih nerealnih iz prostornih planova.

8

Zone Muzila

Na web stranici projekta  predstavili ste nekoliko primjera uspješnog privremenog korištenja, kao što su bivša vojarna u Bordeauxu i aerodrom Tempelhof u Berlinu. Koliko su ti projekti promijenili te gradove?

Pokazalo se da su primjeri uspješnog privremenog korištenja u Europi bili generator lokalne gospodarske i društvene aktivnosti. Bivše industrijske ili vojne zone pretvaraju u žive dijelove grada, zapušteni dijelovi se regeneriraju. Obično se radi o kreativnim industrijama. Oni su u stanju svaki prostor pretvoriti u atraktivan za rad, zabavu ili turizam. Pametne gradske uprave prepoznale su korist takvog oblika upotrebe javne imovine i imaju i gradske urede u tu svrhu. Privremeno korištenje je u Nizozemskoj, naprimjer, regulirano zakonom. Lokalne uprave trebale bi prepoznati korist i poticati inicijative privremenog korištenja, tako stoji i u prijedlogu nove Strategije prostornog razvoja RH, ali kojoj nažalost nedostaju prijedlozi mehanizama za realizaciju te ideje.

2

Muzil i centar

 

DUUDI je sada raspisao novi natječaj za investitore u Muzil. Što to znači za vaš projekt?

U listopadu smo pisali DUUDi-ju i tražili informacije o najavljenom pozivu za iskaz interesa investitorima za Muzil. Htjeli smo shvatiti da li i u kojoj mjeri najavljeni poziv mijenja, otežava, potiče ili onemogućava realizaciju Muzil startera. No nismo primili nikakav odgovor. Zatim je početkom studenog objavljen sam poziv investitorima i tada smo ponovili upit DUUDI-ju – i ponovo ništa.

Željeli smo znati koji su potrebni ili mogući koraci u realizaciji  naše ideje budući da je privremeno korištenje novost i  nije regulirano. Nadali smo se da ćemo uz obećanu pomoć moći ideju pokrenuti s mrtve točke i dati nadu i drugima da je privremeno korištenje ne samo teoretski moguć i pozitivan već u praksi ostvariv i vrlo koristan način  poticanja lokalnog poduzetništva. Tako da nastavljamo s predstavljanjem ideje i modela, kako kod nas lokalno tako i šire.

3

Fort Muzil

6

Tlocrt

 

DUUDI poziva investitore na prijavu “razvojnih projekata”. Kakav je to razvoj koji se traži?

Prostornim planovima nametnut je “razvoj” koji se na Muzilu temelji na pravu građenja i služnosti na području cijelog Muzila te na koncesiji na pomorskom dobru – sve na 99 godina. Planirana je izgradnja 2 300 novih postelja u turističkim objektima, golf na pola površine poluotoka, nova marina, “kulturni kongresni centar” i mogućnost stanovanja, čitaj apartmani.

“Razvoj” je zapravo isključivanje građana?

Da, uvijek smo upozoravali kako se IDS hvali svojim projektima ekskluzivnog turizma i kako sama ta riječ znači “koji isključuje”, koji ne pušta druge, građane da se tim područjem koriste.

10

Zelena Istra provodi projekt participativnog budžetiranja gdje prikupljate ideje i prijedloge građana za formiranje nekih manjih dijelova gradskog budžeta. Koliko se ideje i želje građana razlikuju od smjera koji za Pulu nudi gradska vlast i vlasti na širim razinama?

Participativno budžetiranje smo s partnerima pokrenuli u Puli, Malom Lošinju i Karlovcu s primarnim ciljem da ljude naučimo zašto i kako se uključiti u odlučivanje o distribuciji javnog novca na lokalnoj razini. Javnost se inače ne uključuje nego površno informira, a javne rasprave i ovdje služe samo kao maska demokratičnosti. Ali bez interesa i energije građana da se time bave ništa se neće promijeniti. Što se Pule tiče, na razini malih komunalnih intervencija postoji poprilična podudarnost, ali i nedovoljna informiranost građana o planovima gradske uprave po tim pitanjima, a da ne govorimo o njihovoj uključenosti u samu provedbu i nadzor.

Taj moment nadzora nad, recimo, javnom nabavom iznimno je bitan kad govorimo o participativnom budžetiranju i izgradnji povjerenja između vlasti i građana i njihovoj participaciji u upravljanju javnim financijama te ćemo stoga u budućem razdoblju sigurno posebno obratiti pažnju na taj segment.

S druge strane, prikupljeni prijedlozi građana pokazuju da između gradske vlasti i samih građana dolazi do znatnog neslaganja po pitanju gradskih politika koje se tiču širih društvenih i ekonomskih pitanja, poput netransparentnog financiranja lokalnih medija i političkih stranaka te prostornog planiranja i gospodarske strategije. U svezi s time, a s obzirom na pristiglo očitovanje Grada Pule na takve prijedloge, čini se kako, nažalost, lokalna vlast tvrdoglavo i dalje odbija saslušati primjedbe građana.

7

Krovna terasa

 

Ovoga su mjeseca na javnoj raspravi bile i izmjene Prostornog plana Istarske županije s pripadajućom Strateškom studijom utjecaja na okoliš. Opet se favoriziraju projekti vezani uz golf terene, a javnost se ignorira.

U postojećem Prostornom planu, novi još nije usvojen, golf kompleksi ucrtani su na 22 lokacije , na dvije imamo po dva tako da se ukupno radi o 24 golf kompleksa. Predloženim izmjenama broj se smanjio za cijele dvije lokacije pa je sada predloženo ukupno 20 igrališta. No to nije spriječilo izrađivača Strateške studije za taj plan da napiše kako se izmjenama PPIŽ “iznimno značajno” smanjuje broj golf igrališta te da stoga njihov utjecaj “nije ocjenjivan kroz izradu Strateške studije utjecaja na okoliš.” Tako su u Planu ostala golf igrališta na području nacionalne ekološke mreže i u zaštićenom obalnom pojasu. Komičan je i pokušaj pravdanja golfa u poglavlju od nazivom Sport i rekreacija stanovništva gdje se golf i polo igrališta nalaze na prvom mjestu. S obzirom da te dvije sportske aktivnosti predlažu u cilju povećanja kvalitete života građana u Istri, predložili smo da ih dopune i lovom na lisice.

Način kako se donose prostorni planovi je izuzetno problematičan. Građani, za koje se planovi zapravo i rade, nemaju apsolutno nikakvu mogućnost sudjelovati u oblikovanju prostora na kojem žive. U postupak se uključuju na samom kraju, i to samo formalno, kada su sve odluke već donesene i kada nema nikakve mogućnosti ni želje da se bilo što mijenja. Tako da se postavlja pitanje smisla takvog prostornog planiranja. Ali ima i drugih zloupotreba.

Mi smo dvije godine vodili sudski postupak u slučaju jednog kamenoloma u Marčani. U prostorne je planove na toj lokaciji ucrtan samo jedan kamenolom. Međutim, pojavila su se dva investitora sa željom da otvore dva kamenoloma, za što je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode dalo suglasnost. Zelena Istra je zajedno s nekoliko građana iz Marčane pokrenula spor na Upravnom sudu. Održano je puno ročišta, plaćali smo dokazne materijale i dobili konačno 2015. presudu da se na toj lokaciji ne mogu graditi dva kamenoloma. Pročelnik Upravnog odjela za održivi razvoj Istarske županije bio nam svjedok da na suđenju i tom je prilikom izjavio da je kamenoloma u Istri previše, da su doveli do uništavanja krajolika, da je potrebno smanjiti njihov broj i raditi na manje invazivan način. Da bi onda ovim izmjenama PPIŽ Županija jednostavno ucrtala dva kamenoloma u Plan i cijeli naš višegodišnji trud srušila jednim potezom. Poražavajuće je da javnost može biti i brojna i jako dobro organizirana i argumentirana, ali ne može promijeniti prostorni plan dok svaki investitor to očito može.

Zanimljiv je i podatak da zaštićeni obalni pojas u Istri pokriva samo 9% ukupnog kopna Istre, a na njemu živi čak 50% ukupnog stanovništva Istre. Iz toga je jasno kako je upravo taj pojas najugroženiji. No to nimalo ne smeta ni naručitelju ni izrađivaču Plana da upravo u toj zoni planira povećanje turističkih smještajnih kapaciteta za 34 300 postelja i da se upravo u njoj planiraju brojna golf igrališta.

4

Bunkeri na obali

U strateškoj procjeni su svega četiri retka odvojena za klimatske promjene, na što je Zelena Istra također upozorila u primjedbama na izmjene i dopune PP-a. U kakvom su odnosu klimatske promjene i prostorni plan?

Da, doslovno 4 retka i, naravno, nema nikakvih problema. Recimo s Plominom C na ugljen. Pojedina poglavlja u strateškoj studiji prema zakonu moraju izrađivati stručnjaci odgovarajuće struke, a u izradi strateške studije za PPIŽ sudjelovala su 4 arhitekta, 2 krajobrazna arhitekta, 1 inženjer građevinarstva, 1 tehnički crtač, 1 agronom, 1 biolog i 1 kemičar. Kako su uopće mogli procjenjivati utjecaj na području energetike, prometa ili klimatskih promjena?

Tu ekipu ni najmanje ne zanimaju predviđanja koja govore da će se do 2050. godine količina oborina smanjiti za 20-25%  i da će temperatura porasti i to naročito u obalnim dijelovima. Možda za taj proces, koji već ima i svoje ime – tropikalizacija mediteranskog bazena nisu čuli, a možda im ga nije bilo ni zgodno dovesti u vezu s 20 planiranih golf igrališta i vodom potrebnom za njihovo održavanje.

5

Granica vojnog područja

 

Na koji će se način ovakav prostorni plan odraziti na kvalitetu života građana?

Prostorni bi planovi trebali imati neke pokazatelje na temelju kojih se donose planska rješenja. S obzirom da pokazatelja uglavnom nema, dovoljno je pokucati na prava vrata s pravom političkom vezom i novcem i u plan se ugrađuju resorti, marine, golf igrališta i apartmanska naselja. Izbor turističkih zona, na primjer, proizvoljan je, nikada nema analize prostornih mogućnosti i ograničenja, infrastrukture itd.

Takvi planovi nisu odraz potreba stanovnika ni lokalnog gospodarstva. Mnogo smo očekivali od novog alata za planiranje održivog razvoja – strateške procjene utjecaja na okoliš prostornih planova, ali se nada brzo izjalovila. Umjesto svrsishodnog, imamo fingiranu stratešku procjenu bez ozbiljne procjene kumulativnih učinaka, koja se najviše bavi nalaženjem opravdanja za unaprijed donesene odluke umjesto da svojim zaključcima obradom alternativa ukaže na održivija rješenja kojima se ostvaruju postavljeni ciljevi.

Tako da se nastavlja s praksom proizvoljnog planiranja, bez poznavanja dugoročnih posljedica ili načina postizanja održivog razvoja. Takva servilnost stručnjaka s područja prostornog planiranja politici i investitorima odrazit će se dugoročno negativno na kvalitetu života.

11

Istra se obično smatra najrazvijenijom regijom Hrvatske. Međutim, iz prostornog plana koji se bazira na “ekskluzivnom” tj. isključujućem turizmu i ekstraktivnoj industriji iščitava se ekonomija neke zemlje trećeg svijeta, a ne neke progresivne europske regije.

Slika o Istri je previše uljepšana. Korupcija i njena u Istri dobro razvijena podvrsta politički klijentelizam ukorijenjeni su kao i bilo gdje drugdje. U odnosu na neke druge hrvatske krajeve imali smo samo sreću da ovdje nije bilo rata, da smo blizu Sloveniji i Italiji pa nam turizam u to vrijeme nije u potpunosti zamro. Demokratski standardi niski su kao i bilo gdje drugdje, odluke se donose u uskom političkom vrhu i onda se nameću građanima – objektima.

Umjesto da se u prostorne planove ugrađuje javni interes, što se može postići samo uključivanjem građana u njihovo donošenje, u njihovoj izradi sudjeluje samo predstavnici politike i njoj podređene struke, a kumuju tzv. investitori. Resort turizam ili veliki broj kamenoloma ipak otkrivaju pravu sliku “istarskog uspjeha” – poput kolonije smo iz koje se crpe sirovine gdje je, osim kamena, i prostor zapravo sirovina.

 

Fotografije: arhiva, Muzil Starter

 

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.