Digitalizacija kulturne baštine

Na Sveučilištu u Rijeci prije dvije godine osnovan je Centar za industrijsku baštinu  kao kruna višegodišnjih napora da istraživanje industrijske baštine Rijeke dobije snažniju institucionalnu potporu, odnosno da se oformi točka/mjesto sabiranja i povezivanja dosad produciranog znanja o povijesti riječke industrije s ciljem inventarizacije i digitalizacije, a potom diseminacije i popularizacije.

1

Projekt Digitalizacija Rijeka, foto: Kristijan Vučković

Centar je u međuvremenu proširio svoju temeljnu djelatnost uključivši i obradu ostalih oblika materijalnog i nematerijalnog naslijeđa Rijeke i kvarnerske regije, s naglaskom na izradu web baza podataka i specijaliziranih turističkih proizvoda. Industrijska baština ostala je, međutim, u fokusu rada Centra koji je nositelj nekoliko predloženih projekata unutar riječke kandidature za EPK koja se dobrim dijelom oslanja upravo na atraktivnost i međunarodno prepoznatu vrijednost građevinskih sklopova industrijskih i lučkih zona grada. Povodom ulaska Rijeke u drugi krug natjecanja, kao i zaokruženja dvogodišnjeg ciklusa rada Centra, razgovarali smo s njegovom voditeljicom, povjesničarkom umjetnosti, Ivanom Golob.

3

Projekt Digitalizacija Rijeka, autor ilustracija: Filip Badurina

Centar za industrijsku baštinu pri Sveučilištu u Rijeci djeluje gotovo dvije godine. Možete li ukratko sumirati dosadašnji rad, odnosno izdvojiti projekte za koje smatrate da ispunjavaju „viziju i misiju“ Centra, pokazuju smjer u kojem se želite razvijati kao ustanova?

Centar za industrijsku baštinu osnovan je kao ustrojbena jedinica Sveučilišta u Rijeci krajem 2013. godine. Sveučilište nam je dalo priliku da dvije godine uz njihovu financijsku podršku razvijamo našu početnu ideju novog pristupa bavljenja industrijskom, ali i ostalom baštinom. U Centru sam jedina zaposlena, a predstojnica Centra je prof. dr. sc. Julija Lozzi Barković s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci. Naravno, Centar ima i širi krug vanjskih stručnih suradnika, a posebno bih izdvojila svoje kolegice Emu Aničić i Kristinu Pandžu koje vode nekoliko projekta.

5

Logo Projekta Digitalizacija Krk, autor: Filip Badurina

Centar se prvenstveno bavi digitalizacijom kulturne baštine budući da stručna i sistematska katalogizacija baštine, osim unutar institucija, ne postoji. Zbog toga smo se odlučili za univerzalni, user friendly, ali ipak znanstveni pristup prezentacije i promocije kulturne baštine široj javnosti i u svrhu jačanja kulturnog turizma. Tako smo sa suradnicima razvili platformu koja se može prilagoditi različitim potrebama (npr. turistička prezentacija), različitim vrstama baštine (pokretna, nepokretna…) i različitim naručiteljima (grad, općina, otok…). Izdvojila bih dva naša realizirana projekta koji ispunjavaju „viziju i misiju“, a to su Digitalizacija kulturne baštine grada Rijeke (o čemu smo pisali ovdje) i „Pitaj, ne skitaj!“ – digitalizacija kulturne baštine grada Krka (http://history.grad-krk.hr). Posebnost ovih projekata leži u činjenici da se u biti radi o istom softveru, ali zbog istraživačkog dijela i individualiziranog pristupa korisniku/gradu došli smo do atraktivnih vizualnih rješenja.

2

Projekt Digitalizacija Krk, foto: Željko Maletić

Moram priznati da su zasad svi zadovoljni rezultatom, a posebno sam zadovoljna jer se korisnici javljaju sa dodatnim prijedlozima i upitima o detaljnijim podacima za neke objekte. Ponosim se i time što Centar okuplja izvrstan, ali i brojan tim. S nama rade: programeri Hrvoje Hudoletnjak i Ivana Đukić, web dizajnerica Ljiljana Brusić, grafički dizajner Filip Badurina, fotografi Kristijan Vučković i Željko Maletić, prevoditeljica Jana Kegalj, lektorica Gordana Ožbolt i – ovisno o gradu u kojem se nalazimo – povjesničari, arheolozi i konzervatori koji rade istraživanje. Iako je tim velik, svi se slažemo i funkcioniramo dobro, i pazimo, naravno, na rokove! O svim našim aktivnostima možete više saznati na stranicama Centra.

7

6

Priča o Krku, naslovna i fotogalerija

 

Prema svojem dosadašnjem iskustvu, koje su prednosti (i mane) razvijanja Centra kao sastavnice Sveučilišta naspram udruge u kulturi? Kako vas percipiraju potencijalni suradnici, projektni partneri, kolege u struci? Da li ste zadovoljni podrškom Sveučilišta?

Biti dio Sveučilišta ima svoje velike prednosti. Od ugleda, financijske, birokratske i savjetodavne podrške – nije ništa izostajalo. Suradnici i naručitelji pristupaju Sveučilištu kao značajnoj instituciji puno ozbiljnije. Možemo to imenovati većim povjerenjem prije ulaska u posao i, naravno, puno većim očekivanjima u pogledu rezultata završenih poslova. Dobili smo povjerenje od Sveučilišta i sada ga svakako trebamo opravdati iz čega proizlazi jasan odgovor o našem statusu, a određuje ga znatna povlastica i velika odgovornost. Stoga mogu zaključiti da smo s podrškom Sveučilišta jako zadovoljni, ali moram naglasiti da je to ipak velika institucija, s procedurama i pravilima na koje se trebalo naviknuti.

4

Na koja područja biste voljeli proširiti osnovnu djelatnost Centra, koje projekte, mreže suradnika ili ulagače iz polja kulture biste voljeli privući u Rijeku i širu regiju? S obzirom da ste se okušali i na terenu pružanja usluga i proizvoda za kulturno-turistički sektor, vidite li ovdje mogućnost ostvarenja financijske samoodrživosti Centra?

Imamo u planu proširivati djelatnost Centra, ali sporo i oprezno. Nedavno je Sveučilište postalo dio mreže European Culture Tourism Network, a Centar funkcionira kao kontakt točka. U toj mreži planiramo već dvije prijave na EU fondove i time polako ostvarujemo proširivanje i umrežavanje sa stranim partnerima. Zanima nas područje kulturnog turizma, kojem se i Rijeka kao grad okreće. Prenamjena prostora industrijske i kulturne baštine u turističke svrhe je kompleksan proces koji dotiče istraživanje samog lokaliteta, mogućnosti prenamjene s konzervatorskog i tržišnog stajališta, održavanje lokaliteta, promociju… Podrazumijeva se da različite struke moraju biti uključene da bi se dobio kvalitetan ishod. Toj ćemo se temi na različite načine posvetiti u projektima.

Drugo polje planiranih aktivnosti usmjerava se ka popularizaciji baštine i prenošenju znanja gdje se pokušavamo obraćati široj publici: od vodstava za starije građane, razvijanja suradnje sa turističkim agencijama (primjerice projekt RijekaTrips), te participacija na projektu USSUD II u organizaciji Studentskog kulturnog centra UNIRI. USSUD je dugogodišnji projekt na kojem je Centar surađivao u drugoj godini (2014. godine) kada smo studentima riječkog Sveučilišta pokušali osvijestiti postojanje i mogućnosti korištenja napuštenih industrijskih prostora u gradu.

Put do samoodrživosti vidimo u kombinaciji „prodaje“ našeg proizvoda i usluga na tržištu i sudjelovanja u EU projektima. Mislim da smo razvili zaista odličan proizvod i tu moram pohvaliti cijeli tim za njihov trud i rad. Što se tiče kulture i kulturne baštine, još uvijek nam nedostaje privatnih investitora, ali to je složena i dugačka tematika u koju možda uđemo u budućnosti.

012

8

Rijeka Heritage, naslovna i karta

 

Riječka kandidatura za Europsku prijestolnicu kulture uspješno je prošla prvi krug natjecanja. Kako bi se dobivanje statusa EPK odrazilo na aktivnosti Centra? Da li ste već osmislili i prijavili potencijalne programe, što biste ponudili posjetiteljima?

Kandidatura Grada Rijeke za titulu Europske prijestolnice kulture nije na nas direktno još uvijek utjecala. Što se tiče aktivnosti, Centar je prijavio pet projekata na javni natječaj, a prihvaćena su četiri. Programi se tiču prezentacije riječke materijalne i nematerijalne industrijske baštine, s naglaskom na interaktivnost i multimedijalni pristup. Većina ponuđenih projekata ima snažan naglasak na razvoju publike.

Tako jedan podrazumijeva istraživanje i dokumentaciju nematerijalne industrijske baštine – obrta, iskustva radnika, načina proizvodnje i sl. te prezentaciju istraživanja kroz interaktivnu izložbu.

Druga ideja jest uključivanje strojeva ili dijelova strojeva, koji su se koristili u danas napuštenim proizvodnim procesima, u gradsko tkivo, kao svojevrsne spomenike ili dislocirane poveznice sa samim industrijskim objektima.

Treći projekt se tiče vraćanja u pogon tiskarskog stroja i knjigovežnice koji su donirani Muzeju grada Rijeke te smo ga i zajednički prijavili. Kao što se može primijetiti, problematiziramo mnogobrojne aspekte baštine na različite načine ili barem to pokušavamo! Bila sam članicom tima za prezentaciju prijavnice u Zagrebu 27. svibnja 2015. godine pred međunarodnim povjerenstvom i mislim da je prezentacija vrlo dobro prošla. Slijedi još puno rada u Gradu Rijeci, a uskoro ćemo saznati da li ćemo i mi u Centru za industrijsku baštinu imati ulogu u narednim fazama kandidature. U svakom slučaju, i dalje ćemo držati fige!

 

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.