Kako Europa pristupa arheologiji?
Jučer smo vam na stranicama portala donijeli intervju s Igorom Franićem povodom pobjedničkog rješenja koje je ponudio na natječaju za oblikovanje Trga pul Vele crikve u Rijeci, koji možete pročitati ovdje.
Danas vam predstavljamo dva različita projekta koji se bave istom temom- prezentacijom i konzervacijom visokovrijednih arheoloških nalazišta, ali u poprilično drugačijem kontekstu od onog koji karakterizira riječki urbanitet. Oba projekta arheologiji prilaze na način da dominira krovna ploha koja nalazište zaštićuje od atmosferilija i vanjskih utjecaja, ali dovoljno nenametljiva da sam prostor nalazišta bude shvaćen kao prohodan i javni dio gradske strukture.
Prvi projekt nalazi se u španjolskom gradu Cartageni, rad madridskog ureda amann-cánovas-maruri, a zaštiti rimskih termi pristupa kroz oblikovanje artikulirane nadstrešnice. Krovna ploha zamišljena je kao prijelazni element između dva posve različita urbana uvjeta- guste stambene izgradnje i rimskih ruševina: foruma, antičkih vila i termi.
Lagana polikarbonatna struktura bi trebala suptilno integrirati urbanu gradsku matricu s nalazištem na način da slijedi topografiju terena, ujedno manifestirajući njegove lomove na svojoj gornjoj plohi. Kritičari su ovaj projekt vidjeli kao poprilično agresivan i nametljiv koncept koji imponira samom nalazištu, no unutarnje sagledavanje riješeno je mnogo suptilnije: drvenom šetnicom koja krivuda i lebdi unutar samog nalazišta.
fotografije: David Frutos
Drugi projekt nalazi se u Švicarskoj, a potpisuje ga ured savioz fabrizzi architectes. Također je riječ o nadstrešnoj plohi koja prekriva romaničke ostatke opatije Sv. Mauricea, ali ovaj put unutar istoimenog planinskog mjestašca. Drugačiji kontekst, ali i posve drugačiji pristup, usudili bismo se reći, mnogo uspješniji i promišljeniji od prethodnog, karakterizira konzervaciju ovog arheološkog nalazišta.
Naime, zbog neposredne blizine litice s koje su veoma česti odroni kamenja točno na nalazište, arhitekti su oblikovali čeličnu rešetku koja dopušta cirkuliranje zraka i svjetlosti, ali čuva od kamenja. Krov je spojen liticom s jedne strane i dotiče crkveni krov s druge strane. Na gornjoj plohi položeno kamenje težine 170 tona nije rezultat ćudljive prirode, već pomno statički i vizualno promišljena referenca na odrone, koja ujedno djeluje kao snažan grafički znak krovišta. U unutrašnjosti je stvorena veoma kontemplativna atmosfera putem igre svjetla i sjene, omogućujući okupljanje uslijed raznih svečanosti.
fotografije: Thomas Jantscher
