Internacionalna umjetnost u gradu na Dnjepru

Olafura Eliassona je u Ukrajnu došao posredstvom Pinchuk Art Centra, najveće privatne zbirke suvremene umjetnosti u Istočnoj Europi. Pinchuk, ukrajinski oligarh, ujedno je i vlasnik metalurške industrije Interpipe koja je nedavno sagradila, nakon osamostaljena Ukrajne, prvu potpuno novu i suvremeno opremljenu željezaru u Dnepropetrovsku.

Oligarh, kojeg se drži za velikog filantropa, osim nove željezare gradu u kojem je odrastao i industriji koja mu je donijela bogatstvo odlučio je pokloniti i umjetnost. Tako je nastao ovaj projekt Eliassona u dalekom ukrajinskom gradu Dnipropetrovsku. Umjetnik je u sklopu željezare napravio glavni ulaz – “Vaš vremenski tunel”, dekoraciju na fasadi – “Vaš toplinski mural”, prostornu instalaciju u unturašnjosti željezare – “Materijal je pokret” te hodnik s ogledalima “Vaš misleći most”. Najupečatljiviji rad svakako je “Dnepropetrovski izlazak sunca”, velika žuta svjetleća kugla koja se danas odsjajava u Dnjepru i dominira siluetom grada.

Eliasson se proslavio sunčanim instalacijama, od “Dvostrukog zalaska sunca” u Utrehtu iz 2000. godine do najslavnijeg “Vremenskog projekta” u londonskom Tate Modern iz 2003. godine. Ovog ljeta pokrenuo je i akciju “Malo sunce”, donoseći svjetlo u krajeve svijeta koje nemaju električnu energiju s malom lampom na solarno napajanje. Dnepropetrovsko sunce naglašava povezanost njegovih radova s ljudima. Po riječima samog umjetnika on je pošao od činjenice da radnici željezare čelik ne doživljavaju kao objekt već kao promjenjivu materiju. Zbog toga ovo sunce mijenja izgled tokom dana. S druge strane, njegova pozicija omogućava svima, ali baš svima u gradu, da uživaju u njemu. Jednostavnost rada, kao i svih ostalih Eliassonovih radova, trebala bi omogućiti jednostavnu komunikaciju s promatračem.

Pitanje je koliko je grad kao što je Dnepropetrovsko spreman za ovakve primjere internacionalne suvremene umjetnosti. Različiti izvori donose različite informacije. S jedne strane u medijima nailazimo na ushićene komentare radnika koje sunce dočekuje svako jutro, pa bilo ono i tmurno, kada dolaze na posao. Drugi pak izvori navode da radnici zapravo ne vole razgovarati o tome te navode na zaključak kako je sunce, kao i suvremena umjetnost, nešto nametnuto im izvana. Kako god bilo, po želji oligarha Pinchuka, Dnepropetrovsko je dobilo novo suvremeno sunce koje će sijati u gradu 24 sata dnevno.

Podsjetite se i drugih radova Olafura Eliassona o kojima smo već pisali Kristalna struktura u službi kulture i Hod po dugi.