Tanja Ostojić na splitskom UMAS-u

Na splitskom UMAS-u, u sklopu kolegija “Feminizmi i društvene promjene u suvremenim umjetničkim praksama” ovog tjedna predavanje je održala i poznata umjetnica Tanja Ostojić, porijeklom iz Srbije, koja zadnjih godina živi u Berlinu. Umjetnica koja se oduprla zahtjevu produkcije današnjeg tržišta umjetninama predstavila je splitskim studentima i ostaloj publici neke od svojih projekta/radova koji traju ili su nastajali i po nekoliko godina.

Pozicije moći i rodne politike u sistemu umjetnosti jedna su od tema s kojima se umjetnica pozabavila u projektu Strategije uspjeha/serija s kustosima 2001.-2003. Među najpoznatijim radovima iz tog ciklusa svakako je onaj izveden 2001. na 49. Venecijanskom bijenalu pod nazivom Biti ću tvoj anđeo gdje je autorica provela četiri dana u društvu selektora izložbe, Harolda Szeemanna. U haljinama Christiana Lacroixa umjetnica preuzima one setove karakteristika ženskog roda koje ženu definiraju kao frivolnu i pasivnu. Kao takva, u ulozi anđela/eskorta, u korak prateći Szeemana tokom četiri dana otvaranja manifestacije baca svijetlo na mušku dominaciju svijetom umjetnosti.

U ostalim performansima koji su nastali na tragu ovog, gdje umjetnica susreće druge kustose i kritičare, kao što su Edi Muka, direktor Bijenala 2003. u Tirani, Bartolomeo Pietromarchi, u to vrijeme umjetnički direktor fondacije Adriano Olivetti u Rimu te Stevana Vukovića iz Beograda, kako umjetnica iz potlačene pozicije upravlja performansom obrnuti diskurs moći izlazi na vidjelo.

Iz rodne perspektive zanimljivo je da u radu nastalom na istom principu, samo ovog puta s ženom, Marinom Gržinić, odnosi moći postaju balansirani i obje akterice aktivno sudjeluju u performansu, dok su muškarci pasivno ulazili u koncept Ostojićke.

Drugo veliko polje interesa umjetnice, gdje se vizualne umjetnosti susreću s teoretskim i aktivističkim kontekstom, polje je osobnih i društvenih migracija. Možda najpoznatiji rad iz tog područja “Tražim muža s putovnicom EU”, rad koji se odvijao od 2000. do 2005. i u kojem je autorica prošla put od objavljivanja oglasa u kojem traži muža s putovnicom do braka i 3 godine života u Dusseldorfu. Zanimljivi su mediji u kojima se ovaj rad realizirao, mediji u kojima umjetnica djeluje; od medijskog prostora reklame, interneta, performansa i njegove video dokumentacije pa sve do pravne forme, ovdje u obliku vjenčanja, te na kraju i arhiva koji cijeli projekt prenosi u prostore galerija.

Slobode kretanja i prava tj. uskraćenost za ista u okvirima zakona Europske Unije problemi su koji se provlače kroz aktivistički segment rada umjetnice. Osim rada „Bez naslova, po Courbetu“ koji se referira na imigracijske politike EU te s kojim se splitska publika već imala priliku susresti se na izložbi Re:Referendum, o kojoj smo pisali ovdje, ovom prilikom umjetnica je pokazala dokumentarac Carte Blanche iz 2003., snimljen u njemačkom zatvoru za osobe koje čekaju deportaciju te predstavila projekte „Ilegalni prelazak granice“ i „Goli život“. U posljednjem radu, iz arhive kriminalnih djela i nepravdi prema romskom stanovništvu koje umjetnica godinama skuplja, nastao je performans u kojem čitajući o slučajevima iz arhiva i skidajući komad po komad odjeće umjetnica svoje postojanje svodi do golu fizičku egzistencije. Na tom primjeru Ostojićka je objasnila kako feminizam danas djeluje van okvira vlastite socijalne skupine, na principu suosjećanja s obespravljenim i potlačenim manjinama. Ovakvim temama pristupa iz umjetničke perspektive upravo zato što joj ta perspektiva omogućava unošenje komponente emocija za razliku od novinarskih i znanstvenih radova koji se bave istim temama.

U sklopu kolegija koji je u Split doveo Tanju Ostojić, koji drži Natasha Kadin, planirana su i gostovanja drugih značajnih umjetnica. Tako je za veljaču najavljena Sanja Iveković, a za ožujak Kathy Rae Huffman.