Ljubav je ljubav

Serija fotografija nazvana „Partners in Crime“ bio je prvi veliki fotografski rad Hrvoja Slovenca. Počeo je tako što je u Americi, gdje je iz Zagreba otišao na studij, došao u kontakt s brojnim istospolnim parovima koji su dugo bili zajedno i često su za sebe govorili da su oženjeni, odnosno da su „partneri u zločinu“ s obzirom na to da se zakonski nisu smjeli vjenčati. Odlučio ih je fotografirati po uzoru na portrete mladenaca iz 19. stoljeća, na kojima su parovi, zbog duge ekspozicije, morali biti ukočeni pa su zabilježeni prilično smrknuti. Za snimanje su parovi, koji su u prosjeku 18 godina zajedno, simulirali dan njihova vjenčanja. Odjenuli su se onako kako bi i u stvarnosti na taj dan i Slovenc ih je fotografirao u njihovim domovima, ali bez pokazivanja emocija, što je ilustriralo, kako kaže, njihov položaj kao para u društvu – izvan zakona. Njihov čin fotografiranja zapravo je bio protest jer se tada u državi New York, gdje su živjeli, nisu mogli vjenčati. Kada je država New York u lipnju 2011. ozakonila istospolne brakove, većina od tridesetak parova koji su sudjelovali u projektu se vjenčala.
Amerika je prošla dug put do presude Vrhovnog suda iz lipnja ove godine kojom je neustavnom proglašena definicija braka kao zajednice žene i muškarca. Pred diskriminatorni referendum koji nama predstoji 1. prosinca zamolili smo Hrvoja Slovenca da nas i kratkim tekstovima upozna s nekolicinom parova s njegovih fotografija. Kao motivaciju za tu seriju koju je snimao 2005 i 2006. godine Slovenc je naveo da je htio ukazati na to da je bračna jednakost pitanje temeljne ravnopravnosti i ljudskih prava.

“Da sam žena”, rekao je Ennis, “prije 40-ak godina naša bi veza bila ilegalna. Zbog naše smo ljubavi mogli završiti u zatvoru. Što je još zanimljivije, do sredine 90-ih većina Amerikanaca nije odobravala brak među različitim rasama! To je 30 godina nakon što je takav brak prestao biti nezakonitim! Postoje trenuci kada se javnost baš i ne bi smjelo pitati za mišljenje”, nastavio je Ennis kroz smijeh. “Ali ja nisam žena, ja sam muškarac. Muškarac preko ušiju zaljubljen u ovog ovdje gospodina. On je moj kamen. On je moje perje. On je moj život. I danas se borim za jednakost naše veze kao što se moja majka borila za jednakost njezine”, završio je Ennis držeći za ruku svog dečka Johnathana. Prije godinu dana, Ennis i Johnatan su se poljubili pred matičarom i zaplakali. Ennisova majka je imala hrabrosti reći „protiv“ ustaljenim društvenim normama, a njegova baka i prabaka su još u svoje vrijeme podigle svoj glas.

1
Ennis Smith i Jonathan Nye

Roslyn i Judy bile su klijentice u frizerskom salonu u kojem sam povremeno radio. Redovito bi svaki mjesec dolazile na frizuru. Judy nije mogla podnijeti sijede koje su joj se širile iznad ušiju, dok su Roslyn upravo te sijede bile jako simpatične. I dok je rukom prolazila kroz Judynu kosu, Roslyn mi je prepričavala anegdote iz njihovog života. Brojne „sjećaš-se-kako-smo…“ priče sam redovito slušao iz mjeseca u mjesec, no jedna mi je posebno ostala u sjećanju: prije 20 godina Judy je zaprosila Roslyn. Prije 20 godina kupile su vjenčanice nadajući se da će ih jednog dana imati prilike obući. Dvadeset godina su vjenčanice visjele u njihovom ormaru kao stalni podsjetnik na nešto što možda nikada neće imati – društveno i pred zakonom priznati brak. Brinulo ih je da više neće moći stati u stare haljine kada dođe taj dan. Judy i Roslyn su prije dvije godine zamijenile vjenčanice za dva broja veće. Kako se vjenčane haljine lako prekroje, tako su i definicije podložne promjenama.

2
Roslyn A. Quarto i Judy Prichason

Bilo je to jutro nakon velike snježne oluje koja je pogodila sjeveroistok SAD-a. S brdom opreme uputio sam se prema domu Lynnn i Louise, negdje u središnjem Long Islandu. Prije fotografiranja, te dvije divne žene su me utoplile svojom životnom pričom. S puno žara, ali i optimizma govorile su o društvenim promjenama – od masovnih hapšenja gej ljudi u vrijeme kada su tek počele izlaziti do danas kada više ne osjećaju strah kada se poljube u javnosti. “Za nekoliko godina bit će još i bolje!”, uvjeravale su me. Kada je New York napokon promijenio definiciju braka, Lynnn i Louise bile su među prvima u redu pred matičarom. Vjenčani list, taj mali komad papira koji su držale u rukama, njima je bio najveći simbol jednakosti. Jednakosti o kojoj su mogle samo sanjati kada su ih policajci zbog njihove seksualne orijentacije ugurali u maricu tih, ne toliko davnih, kasnih 60-ih.

3
Lynnn Schumacher i Louise Strain

Cornelius, izrazito šarmantan i duhovit Irac, “bacio je oko” na Josepha prije 30-ak godina. Nakon prvog dejta postali su nerazdvojni. Zajedno su kupili i opremili kuću, zajedno su skupljali novac za putovanja i zajedno otplaćivali dugove. Nakon desetljeća obiteljskog života i zajedničkog buđenja, sredinom ovog prosinca napokon će svoju vezu moći nazvati brakom. Od srca im čestitam!

4
Cornelius A. Kelly i Joseph Coencas

Wilkie i Don su dvojica divnih Njujorčana. Zapravo, Wilkie je iz Južne Afrike, ali, od kad se prije 40-ak godina zbog ljubavi prema Donu preselio u New York, Veliku jabuku smatra svojim domom. Četiri desetljeća zajedničkog smijeha, suza i podrške, ali tek dvije godine bračnog staža. Ranije im nije bilo dozvoljeno vjenčati se.

5
Don Price i Wilkie T. Pretorius

Ostale parove iz serije „Partneri u zločinu“ možete pogledati na web stranici Hrvoja Slovenca.