Pimp my Pump stvaraju savršenu priču o Zagrebu

Ovoga ljeta sam zajedno sa obitelji posjetio Skandinaviju i put prema sjeveru nas je poveo kroz Poljsku. Jedan od gradova koje smo usputno posjetili, na žalost, tek na jedan dan, bio je Wroclaw. To je lijep grad bogate i burne prošlosti, pun zanimljivih građevina, slikovitih zakutaka i šarma kakvim često obiluju gradovi koji su tijekom povijesti bili stjecišta različitih kultura. No, kad me netko pita kojeg se gradskog detalja prvo sjetim kad se spomene Wroclaw neću spomenuti niti ogroman i prelijep glavni trg, niti neku drugu poznatu gradsku znamenitost, već – patuljke.

Kakve patuljke, pitat ćete vi? Riječ je o malim figurama patuljaka koje se nalaze razasute na raznim mjestima širom grada i trenutačno ih ima više od 300. Ta poplava patuljaka započela je ne tako davno, 2001. godine, kada su gradske vlasti postavile prvi kipić u počast alternativne grupe “Narančasta alternativa” koja je svojim radom tokom 80-tih godina predstavljala opoziciju tadašnjem komunističkom režimu, a nakon toga su patuljci u raznoraznim pozama nicali gradom kao gljive poslije kiše i vrlo brzo su postali neobična turistička atrakcija. U doba mog posjeta nisam znao apsolutno ništa o povijesti tih patuljaka, no odmah su me osvojili svojim neočekivanim pojavljivanjima koja su naprosto zvala na traženje i zagledavanje svakog gradskog kutka … a kada se tako, s pažnjom, gleda oko sebe, tada se grad gleda iz jednog novog kuta, opažaju se nepoznati detalji gradskog života … naprosto, malo-pomalo se gradu ulazi pod kožu.

A da li znate da i Zagreb ima svoje “patuljke”, neobična bića razasuta diljem grada koja također svojim postojanjem i pričom koju kazuju zovu na istraživanje našeg grada i života u njemu? Da, imamo ih, zovu se Franceki, dapače “Železni Franceki”, roditelji im nisu gradski oci i majke, već simpatični street-art kolektiv nazvan “Pimp My Pump” (kojeg smo svojedobno predstavili ovdje), koji im je svima podario šareno ruho i zanimljivu pričicu koja ih prati!

Fulir, Koranska

Vjerujem da već svi znate tko su “Železni Franceki” (ako slučajno ne znate, pogledajte ovdje) i čime se bave Pimp My Pump (koji, uzgred budi rečeno, na današnji dan imaju 7685 lajkova na Facebooku, što sugerira opću prihvaćenost njihovog rada o kojem nikad, ama baš nikad, nisam čuo neku negativnu kritiku) tako da vas neću zamarati sa podrobnijim predstavljanjem (jedan od najbolji tekstova o njima, pisan, čini se, od strane samog kolektiva, možete naći ovdje, a ovdje možete naći outsiderski pogled na fenomen njihova pojavljivanja), već bi njihov dosadašnji rad sa “Francekima” pogledao u nešto širem okviru. Zagreb je, mislim da bismo se oko toga mogli složiti, posve zanimljiv grad, no bez nekog posebnog sadržaja koji bi ga izdvojio između ostalih gradova slične veličine i značaja u našoj regiji… pokušajte se zamisliti u koži turista iz dalekog Japana, istočne obale SAD-a ili možda neke skandinavske zemlje, što je to što bi vam u toj koži najduže ostalo u pamćenju iz Zagreba, što bi to “nešto drugačije” ostalo u vašem sjećanju i nakon što se vratite vašoj kući Tamo Negdje Daleko?

Gobac, Psihomodopop, Kruge

Marin Čilić

Da sam ja Netko u zagrebačkoj turističkoj organizaciji, odmah bih se povezao s PimpMyPumpovcima i u suradnji sa njima i nekim dobrim majstorom pera složio niz tekstova koji bi kroz njihove Franceke i motive kojima su oslikani, ali i lokacije na kojima se nalaze našim gradskim posjetiocima predočio Zagreb onakvim kakav on zaista jest, a kakvime ga oni, kroz svoja 2, 3 ili 4 dana vjerojatno inače baš i neće moći doživjeti. Njima imena Dina Dvornika, Gopca i tramvaja “dvanajstice” na prvu loptu neće puno značiti, za Janicu su možda čak i čuli, a za Pink Floyde posve sigurno jesu, ali sva ta imena povezana u mrežu priče o gradu, njegovim stanovnicima i njihovim životima kroz crtice vezane uz njihove kvartove i motive prema kojima su oslikani Franceki. To bi bio jedinstveni šareni zagrebački putopis koji bi posve sigurno puno značio i samim Zagrepčanima, a garantiram da bi našao odjeka i među strancima, među kojima bi se sigurno našli i oni koji bi napustili sigurnost centra grada i odvažili  se i na otkrivanje  Bizeka, Kozari puteva i Ferenščice, manje poznatih dijelova “pravog Zagreba”, kojih se ne moramo stidjeti – jer, i to je Zagreb, neulickani, ali pravi.

Pacman, Donja Zavrtnica

Naravno, cijela stvar bi bila još zanimljivija i opipljivija na prvu loptu kada bi se neki od tih Franceka mogli naći i u centru (gdje za sada samo soliraju oni na Zrinjevcu i Britancu) čime bi privukli pažnju i onih posjetilaca (i naših građana) koji za njih ne bi doznali nekim drugim putem. Istovremeno bi se kroz postavljanje nekih novih Franceka po ključnim gradskim punktovima riješio i još jedan bolni gradski problem: javna dostupnost pitke vode. Neki od evropskih gradova (tu posebice izdvajam francuske gradove, najsvježiji mi je u pamćenju Strasbourg) su opremili pumpama za pitku vodu najposjećenija mjesta u gradu i time pomažu svojim sugrađanima i posjetiocima boravak u gradu i uzvraćaju udarac pojavi koja je u posljednje vrijeme uzela maha diljem svijeta, pretvaranju pitke vode u robu. Naravno, tko želi “robu” s potpisom, šarenom etiketom i eventualno i citatom poznatog književnika, nek ju kupuje, ali smatram da je pristup besplatnoj pitkoj vodi ipak jedan od stupova gostoljubivosti i humanom životu u gradu. Dakle, jednim potezom bi učinili javne prostore našeg grada ugodnijim za boravak naših građana i posjetioca, a istovremeno bi ga učinili zanimljivijim.

Rubik, Velesajam

No, vratimo se sad ipak na izvorište cijele stvari – zahvaljujemo PimpMyPump kolektivu što nas i nadalje razveseljuje svojim uradcima, i onima po i oko Franceka, kao i ostalima, po gradskim zidovima, i nadam se da će i nadalje nalaziti dobre ideje i originalna likovna i ostala rješenja koje će primjeniti na gradskim ulicama. Ja sam njihovoj priči dodao svoj kamenčić tekstovima na mom blogu “Nepoznati Zagreb”, a htio sam im pomoći i kroz recenziju njihovog rada na poznatoj turističkoj web stranici “Trip advisor”, no odbili su ju uz obrazloženje da se ne radi o turistički zanimljivoj temi. Nadam se da ću za godinu ili dvije dobiti njihov mail sa zamolbom da im pošaljem recenziju “Franceka”, kada oni postanu i međunarodno poznata gradska atrakcija i bez njihove pomoći!

Malnar, Donje Svetice