Rat, crack i ebola
Michel du Cille (r.1956.), fotoreporter Washington Posta, trostruki dobitnik Pulitzerove nagrade za dramatične snimke ljudske borbe, koji je nedavno izvještavao o stanju oboljelih od ebole i ljudi koji o njima skrbe, preminuo je prošlog prosinca u Liberiji, u 58. godini života, od posljedica srčanog udara, dok je bio na zadatku za Post.
Michel du Cille osvojio je dvaput Pulitzerovu nagradu dok je radio u Miami Heraldu: s kolegicom Carol Guzy za priču o erupciji vulkana u Kolumbiji 1985. g., a nakon dvije godine za seriju fotografija o kući ovisnika o cracku u Miamiju. Washington Postu se pridružio 1988.g. gdje 2008. g.dijeli trećeg Pulitzera s reporterkama Danom Priest i Anne Hull za istraživačku seriju o tretmanu ratnih veterana u vojnoj bolnici Walter Reed.
Prvog Pulitzera du Cille je podijelio s kolegicom Carol Guzy za priču o erupciji vulkana u Kolumbiji 1985.
Prije nego se vratio izvještavanju s terena, du Cille je u Postu godinama bio urednik fotografije i pomoćnik glavnog urednika, ali ipak se najbolje osjećao “vani”. Bio je priznat i poštovan od kolega zbog sposobnosti da se snađe unutar kriznih situacija i prikaže portrete tuge, dostojanstva i ustrajnosti.
Drugi put du Cille je nagrađen Pulitzerom za seriju fotografija o kući ovisnika o cracku u Miamiju 1987.g.
Često je zbog zadataka odlazio na područja sukoba i ljudskih gubitaka, kao što su Sudan ili Afganistan (gdje se našao pod paljbom 2013.g) , a 90-ih godina izvještavao je o građanskom ratu u Liberiji i Sierra Leoneu. Nakon što je preživio karcinom i dvostruku operaciju koljena, objeručke je prihvatio nove zahtjevne zadatke, a u zapadnu Afriku se vratio 2014.g. da bi izvještavao o epidemiji ebole.
Pišući o krizi ebole u listopadu, pisao je i o osobnoj muci koju proživljava znajući da jedinu pomoć koju može pružiti jest ona koju daje putem fotoaparata.
“Istinski je teško ne biti osjećajno ljudsko biće dok izvještavate o eboli”, pisao je u Postu prošlog listopada. “Ponekad se okrutnost jezivih scena jednostavno ne može sanirati…Ali vjerujem da svijet mora vidjeti strašne i dehumanizirajuće posljedice ebole. Priča se mora ispričati..”
