I hrvatski dizajn ovisi o turizmu

Dok se još ne možemo odlučiti koje bi zajedničke karakteristike povezale hrvatski dizajn, naziv se uvriježio, a dizajn postoji i živi u svoj svojoj raznovrsnosti. Život dizajna usko je vezan uz tržište istog. Kako funkcionira u tom smislu, koji su dućani koji ga prodaju, koji su izazovi vođenja istih te tko su kupci hrvatskog dizajna, otkrivaju nam neki od ključnih ljudi za plasiranje hrvatskog dizajna na naše tržište. To su Ana Barbarić Krželj iz splitskog dućana Get Get Get koji upravo slavi treću godišnjicu rada, Darko Dominik čiji zagrebački dućan Prostor traži novu lokaciju ali istovremeno i postoji u hotelu Lone u Rovinju, te Iva Stojković dizajnerica nakita koja u Puli uz dva postojeća dućana upravo ovih dana otvara i treći.

*Prostor

*Prostor Lone

Osim dućana s hrvatskim dizajnom, ove ljude veže i strast prema istom koja ih natjerala u ovaj i ne tako lagan biznis. Komunalne naknade, velika davanja prema državi, administrativni troškovi te najmovi prostora, koji se, na primjer, u splitskoj povijesnoj jezgri računaju u tisućama eura, nisu olakotne okolnosti za malog poduzetnika koji djeluje u jednom ipak uskom i ne do kraja razvijenom segmentu tržišta.
U tom smislu Iva veli: “Dođe mi ponekad da sve zatvorim i da samo prodajem preko interneta svoje stvari koje bih onda imala i vremena izrađivati po cijele dane, u čemu i dan danas ustvari najviše uživam.” Ali strast prema dizajnu tjera kako Ivu tako i ostale da ustraju sa svojim dućanima te pronađu održiv model njihova rada. Dok su ostali od početka radili s raznim dizajnerima, Iva je u posao krenula samo sa svojim nakitom. S vremenom je shvatila da mora proširiti ponudu da bi opstala te danas već otvara i treći dućan Komo, nazvan po staroj istarskoj riječi za komodu, koji će biti prvi pravi dizajn dućan u Puli koji će raditi i cijelu godinu, a ne samo sezonski.

*Iva Stojković Jewelry

* Iva Stojković,  Store Number Two

* Iva Stojković, Komo

Kao Darko tako i Ana naglašava da je u posao uložila svoju ušteđevinu te pojašnjava kako ne vjeruje da bi dočekala treću godinu rada da joj je uz sve troškove mjesečno dolazila i rata za kredit. Očigledno tržište kakvo imamo nije prilagođeno malim inicijativama te njihovo preživljavanje ovisi o entuzijazmu i spremnosti ljudi koji se bave hrvatskim dizajnom na stalna ulaganja u posao. Takav sistem ne ide u prilog niti dizajnerima. Dok svi hvale kreativnost kod hrvatskih dizajnera, Iva, i sama dizajnerica, otkriva nam i neke od problema s kojima se oni susreću. Priznaje da njeni dućani, kao i većina takvih u Hrvatskoj, robu uzimaju na komisionu prodaju. To konkretno znači da dizajner koji sam ulaže sredstva u proizvodnju biva isplaćen tek po krajnjoj prodaji proizvoda. Nedostatak kupaca na veliko uvelike otežava rad dizajnerima koji se stoga teško odlučuju na registraciju firme ili obrta zbog stalnih troškova koje bi u tom slučaju imali. Tako je i dućanima teško s njima poslovati jer ne mogu izdati račun, isplaćuju ih po autorskim ugovorima što povećava poreze i prireze, te na kraju i cijenu samog proizvoda, a to na kraju znači i slabiju prodaju. Ipak, kroz zadnje tri godine koliko radi, Ana primjećuje velike promjene kod dizajnera. Osim što su se kroz suradnje s ovakvim dućanima naučili razmišljati o proizvodu kao cjelini s ambalažom, deklaracijama pa i promocijom, neki od njih uvidjeli su da se od dizajna nekako i može živjeti te ih se sve više odlučuje na registriranje firme ili obrta. Ovim dućanima svakako se mora priznati uloga u profesionalizaciji dizajna u Hrvatskoj. Konkretno o ulozi Get Get Get-a u razvoju dizajnerske scene u Splitu Ana govori ovako: “Ispalo je tako da smo u mnogočemu bili prvi u Splitu, ali ne zanosim se toliko da mislim da smo napravili neko čudo i da smo baš mi u nekoj velikoj mjeri potaknuli razvoj dizajnerske scene. Definitivno nismo jedini koji su prepoznali potrebu da se ljudima ponudi nešto zanimljivo i drugačije. Stvari su se dogodile spontano. Kupci su bili umorni od loše ponude, došlo je do eksplozije raznih kreativaca i novih dućana sa novim idejama. Sve u isto vrijeme, a sad što je uzrok, a što posljedica nije ni bitno više.”

* GET GET GET

Oko ovih i sličnih dućana tako se formirala prava mala dizajnerska scena. A sastavni dio te scene su kupci te ostali zaljubljenici u dizajn. “Dogodi se da neki proizvod mjesecima stoji na polici i nitko ga ne kupuje, a onda se odjednom rasproda u tjedan dana. Pravila nema”, odgovara Ana na pitanje što kupci najviše traže. Iva nam otkriva da su kupci kod nas pretežno arhitekti, odvjetnici drugi dizajneri i umjetnici koji su prepoznali vrijednost hrvatskog dizajna. Ana pak nastavlja kao Get Get Get privlači i stare i mlade koji se redovito vraćaju u dućan i svaki put se oduševe nekim novim proizvodom. Vesele ju i posjetitelji koji ništa ne kupe a cijene proizvode koje mogu vidjeti u dućanu. Kad objavi neki novi proizvod na facebooku ovi posjetitelji Get Get Get-a odmah stižu u dućan da bi proizvod vidjeli u živo te ga prokomentirali. “Kad nema prodaje, hranim se komplimentima“, nadodaje Ana.
A prodaja u mjestima usmjerenim na turizam slaba je tokom zimskih mjeseci.To nam otkriva neraskidivu vezu hrvatskog dizajna i turizma. Ana ne vidi neku razliku u profilu kupaca između turista i domaćih, ali kaže da povijesna jezgra grada živi samo ljeti i da su turisti ti koji najviše šetaju gradom pa slučajno uđu i u dućan. Darko priznaje da su stranci ipak malo hrabriji kupci od domaćih, a Iva primjećuje da su ljudi na odmoru spremni potrošiti više te da gosti iz zemalja s razvijenom dizajnerskom scenom, kao Belgijanci i Šveđani, više vole neke malo dizajnerski razigrane stvari, nešto simpatično i sa etno prizvukom, nego strogi dizajn. Bilo kako bilo, godišnja bilanca hrvatskog dizajna ovisi o turistima. “Bez turista nema života i to je istina. Ljeti u sezoni se dobro prodaje a kroz zimu se nekako provučemo. To je naša stvarnost”, pragmatično zaključuje Iva ovu priču.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija