Made in Ilica: uspješna suradnja dizajnera i obrtnika

S Mašom Poljanec i Majom Kolar iz dizajnerskog kolektiva Oaza razgovarali smo o istraživačkom projektu „Made in Ilica“ koji predstavlja inovativno-angažiran, nov i eksperimentalan način djelovanja umjetnika/dizajnera unutar lokalne zajednice i njegovom proširenju kroz program „Old School Ilica“, razvijen u okviru istraživačke platforme Nanoturizam, jedne od radnih grupa na ovogodišnjem BIO50 – Biennalu dizajna u Ljubljani.

U Oazi dizajniraju Nina Bačun, Ivana Borovnjak, Roberta Bratović, Tina Ivezić, Maja Kolar i Maša Poljanec. Svojim samostalnim i kolektivnim djelovanjem nastoje doprinijeti produkciji i prezentaciji dizajna na inovativan način. Oaza djeluje unutar područja produkt dizajna, dizajna interijera, izložbenih koncepcija i prostornih intervencija, te vizualnih komunikacija. Unutar navedenih područja autorice kontinuirano izlažu u Hrvatskoj i inozemstvu te su dobitnice nekolicine priznanja i nagrada.

Projekt „Old School Ilica“  kao cilj naglašava poticanje stagnirajuće gradske politike bottom-up pristupom oživljavanju neuralgičnih točaka te uspostavu brenda i funkcionalnog poslovnog modela koji promovira lokalne vrijednosti, znanje i resurse – model nanoturizma kao edukacije i ko-kreacije, što bi dovelo do rekreacije identiteta gradske četvrti.

12 Old School Ilica_Workshops (10)

Kroz ovogodišnju kustosku koncepciju BIO50  Jan Boelen, dizajner i teoretičar dizajna, kustos i predavač na Biennale di Venezia te jedan od tri ravnatelja Dizajn akademije Eindhoven, na ovom je (najstarijem) biennalu produkt dizajna nastojao redefinirati pojam bijenalne izložbe i potrebu za prikazivanjem recentne produkcije. Otvoren poziv krajem prošle godine ponudio je jedanaest tema koje su se ticale suvremenog života – od održive gradnje, preko hrane i dostupnosti pitke vode u javnom prostoru, nanoturizma, povoljnog življenja, problema pješaka u gradu, do promatranja svemira – sve s naglaskom na nove ekonomije, nove metodologije rada u dizajnu i nužnost interdisciplinarnosti.

Prvo u širem okviru Biennala, a potom kroz AA Visiting School Slovenia 2014 istraživačka platforma Nanoturizam, pod vodstvom slovenskih arhitekata Tine Gregorič i Aljoše Dekleve, nastojala je od veljače do rujna ove godine sistemskim istraživanjem definirati pojam i ideju nanoturizma. Prema definiciji do koje su došli, nanoturizam je nov, konstruirani termin koji označava kritiku trenutačnih okolišnih, socijalnih i ekonomskih nedostataka konvencionalnog turizma. Kritika je kreativna, radi se o participativnoj, lokalno orijentiranoj bottom-up alternativi. Ovaj se inovativni koncept temelji na pronalasku i učenju od postojećih primjera te na identifikaciji i oblikovanju novih iskustava specifičnih za pojedinu lokaciju ili regiju.

7 NANOTOURISM brochure (2)

Rezultati prezentirani na BIO50 izložbi u Ljubljani sredinom rujna otvorene su strukture koje su do jedne mjere istražile i propitale različite društvene, političke, urbanističke situacije i perspektive, tj. komunikacijske, ekonomske i mikroekonomske koncepte – suradnja unutar grupe se konkretno usmjerila na razvijanje modela koji bi ušli u kategoriju nanoturizma. U periodu od četiri mjeseca testirali su ih na različitim lokacijama, a „Old School Ilica“ bila je jedan od četiri case studies na kojem se model testirao (više možete naći ovdje).

Projekt „Made in Ilica“ postojao je kao izložbena koncepcija za galeriju HDD prije samog BIO50. Motiv je bio kroz sinergiju primijenjene umjetnosti, dizajna, tradicionalnih obrtničkih vještina i znanja ostvariti suradnju s lokalnim proizvođačima na realizaciji proizvoda koji su kompletno od dizajna do izvedbe nastali u Ilici. Međutim, pokazao se odličnim za testiranje unutar koncepta nanoturizma jer podrazumijeva snažan aspekt lokalne aktivacije – interaktivnu suradnju koja isključuje kupnju gotovog proizvoda i ideju nanoturizma koji ne mora biti fizički udaljen od korisnika – i neposredna okolina može pružiti novo iskustvo, njezinim mijenjanjem mijenja se i ponuda, a time i doživljaj te okoline.

U ovome slučaju okolina je jedan od obrtničko-trgovačkih dijelova grada koji odumire – problematika ispražnjenih poslovnih prostora posebno pogađa baš taj dio grada, kao i Zvonimirovu, Tratinsku, a odražava šire globalne (recesijske) i lokalne (tranzicijske), odnosno neriješene imovinsko-pravne procese. Radi šire slike, prema podacima iz 2013., od ukupno 2739 gradskih poslovnih prostora, 556 je praznih, 79 bez ugovora, 40 ima neriješen status, a 546 je bespravno korištenih.

14 Screenshot 2014-03-19 22.33

Kroz istraživanje fenomena masovnog zatvaranja zagrebačkih uličnih lokala multimedijalni umjetnik i kulturni antropolog Bojan Mucko u publikaciji „Ispražnjeno u povratu (prilog etnografiji praznine)“ i u kasnijoj seriji  javnih okruglih stolova na tu temu u okviru projekta res urbanae naglašava ulogu gradskih struktura – lokalne samouprave i mjesnih odbora (o čemu smo pisali ovdje) kao potencijalnih generatora revitalizacije prostornog tkiva. Na istom okruglom stolu Mislav Žitko (Odsjek za filozofiju FFZG; Centar za radničke studije) postavlja pitanje kako u tom kontekstu doskočiti nametnutom modelu rasta temeljenog na uvozu, a poduprijetog kreditnom ekspanzijom. Mucko smatra da je revitalizacija nužna na sistemskoj i na mikro razini pojedinog kvarta, a potrebne intervencije su imovinsko-pravne, ekonomske, gospodarske i antropološke prirode. Neophodan je i inter- ili multidisciplinaran pristup problemu kao i modeli aktivnog uključivanja građana, a ekonomsku i socijalnu održivost bi trebalo promišljati kroz modele socijalnog poduzetništva.

Karakter i smjer razvoja projekata „Made in Ilica“ i „Old School Ilica“ na tragu je takvih teorijskih modela. Početna faza istraživanja uključila je mapiranje preostalih zanatskih i proizvodnih radionica i trgovina, kontakt i razgovore s budućim „školskim“ protagonistima koji su bili spremni podijeliti svoja profesionalna iskustva i znanja te na taj način predstaviti potencijale ove lokacije. Ova je faza rezultirala online Registrom nositelja znanja, s detaljnim opisom njihovih kvalifikacija, skupom vještina, vrstom zastupljenih proizvoda i imovinsko-pravnim statusom prostora u kojem djeluju. Na temelju tog registra oblikovan je suradnički obrazovni program „Old School Ilica“, u obliku niza interaktivnih radionica za zainteresiranu javnost, uz asistenciju dizajnera. U trećoj se fazi prikupljaju materijalni i nematerijalni rezultati projekta i izlažu pod etiketom „Made in Ilica“.

4 hairdresser_2

Jednotjedne radionice kod pojedinih obrtnika (izrada cipela, tisak i uvezivanje knjiga, slastičarski i konditorski tečaj, radionica izrade popluna i jastuka, moderni retro i vintage styling za muškarce) zamišljene su kao kampanja u kojoj se promoviraju novi suradnički odnosi. Do sad su realizirane tri, za vrijeme 49. Zagrebačkog salona na kojem je projekt „Made in Ilica“ nagrađen Velikom nagradom, a sljedeća je planirana tijekom izložbe u HDD-u sad u studenom. U okviru istraživanja unutar nanoturizma naglašen je moment u kojem današnji kupac koji ne može biti siguran u podrijetlo i kvalitetu proizvoda koji kupuje može doći u Ilicu, s majstorom dogovoriti točno ono što želi i zajedno s njim to i proizvesti: uključen je u sve faze, sam bira materijale, postolar mu uzima mjere, a potom ga je moguće gledati kako radi, učiti od njega i proizvod odmah korigirati, po potrebi. Korist je obostrana, takav odnos ne počiva samo na novčanoj razmjeni već se događa i interakcija, prijenos znanja i iskustava. Postolaru potom ostaju ti modeli i tako proširuje stalnu ponudu. Cijena obrade i dalje je ista no iskustveno je to puno zanimljivije od kupovanja cipela negdje drugdje. Ovaj je model „škole“ još u razvojnoj fazi, no izazvao je iznenađujuće pozitivne reakcije. Nakon Dana otvorenih vrata krajem kolovoza interes je bio vrlo velik, što je ujedno i ključna informacija za obrtnike da nastave s tom suradnjom.

5 hairdresser_4

8 Old School Ilica_Artisans (1)

U razvoju ovoga projekta nastojali ne postavljati problem samo teorijski – fizičkim realizacijama naime dolazi do bržeg pomaka i dokazivanja da je takva suradnja izvediva i moguća, tj. ekonomski isplativa, što je i najbitnije ako se te djelatnosti u tom prostoru želi zadržati. Međutim, kroz projekt su neočekivano detektirani i potencijali koji bi mogli povezati odumiruće obrte na potezu Ilica 50-150 – svaki ima različitu razinu obrade materijala tako da je umreženo djelovanje vrlo efikasno i osnažujuće za sve. Kad bi nakon analitičke faze projekta koja je uključivala njihovo umrežavanje, ono sada i zaživjelo, to bi već bio pomak na strukturalnom nivou.

Na Studiju dizajna od 2012. djeluje projekt „Obrtnik i dizajner“ pod vodstvom profesora Mladena Orešića, koji razvija potencijale suradnje između studenata i obrtnika, s naglaskom na razumijevanje aktualnog trenutka u kojem nema velike industrije kao naručitelja već je nužno usmjeriti se na unapređenje proizvodnje manjih serija, s naglaskom na kulturološki i gospodarski razvoj. Međutim, iako projekt svake godine rezultira s otprilike deset do petnaest novih proizvoda, oni u pravilu ne ulaze u proizvodnju. U projekt je uključena i Hrvatska obrtnička komora, a ove je godine čak i Ministarstvo poduzetništva i obrta pokrenulo pilot projekt „Suvremeni dizajn umjetničkih i tradicijskih proizvoda“, s budžetom od pola milijuna kuna. Iako određeni napredak u odnosu na općenitu razinu razumijevanja i podrške u sustavu očito postoji, do realizacije ovakvih suradničkih projekata još uvijek rijetko dolazi.

10 Old School Ilica_Artisans (7)

Na natječaju Hrvatske obrtničke komore i Zagrebačke banke „Moj motiv 2.0“ kolektiv Oaza pobijedio je s projektom ruksaka ROGOZ temeljenim na tradicijskim tehnikama pletenja. To jedini primjer njihovog proizvoda izvedenog u cijelosti u nekoj velikoj nakladi. Ta im je investicija pomogla, bez nje ne bi mogli samostalno investirati u taj početak. Iako smatraju da je natječaj dobro proveden, u jednoj je mjeri problematična stavka da je obrtnik nositelj i inicijator projekta što je u praksi rijetko slučaj.

9 Old School Ilica_Artisans (3)

U svakom slučaju, problem je tržište, teško je s bilo kojim proizvodom konkurirati proizvodima nastalim u dalekim zemljama koji su u startu jeftiniji. Kad se plate svi troškovi visokokvalitetne ručne izrade u malim serijama, sam proizvod dosta košta, pa treba naći kupce koji to žele platiti, tako da primjerice ROGOZ bolje prolazi u inozemstvu (npr. u Španjolskoj i Švedskoj).

U takvoj su situaciji poticaji svakako bitna stavka jer bez takvih natječaja ne bi bilo novih realizacija za mlađe dizajnere koji nemaju investitora u smislu većih narudžbi za hotele, interijere i sl. Međutim, ima li suradnja obrtnika i dizajnera perspektivu da postane standard bez takvih natječaja? Smatraju da ima ukoliko se pronađu zainteresirani obrtnici, dizajneri i investitori, što ovdje čini se još uvijek nije baš čest slučaj.

11 Old School Ilica_Workshops (1)

Kažu da je ravnopravan odnos s obrtnicima bitan, štoviše nužan, jer je na suvremenom tržištu temeljenom na masovnoj proizvodnji i uvozu njihova budućnost izglednija ako su spremni na promjene i suradnju. Također, dizajneri trebaju uočiti njihov potencijal i angažirati se. One primjerice kroz ovaj projekt surađuju s gospodinom Stipanom Josićem, vlasnikom Postolarske radnje Jos . On je izvrstan majstor, ima svoje stalne klijente, uglavnom starije ljude, radi vrhunske cipele čija cijena nije visoka, pogotovo ako je usporedimo s onima u high street trgovačkim lancima, čije su cipele neusporedivo manje kvalitete. Međutim, njegov se dizajn u nekoj mjeri mora promijeniti da bi on mogao krenuti dalje. One u suradnji ne žele biti nametljive i prebrisati njegovo znanje i krojeve, već ih implementirati u novi dizajn tako da se novi modeli baziraju na modelima koje on radi, samo su malo osuvremenjeni. Rezultati su do sad bili dobri – za prvi je model pristigla nekolicina narudžbi.

15 Shoerepair course (6)

Dizajnerica Nina Bačun u suradnji s obrtnikom

18

Naglašavaju, ako do ovakve suradnje ne dođe, dizajneri gube njih, obrtnike – ne mogu naći dobre majstore koji imaju ta znanja, ona se isto gube, a majstori ne mogu naći šegrte jer nitko više ne želi to raditi zbog nedostatka publike, tako da se stvara začarani krug. U razvijenijim zemljama poput Belgije je, kažu, već drugačije, radi čega je Jan Boelen, kustos BIO50, prema ovome zagrebačkom problemu u početku bio skeptičan. Tamo se obrt ponovno izuzetno cijeni, proizvode se visokokvalitetni proizvodi, obrtnici dobro žive. Ovdje, gdje su nekad imali visok standard i ugled, sada ne znaju hoće li dočekati sljedeće proljeće, poput vlasnice radionice popluna, gospođe Antolić-Soban, koja je u sklopu projekta o svome poslu i položaju progovorila u medijima. Ona se primjerice suočava s Ikeom i jeftinim poplunima iz Kine, dok platežna moć (a onda i navika) Hrvata da kupe najfiniji poplun s guščjim perjem nestaje. Maša i Maja smatraju da su za široke mase na tržištu i dizajneri i obrtnici jednako nevidljivi pa je jedan od ciljeva projekta bio da se kroz istupe u medijima obrtnike učini vidljivima.

3 Dan Otvorenih Vrata Ilica_25.08 (3)

Oaza u budućnosti planira sve dosadašnje suradnike u Ilici umrežiti u svojevrsnu mini produkciju gdje bi cjelokupna izvedba i distribucija razvijenih proizvoda i usluga bila lokalna.
Ti bi „Made in Ilica“ proizvodi potom bili predstavljeni u jednome od praznih prostora u tom dijelu ulice kao svojevrsna kolekcija. Inače, za potrebe BIO50 to su već realizirale – dizajn za sav izložbeni materijal (plakati, knjižice) i web stranicu za Nanoturizam oblikovala je Oaza, a tiskan je u tiskari Orbis u Ilici što je predstavljalo test njihovog case studyja.

Ovaj pak eksperimentalni semestar završava izložbom 18. studenog u Hrvatskom dizajnerskom društvu. U nastavku rada na projektu „Made in Ilica“ pokušat će potencirati širenje ovog modela, prezentacijom svojevrsnog briefa za druge dizajnere. Smatraju da bi bilo pozitivno da se pojave i slične inicijative „Made in Zvonimirova“ ili „Made in Trešnjevka“, za što je nužno aktiviranje i povezivanje nekih drugih aktera, osmišljavanje načina za ulazak u niše kakve su se primjerice kroz ovaj projekt otvorile, a ranije nisu prepoznate. Naravno, da takvi projekti zažive na razini stalne ponude potrebna je potpora Grada, ali na razini ovakvih inicijativa to se može dogoditi i u ograničenom mjerilu – svaki pojedini građanin svojim odabirom utječe.

„Made in Ilica“ je nastao u suradnji s obrtnicima: Stipanom Josićem, Dubravkom Lackovićem, Alenkom Antolić-Soban i Ivicom Prgometom.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija

Foto: Bojan Mrđenović, Neven Petrović, Oaza, Ajda Schmidt