Braniteljsko-gradonačelnička kužina
U novom tekstu serijala “Gradski prostori kao roba na tržnici” pozabavili smo se prostorima u centru grada Splita za koje sudeći prema postojećoj dokumentaciji u Gradu pojma nemaju što imaju ili se prave da je tako.
Na Prokurativama, jednom od najljepših splitskih trgova u centru grada, na njegovom sjeverozapadnom dijelu, nalazi se restoran Spalatin. Na površini od 97,93 m2 uz štekat, ovaj ugostiteljski objekt tijekom ljeta, kao i svi obližnji restorani i kafići, prepun je turista. Ni po čemu poseban, s uobičajenom gastronomskom ponudom, od susjednih i sličnih objekata ističe se po jednoj stvari. Prostor u kojem obavlja svoju djelatnost u gradskom je vlasništvu, a koristi ga Udruga hrvatskih ratnih veterana grada Splita zastupana po predsjedniku Nikoli Bekavcu i tvrtki Lozica d.o.o., kako stoji u ugovoru potpisanom s Gradom Splitom. Nesvakidašnji spoj tvrtke, koja se bavi ugostiteljstvom i zastupa udrugu, nije najčudniji moment u ovom slučaju, mogućem jedino u nesređenom sustavu, poput splitskog odjela za prostorno upravljanje.
Naime, osim restorana, spomenuta udruga branitelja prošle je godine dobila na korištenje od Grada još jedan prostor u Ulici Matice hrvatske 22 površine 302,35 m2, potom organizaciju tombole za vrijeme Sudamje, kao i redarstvene usluge tog dana u vrijednosti od 25 tisuća kuna. Uz to, udruga od 2004. godine odmah pokraj restorana koristi i prostore veličine 82,46 m2, koje plaća 1 euro po m2. Baldasarova administracija gospodina Bekavca očito voli, a nisu ni oni njemu mrski, ako je suditi po njegovim javnim istupima tijekom predizborne kampanje, kad je tada SDP-ovom kandidatu za gradonačelnika davao svesrdnu podršku braneći ga od optužbi da tijekom rata nije slao humanitarnu pomoć u domovinu, pošto se ovaj u to vrijeme nalazio u Italiji.
Spalatin
No vratimo se na atraktivni prostor na Prokurativama. Spomenuta udruga zastupana po tvrtki za najam prostora plaća smiješnih 10,12 eura (73,87 kn) po m2. Usporedbe radi, tvrtke smještene na i oko Peristila, koje iznajmljuju prostore u gradskom vlasništvu, dosad su za najam plaćale cijene u rasponu od 402 do 92 kune po m2. Početne cijene na netom objavljenom natječaju u tom dijelu grada kreću se pak od 40 za prostor na 3. katu na Trgu Republike do 155 kuna po m2.
No to nije sve. Prema Spisku prostora u zakupu po namjeni iz svibnja ove godine stoji podatak kako navedena tvrtka ima ugovor potpisan 2006. godine koji traje čak do 2025. godine. No iz ugovora, koji imamo u posjedu, stoji kako je ugovor potpisan u lipnju 2005. godine te je istekao u lipnju 2015. godine. Napomenimo još kako u nedavno objavljenom natječaju o davanju u zakup prostora u vlasništvu Grada, o čijim smo nepravilnostima iscrpno pisali, ovog prostora, dakako, nema. Podsjetimo, iz Grada su dosad davali različite informacije oko toga koji se prostori nalaze na natječaju. Prvo su to bili oni kojima je istekao ugovor, a potom su to bili oni koji ne plaćaju redovito svoje obaveze. Kako se pokazalo da to nije točno, jedino logično pitanje jest zbog čega se ovoj udruzi pogoduje? Još jedna u nizu nepravilnosti, koje je Grad dosad objašnjavao “administrativnom pogreškom” kada bi im ukazali na njih. Zanimljiva je činjenica kako su “administrativne pogreške” tog tipa upravo najučestalije na najatraktivnijim gradskim lokacijama.
Gdje su “nestali” prostori u centru?
Tako prema navedenom popisu na i oko Prokurativa od 33 prostora tek su njih 12 na natječaju, i to jedan trenutno prazni prostor, četiri poslovna prostora, šest udruga te jedna politička stranka.
Na Pjaci pak od zabilježenih 12 prostora, četiri su poslovna prostora i tek dio jednog, koji koristi politička stranka, su na natječaju. Početne cijene kreću se od 55 do 170 kuna po m2. Dosad su se poslovni prostori na toj lokaciji davali u najam od 30 do 167 kuna po m2.
Na Rivi od 10 praznih prostora, koliko ih je zabilježeno u Spisku, nijedan nije u natječaju. Od preostalih 31, koje koriste udruge, političke stranke i različite tvrtke, tek ih je 14 na natječaju. Za udruge početne se cijene kreću od 15 do 44 kuna po m2, za poslovne prostore od 115 do 210 kuna po m2.
Nered, samo nered
Zbog čega na primjer na Prokurativama Društvo Bračana Split nije na natječaju dok Makedonski kulturni centar jest? Kako su određeni početni iznosi u natječaju i zbog čega ne prate nijedan od postojećih donesenih rješenja o formiranju cijena? Kako to da se određeni prostori koriste za stanove, a nalaze se na popisu poslovnih prostora kad postoji poseban spisak stambenih jedinica? Zbog čega neke poslovne subjekte Grad prepoznaje kao tvrtke, a druge kao pojedince? Pojašnjenja na ova i slična pitanja koja smo dosad dobivali iz Grada pokazali su se netočnima, a odnos prema gradskoj imovini nemaran. S obzirom da upravljanje imovinom nije nuklearna fizika, ostaje pitanje zbog čega administracije Grada Splita već godinama rade sve što je u njihovoj moći da ne obavljaju svoju dužnost i to na račun građana Splita? Odgovor na ovo pitanje vjerojatno zna pročelnik Službe za pravnu zaštitu, stanove i poslovne prostore Ivan Pavić, no kad smo krajem srpnja zatražili intervju s njim, bio je na godišnjem odmoru. Od tada nam se iz Službe za odnose s javnošću javili nisu.
Ovaj članak nastao je u okviru projekta “Gradski prostori kao roba na tržnici” koji financira Ministarstvo kulture.
Ostali tekstovi iz serijala:
Što Split treba naučiti od Rijeke
Kaos s gradskim prostorima u Splitu
Nevažne stranke ostaju u centru – slučajnost ili nešto drugo?
