Reakcija Društva arhitekata Splita na natječaj za putnički terminal u Splitu

Društvo arhitekata Splita (DAS) reagiralo je priopćenjem za javnost na natječaj za izradu projektne dokumentacije za izgradnju novog međunarodnog terminala u Bazenu Gradska luka u Splitu proveden 16. listopada 2018. u otvorenom postupku javne nabave.

U nastavku donosimo cjeloviti tekst rekakcije koji potpisuje predsjednik DAS-a Dragan Žuvela.

 

 

 

Arhitektonska i urbanistička kvaliteta nekoga grada je ono što ga čini posebnim i ugodnim za njegove građane i posjetitelje.
Hrvatska (a posebno grad Split) ima dugotrajnu i bogatu povijest kreiranja arhitektonske izvrsnosti, bez obzira na neka razdoblja kad je taj stručni kriterij značajno snižen i kad su se događale negativne intervencije u prostoru.

Javna nabava je zakonski alat koji je zamišljen da omogući transparentnost i slobodno tržišno nadmetanje, ali je zapravo kolateralno i veliki udarac na sve vidove kreativne izvrsnosti, među njima i arhitekture.
Tome se parcijalno doskočilo omogućavanjem provedbe otvorenih i javnih arhitektonskih natječaja, iako oni, nažalost, često nisu obvezni, pa ostaju kao izbor odgovornim lokalnim samoupravama ili poduzećima.

Nažalost, u ovom slučaju se pokazalo da senzibilitet za prostor nije postojao i da je rukovodstvo Lučke uprave Split odabralo prosti izbor po ekonomski najpovoljnijoj ponudi, a ne prostornoj i arhitektonskoj kvaliteti.

 

To što se nešto zakonski može provući, ne znači da je legitimno, dapače, u ovom slučaju se još jednom radi o nepoznavanju vrijednosti vizura i prostora vlastitog grada.

Kao što iz DAS-a stalno ponavljamo – za javne objekte koji su značajni orijentir u gradu, posebno ako se radi o objektima koji su značajan faktor u vizuri grada, otvoreni i javni arhitektonski natječaj je CIVILIZACIJSKI STANDARD.

Kod pitanja međunarodnog putničkog terminala u splitskoj trajektnoj luci, moramo biti svjesni da se radi o jako osjetljivoj i jako važnoj građevini – osim njene funkcionalne i simboličke važnosti, ona će biti ključna i u glavnoj, svjetski prepoznatljivoj vizuri grada Splita.
Također, u opsegu zahvata se nalazi i rekonstrukcija postojeće građevine Dalmacijavina, koja je pod zaštitom (o čemu smo pisali ovdje), čime zahvat postaje još delikatniji.

Zbog svega toga je društveno nedopustivo da se natječaj za obuhvat takve važnosti provodi po kriteriju ekonomski povoljnije ponude (i to za projektnu dokumentaciju koja je zanemarivi trošak prema cijeni cjelokupne investicije i važnosti takve intervencije u prostoru).

Ukratko, minimum društvene odgovornosti i obazrivosti prema vrijednom splitskom prostoru nalaže da se provede javni arhitektonski natječaj.

Ovo je još specifičniji slučaj jer se radi o jako osjetljivoj zoni istočne obale, koja ni dan danas nije definirana, a strateška je lokacija za grad Split.
Točkaste i površne intervencije na navedenom području potencijalno zatvaraju vrata nekom dugoročnijem planiranju i razvoju.

Je li napokon vrijeme za odgovorno ponašanje svih javnih aktera koji djeluju u prostoragrada Splita?
Najveći problem ovakvih situacija nije (samo) što će kvaliteta samog objekta biti manja, već što pokazuje da donosioci odluka uopće ne percipiraju kvalitetu nekog prostora ili objekta kao važnu stavku.

U ovom slučaju, društvena i moralna obveza naručitelja (Lučke uprave Split) je provođenje javnog arhitektonskog natječaja koji bi bio jasna i transparentna deklaracija činjenice da su rukovodeći ljudi svjesni prostora u kojem djeluju i institucije koju predstavljaju – sve manje toga šalje vrlo jasnu poruku o nepoštovanju građana i prostora grada Splita.