(Ne)učinkovito upravljanje državnom imovinom

Četvrt stoljeća hrvatske samostalnosti bilo je potrebno da se sastavi i u siječnju 2015. godine objavi jedinstveni Registar državne imovine čiju je vrijednost Eurosat procijenio na više od 31,4 milijarde eura. Osim udjela u raznim državnim poduzećima, država je vlasnica i golemog broja nekretnina.

Napuštenim i zapuštenim hotelima, vojarnama, poslovnim prostorima i nizu drugih objekata na tom popisu s kojima država ne zna i/ili ne može upravljati, u ljeto ove godine otvorena je mogućnost osmišljavanja budućih sadržaja i iskaz interesa za (prvih) sto nekretnina u Akciji Projekti 100 (o čemu smo pisali ovdje i ovdje) Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI).

 

kumrovec

Bivša politička škola u Kumrovcu

 

Većina nekretnina na ukupno 20 milijuna četvornih metara izgrađenog i neizgrađenog zemljišta ponuđenog investitorima i lokalnim samoupravama na prodaju, u koncesiju, zakup ili najam bila su područja napuštenih vojnih objekata, a našli su se tu i bivša politička škola u Kumrovcu, zgrada Vjesnika u Zagrebu, Kupari kraj Dubrovnika, Češka vila na Visu, bivša željezara Sisak pa i Goli otok.

goli-otok

Goli otok

DUUDI je po objavljivanju poziva za iskaz interesa najavio iduću fazu, raspisivanje javnih natječaja, no osim eksponiranih Kupara i Muzila, o ostalim se potencijalnim investicijama govorilo malo ili ništa. Kako je u međuvremenu nalazom revizije u DUUDI-ju utvrđen manjak od 18,8 milijardi kuna u 2014. godini, što je ravnatelj Mladen Pejnović pravdao neusklađenom dokumentacijom, što pak u najmanju ukazuje na katastrofalan nered u knjigama, plodnu sivu zonu za svakojake malverzacije, pitali smo se što je s provedbom akcije Projekti 100 danas.

zeljezara

Željezara Sisak

 

Što se Kupara tiče, iz Ureda su nam ponovili da je na lokaciji Kupari I odabran investitor s obzirom da je završio natječaj za projekt Kupari u Župi dubrovačkoj te je Vlada RH usvojila odluku o izboru investitora i davanju koncesije na pomorskom dobru na dijelu k.o. Brašina, u svrhu realizacije turističkog razvojnog projekta. Prihvaćena je jedina pristigla ponuda (više ovdje), ona konzorcija Avenue grupe, a predviđeno je ulaganje u resort s 5+ zvjezdica. Inicijalni su interes još iskazali Todorićevi Karisma Hotels Adriatic, Valamar poslovni razvoj i turska Rixos grupa, no nitko od njih nije poslao ponudu.

122

Kupari

Podsjetimo, Kupari su sklop vojno-ugostiteljskih objekata, hotela, depadansi i vila u Župi dubrovačkoj koji je uništen u Domovinskom ratu, a procijenjen na nekoliko stotina milijuna eura (više ovdje). Hoteli su iz vlasništva JNA, koja ih je na odlasku, kat po kat, spalila fosfornim bombama, prešli u ruke Hrvatske vojske pa predani Hrvatskom fondu za privatizaciju, no sve ove godine nije se našao način da se obnove i stave u funkciju, dok je vrijedna lokacija propadala.

Hotel Grand iz 1920. godine s nekada divnim perivojem i jedan od najljepših primjera moderne arhitekture u Hrvatskoj, Hotel Pelegrin sagrađen 1964. godine, najvjerojatnije čekaju rušenje, jednako kao i Titovu i Jovankinu vilu, ali zadovoljstvo donedavne Vlade što su uspjeli naći investitora ne čudi.

1110

Kupari

“Iza objave ovog međunarodnog natječaja stoji izniman trud i veliko znanje tima koji je ustrajno radio na realizaciji projekta Kupari i isti priveo kraju u nešto više od dvije i pol godine, iako se procjenjivalo kako će biti potrebne četiri. Natječaj je temeljito i dobro pripremljen, a sve kako bi se udario i temelj za buduće projekte i skratilo vrijeme potrebno za realizaciju ove investicije“, izjavio je po objavi zamjenik predstojnika Državnog ureda Alen Čičak. Donedavna Vlada je u procesu privatizacije Kupara vidjela primjer kako stavljati bivšu vojnu imovinu na atraktivnim lokacijama u turističku funkciju te slično pokušala i s Muzilom u Puli (više ovdje).

Pulska vojarna koja je praktično do jučer bila u funkciji i nije pretrpjela ratne štete, trajni je predmet spora lokalne zajednice koja poluotok želi otvoriti građanima i lokalnom poduzetništvu te upornog vlasnika – države – koja se oglušuje na upozorenja o neodrživosti davanja Muzila u koncesiju te i dalje traži jednog ulagača za golemo zemljište (o čemu smo pisali ovdje i ovdje). Čvrsto utemeljen i pametan projekt Muzil Starter za privremeno korištenje koji su DUUDI-ju predložile Zelena Istra i Zadruga Praksa trenutno je pred zidom, a u tijeku je iskazivanje interesa za turistički projekt Muzil. Fijasko nekih drugih megalomanskih projekata u Istri očito nije bio dovoljno poučan.

mzuil-2

Muzil

Od ostalih velikih projekata, u DUUDI-ju ističu još tri natječaja u kojima su i lokacije iz Projekata 100, a koji su završeni ovih dana, odnosno bili otvoreni do 4. siječnja 2016. godine.

Naglašavaju također da je namjena zemljišta određena u okviru aktualnih prostornih planova jedinica lokalne samouprave te da nisu nadležni za rješavanje imovinsko-pravnih sporova koji često priječe bilo kakvo suvislo planiranje. “Ostale nekretnine s programa Projekti 100 obrađuju se za daljnje raspolaganje sukladno projektima i sukladno rješavanju imovinsko-pravnih odnosa, što je složen proces i proces koji traje određeni period, ovisno o potrebnim postupcima s obzirom na specifičnost svake nekretnine kao i činjenicu da DUUDI nije ured za rješavanje imovinsko pravnih odnosa, već upravlja državnom imovinom te je u postupcima rješavanja tih imovinsko-pravnih odnosa stranka kao i druge fizičke i pravne osobe“, dodaju iz Ureda.

Jedna od devastiranih lokacija za koju se unatoč silnom potencijalu godinama nije uspio naći investitor je i “Češka vila” na poluotoku Sv. Juraj na Visu, još jedan bivši vojni objekt, sada u turističkoj T1 zoni od osamdesetak tisuća metara četvornih. Gradonačelnik Visa, Ivo Radica, u nedavnom nam je telefonskom razgovoru rekao da bi rješenje dugotrajnih i često neuspješnih pokušaja revitalizacije državne imovine trebalo tražiti u davanju većih ovlasti u upravljanju tom imovinom lokalnim samoupravama.

ceska-vila

“Češka vila”

Odbacivši primjedbu da bi u hrvatskom neredu to i lokalnim “šerifima” olakšalo malverzacije s vrijednim nekretninama, opisao nam je sustav kontrole koji pravna država, ako ga je voljna koristiti, ima na raspolaganju. Iako suzdržan oko nedavnih ponuda za “Češku vilu”, izrazio je veliko zadovoljstvo prijedlogom novog urbanističkog plana uređenja područja i očekivanje da će se napokon staviti u funkciju.

Iz DUUDI-ja su nam potvrdili da je završen je prvi krug u kojem su zaprimljena dva pisma namjere potencijalnih investitora koji su iskazali interes te dostavili i idejna rješenja za realizaciju projekta unutar ugostiteljsko turističke zone “Češka vila” na otoku Visu i poslovni plan za razdoblje od 50 godina.

“Češka vila” nije jedini vojni objekt na Visu i, iako smo ovdje naveli samo primjere turistificirnja državne imovine, postoje, naravno, i drugi prijedlozi budućih namjena. Pravni okvir koji može ponuditi država za revitalizaciju svoje imovine očito je manjkav, a lokalne samouprave izrazito ograničene u planiranju pa bi ovakav DUUDI-jev model vrijedilo unaprijediti.

U slučaju Visa i ostalih militariziranih otoka naročito je zanimljivo da ih je boravak vojske bivše države sačuvao od nekretninske eksploatacije kakva je nepovratno pojela neke dijelove obale pa se u natječajima treba sjetiti da je jedna od ideja Projekata 100 godinama nedostupan kapital učiniti raspoloživim lokalnim zajednicama. Prijedlog UPU-a “Češke vile” dobro je izbalansiran između potreba grada i turističke namjene te, ne dogodi li se u međuvremenu neka kapitalna izmjena, poslužit će kao dobar, iako vrlo zakašnjeli primjer drugim postupcima upravljanja državnom imovinom.

Nekim drugim vojnim objektima prikladnije su druge namjene, a lokalne zajednice, uključivo one obalne, ne trebaju samo hotele. U vojnim tunelima na Visu, primjerice, idealni su uvjeti za čuvanje vina ili uzgoj gljiva, a bilo je ideja i da se dio vojarni uz mala ulaganja prenamjeni u stanovanje za mlade otočke obitelji.

U državnim nekretninama još je uvijek sačuvan potencijal za održivi razvoj i ne bi ga trebalo prokockati njihovom stihijskom ili paničnom rasprodajom. Kada se već čekalo četvrt stoljeća da se krene u sustavno planiranje budućnosti državne imovine i kada je manje-više jasno da je čak i za one najatraktivnije građevine i zemljišta danas teško naći investitora, a naročito onakvog kakav bi se osim za vlastiti profit brinuo i za javno dobro, lokalnim bi se samoupravama bilo mudro izboriti za nešto više utjecaja.

 

Fotografije: arhiva

 

Ovaj tekst je uz dozvolu prenesen s portala STav.