Pomorski muzej nasukan na brdu, a eksponati na parkiralištu

Već smo ranije pisali o vrijednostima modernističke zgrade Dalmacijavina koju je u splitskoj luci projektirao arhitekt Stanko Fabris (ovdje), kroz razgovor s Duškom Boban prenijeli smo i njen prijedlog da se zgrada sačuva od propadanja i neadekvatne prenamjene smještajući u nju Muzej mora. Ovom prilikom osvrnut ćemo se na zbirku Hrvatskog pomorskog muzeja Split koja bi mogla biti temeljem novog muzeja.

O gotovo zaboravljenoj tradiciji pomorskog muzealstva u Splitu pisala je Mirja Lovrić iz HPMS u muzeološkom časopisu Informatica Mueseologica 30 (1-2) iz 2005. godine. Da bi razumjeli potencijale zbirki koje danas čuva ovaj muzej, potrebno je vratiti se u 1925. godinu kada je u Splitu po prvi puta prepoznata potreba izlaganja građe vezane uz more i pomorstvo. Tada je na inicijativu organizacije Pomorska straža otvorena Jadranska izložba koja je prezentirala hrvatsko primorje i njegovo privredno stanje.

1

Godinu dana kasnije donesena je odluka da se na temelju ove izložbe osnuje prvi Pomorski muzej u Splitu. Tako već na samom početku pomorskog muzealstva u Splitu možemo pronaći logičnu vezu između zgrade Dalmacijavina i Jadranske izložbe, tj. razlog zašto bi danas tamo trebao biti Muzej mora.

Zanimljivo je da je potreba prezentiranja pomorskih resursa Jadrana prepoznata upravo prilikom otvaranja Ličke pruge koja je, kako Split tako i more te otoke, spojila s unutrašnjošću te stvorila osnovu za razvoj funkcionalnog središta pomorskog, cestovnog i željezničkog prometa, središta koje je uvelike odredilo karakter grada, ali i lokaciju same zgrade Dalmacijavina koja bi po prijedlogu Duške Boban sada postala “mjestom susreta s kulturnim, povijesnim i prirodnim značajem ovoga dijela istočne obale Jadrana; prostor koji bilježi morske puteve, transfere i tranzicije kako bi sugerirao značaj kulturnog čvorišta otvorenog za dijalog na temu povijesnog naslijeđa Jadrana i njegovih suodnosa s ostatkom Europe i svijeta, ali i pogled na tekuće realnosti i svakodnevnicu mediteranskog bazena.”

4

Kako se nešto manje od stoljeća kasnije Pomorski muzej našao nasukan na vrhu brda, u Tvrđavi Gripe gdje je danas smješten, priča je u kojoj je muzej, tj. čak više pomorskih muzeja selilo po cijelom gradu.

Nakon izgradnje Doma Jadranske straže čiji je kamen temeljac položen na Zvončacu 1931. muzej je nakon smještaja u uredima Jadranske straže dobio i svoje prve prave muzejske prostorije. Predsjednik organizacije Jadranske straže Ivo Tartalja 1933. službeno je i otvorio Pomorski muzej koji je onda imao tri odjela – obale, brodarstva i ribarstva, te time već postavio temelje onog što bi danas mogao biti predloženi Muzej mora.

Drugi svjetski rat prekinuo je rad muzeja, a završetkom rata došlo je do promjene njegova ustroja i lokacije. Pomorski muzej dan je na upravljanje Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu te mu je dodijeljena nova lokacija u palači Milesi, u samom centru grada. Muzej je za javnost opet otvoren 1956., a nov postav muzeja temeljen na suvremenim muzeološkim načelima tematski je s jedne strane odredila stoljetna borba našeg naroda na Jadranu, a s druge strane utjecaj pomorstva na socijalne, kulturne i političke prilike na Jadranu.

Nadogradnjom i suvremenom interpretacijom druge tematske odrednice poslijeratnog Pomorskog muzeja lako bi se došlo do muzeja kao mjesta “rehabilitacije industrijskog i kulturnog nasljeđa, jačanja odnosa grada i mora te osnaživanja interpretacija povijesne, teritorijalne i društvene evolucije zajednice”, kako upravo Muzej mora opisuje Duška Boban.

3

Činjenica da je u godinama koje su uslijedile nakon ponovnog otvaranja ovaj muzej bio jedna od najposjećenijih muzejskih ustanova u gradu od posebne je zanimljivosti danas kada Pomorski muzej ima izrazito slabu posjećenost pa i vidljivost programa koje organizira. A tome zasigurno jedini krivac nije samo nesretna lokacija.

Drugi kuriozitet iz tog vremena je činjenica da je Split od 1960. do 1985. zapravo imao dva pomorska muzeja. U baroknom bedemu Priuli 1960. bio je otvoren i Vojno-pomorski muzej Jugoslavenske ratne mornarice čiji je direktni nasljednik sadašnji Pomorski muzej. Dok je usmjeravanje rada JAZU-a na znanstveni rad postepeno dovelo do definitivnog gašenja Pomorskog muzeja 1985., Vojno-pomorski muzej je 1982. otvoren na novoj lokaciji u Tvrđavi Gripe gdje je na 3300 m² vrhunski opremljenog unutrašnjeg prostora te 5000 m² dvorišnog prostora predstavljena vojno-pomorska prošlost Jadrana s naglaskom na razdoblje između 1918. i 1945. godine.

2

Raspadom Jugoslavije dolazi do restrukturiranja kako muzeja tako i vlasničkih odnosa same Tvrđave Gripe. Muzej je preimenovan u Vojno-pomorski muzej Hrvatske ratne mornarice, a Tvrđavom Gripe upravljala je Hrvatska ratna mornarica. Donesena je odluka o demilitarizaciji kompleksa te je odlukom Vlade republike Hrvatske 1992. tvrđava Gripe dodijeljena Gradu Splitu, a 1995. službeno i predana uz obavezivanje Grada da preuzme obavezu osnivanja pomorskog muzeja na tom mjestu.

Godine 1997. Gradsko vijeće Grada Splita donijelo je odluku o osnivanju Hrvatskog pomorskog muzeja Split te je on treći pomorski muzej osnovan u Splitu tokom jednog stoljeća. Muzej je naslijedio građu Vojno-pomorskog muzeja, ali i Pomorskog muzeja JAZU-a, čime je stvorena vrijedna zbirka pomorstva na Jadranu.

Na žalost, dok je s jedne strane zbirka muzeja povećana, muzejski prostor u Tvrđavi Gripe drastično je smanjen. Od 3300 m² Vojno-pomorskog muzeja današnji Pomorski muzej koristi tek 1130 m² unutrašnjeg prostora, a dvorište u kojem se nalazi nekoliko brodova eksponata te brodske opreme dijeli sa Državnim arhivom i Umjetničkom akademijom koji su također smješteni u Tvrđavi Gripe.

U stvarnosti to znači da su vanjski eksponati raštrkani po prostoru koji se najviše koristi kao parkiralište. Neadekvatan prostor, loše upravljanje Tvrđavom Gripe od strane Grada te slaba vidljivost muzejskog programa neki su od problema s kojima se Pomorski muzej danas nosi.

7

Kao što smo utvrdili analizom geneze Pomorskog muzeja, osnova za njegov razvoj u smislu prijedloga Muzeja mora ima. U brojnim seobama i različitim porijeklima pojedinih zbirki današnjeg muzeja također se ne može naći jaki povijesni argument niti da bi muzej trebao ostati u Tvrđavi Gripe, niti da se neki dio zbirke ne bi mogao izdvojiti u poseban muzej. U tom smislu zbirka trgovačke mornarice iznimno popularnog Pomorskog muzeja iz palače Milesi mogla bi biti temelj novog Muzeja mora.

Izložbe Gordane Tudor, kustosice Pomorskog muzeja, koje pokrivaju teme kao što su prvi trajekti ili parobrodarstvo i turizam na Jadranu te druge privremene izložbe koje muzej organizira, a koje imaju slabu vidljivost u gradu, također bi mogle biti temelj promišljanja postava novog muzeja.

Pokušali smo saznati od ravnatelja muzeja Stjepana Loze kako on vidi razvoj i budućnost Pomorskog muzeja. Ravnatelj muzeja podržava preseljenje muzeja na neku lokaciju uz more, ali isključivo kao integralno preseljenje cijele muzejske zbirke. O inicijativi Muzej mora nije se htio izjasniti. Takav odnos uprave muzeja prema javnoj raspravi o novoj inicijativi samo je jedan od simptoma zatvorenosti rada ovog muzeja za širu javnost. Slaba posjećenost muzeja i slaba vidljivost zanimljivih izložbi koje nastaju u muzeju neke su od drugih posljedica takvog upravljanja.

6

Prijedlog osnivanja Muzeja mora možemo komentirati i iz perspektive nedavno donesene Kulturne strategije Grada Splita za razdoblje od 2015. do 2025. godine. Unapređenje prostornih kapaciteta za kulturna događanja jedan je od prioriteta strategije. Jedan od strateških ciljeva ovog prioriteta je i osposobljavanje novih objekata i prostora za kulturna događanja. Ako se tome pridodaju težnje sanacije i privođenja svrsi napuštenih porostora na nivou državnih strategija te kulturno značenje same zgrade Dalmacijavina za razvoj grada i otoka, te njena vrijednost kao spomenika industrijske baštine, predloženi Muzej mora izgleda pravo i poželjno rješenje.

5

Ipak, Kulturna strategija u čijem procesu nastajanja je nedostajalo savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, možda upravo zbog tog nedostatka, ne spominje Muzej mora iako predlaže cijeli niz novih muzeja. Zbunjujuća je tu činjenica da se kao kapitalna investicija navodi preseljenje Pomorskog muzeja na obalu gdje bi mogao imati izloške u moru, ali ne donosi adekvatno rješenje za tako oslobođeni prostor Tvrđave Gripe, jedne od značajnih i očuvanih gradskih utvrda.

Strategija predlaže i osnivanje Muzeja obrane u Mletačkoj kuli kao i muzeja Domovinskog rata. Očigledno u gradu postoji cijeli niz zbirki koje pričaju o ratovima i obrani grada, dio njih je i u Pomorskom muzeju. Ponovno otvarajući nedorečenu javnu raspravu održanu povodom donošenja Kulturne strategije podržavamo inicijativu Duške Boban za osnivanje Muzeja mora koji bi objedinio razne zbirke vezane uz mirnodobski život na Jadranu. Ratne zbirke mogla bi obuhvatiti Tvrđava Gripe.

 

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.