Umjetnost afirmacije urbanih praznina

Projekt Motel Trogir segmentom programa naziva “Urbane praznine_Rethinking the void” fokusira prostor splitskog sportsko-prodajnog kompleksa Koteks-Gripe kroz privremenu umjetničku reanimaciju i niz performativnih akcija.

U prvom segmentu programa održanom 7. i 8. srpnja 2017. izvedeni su performansi Gilda Bavčevića i Siniše Labrovića.

 

Siniša Labrović,  performans “Ivica i Marica”

Siniša Labrović je radom nazvanim “Ivica i Marica” performativnom šetnjom povezao Koteks i Trgovački centar Joker, uz niz zaustavljanja na simboličkim točkama u gradu poput pazara (gradske tržnice), rive, Peristila i drugdje.

Primjerice, na pazaru je umjetnik premjeravao prostor, usred turističke gužve na Peristilu tražio “minutu šutnje za tišinu”, a na ulazu nedavno zatvorene knjižare Morpurgo na Pjaci izvikivao abecedu, slovo po slovo, još jedanput izražavajući fragilni, individualni protest protiv zatvaranja kultne i zadnje knjižare u gradu.
Svako od niz zaustavljanja bilo je vezano uz posebnu temu na putu od jednog do drugog trgovačkog centra.

 

 

Performans Gilda Bavčevića nazvan “Balans bijele” u fokus je stavio sportsko-prodajni centar Koteks-Gripe, jednu od vrjednijih urbanističkih cjelina u gradu, izgrađenog 1979. uoči Mediteranskih igara, simbola Splita 1980-ih, a zatim devastacija i ekonomskih i prostornih makinacija 1990-ih (o čemu smo pisali ovdje ) .

Gildo Bavčević, performans “Balans bijele”

Držeći bijelu zastavu do gubljenja snage, u performansu “izdržljivosti” (endurance performance), na nekoliko lokacija kompleksa, umjetnik je diskretno dodao novi sloj iščitavanja “tranzicijske priče o Koteksu”, ali i podcrtao performativnost same arhitekture tandema Živorad Janković/Slaven Rožić, koja je nastala na stepenastom terenu nekadašnjeg tupinoloma, rastvarajući se prema gradu i moru.

U sklopu programa “Urbane praznine_Rethinking the void”, u javnom prostoru kompleksa Koteks-Gripe održana je i promocija novog broja časopisa DANS (Društva arhitekata Novog Sada) posvećenog modernizmu i razgovor s arhitektom Aleksandrom Bedeom.

Cilj održanih akcija je pokrenuti proces (pri)sjećanja što je Koteks značio za Split 1980-ih i kasnije, te ga simbolički ponovno aktivirati kao važan javni prostor za grad, danas i u budućnosti.

Pokušaj je to i testiranja “afektivnog kapitala” u slučaju Koteks, za koji jedni tvrde da se nije stigao formirati budući da je “nastao prekasno, premalo je zaživio i prebrzo utonuo u stagnaciju da bi se stvarno utisnuo u mentalni krajobraz stanovnika Splita” (J. Pavičić).

S druge strane, nema stanovnika Splita srednje i starije generacije koji ne pamte prodajni centar Koteks po dobrim trgovinama i restoranima, prvoj splitskoj pizzeriji, disco-klubu i reklami s Radio Splita o svim putevima koji vode upravo u – Koteks.

 

Projekt Motel Trogir, u okviru kojega se izvodi program Urbane praznine_Rethinking the void, posvećen je promišljanju, afirmaciji, zaštiti i reaktualizaciji arhitektonske baštine modernizma druge polovice 20. stoljeća.

Uz Vitićev trogirski motel kao ishodište projekta, od početka 2016. godine fokusira i sportsko-prodajni centar Koteks-Gripe u Splitu ( o čemu smo pisali ovdje). Kako će vrijeme pokazati, upravo taj kompleks je ujedno zadnji veliki modernistički projekt ostvaren u Splitu te je uz kulminaciju označio i njen kraj.

Važan dio projekta Motel Trogir od samog početka predstavlja umjetnički segment usmjeren na kontekst modernistički izgrađenog okoliša u Dalmaciji, posebno u razdoblju od 1960-tih do 1980-tih. Izvedeni performansi označili su kraj prve sezone izvedbi na Koteksu, a program se nastavlja u rujnu.

Motel Trogir je projekt udruge za suvremene umjetničke prakse – Slobodne veze.

 

Fotografije: Saša Šimpraga