U moru zahtjeva za promjenom splitskog Generalnog urbanističkog plana ovih su se dana našli i oni vlasnika ilegalno sagrađenih objekata u park-šumi Marjan. Udruga vlasnika podnijela je kolektivan, ali i šezdesetak pojedinačnih zahtjeva za promjenom GUP-a, a Grad Split naručio je napokon od Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu izradu kataloga bespravnih objekata na tom području prema kojem bi na tematskoj sjednici početkom listopada gradski vijećnici trebali odlučivati o budućem statusu svakog objekta pojedinačno.
Park šuma Marjan 1988.g.
Taj bi katalog, koji bi sadržavao informacije o gabaritima, broju stanara i ostalim karakteristikama građevina, predstavljao odlučujući korak u konačnom pokretanju nužno potrebne sanacije južne padine Marjana, projekta temeljenog i na aktualnom GUP-u i na Prostornom planu iz 2005. godine, a sadržanom i u Kodeksu za Marjan koji je prije stupanja na dužnost potpisao i gradonačelnik Ivo Baldasar. No, iako je sanacija, naročito u uvjetima u kojima je u nadležnom Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja donijeta odluka da se bespravni objekti u kojima ljudi žive neće rušiti, pa bili oni i u zaštićenoj park-šumi, načelno pozitivan proces, zbog načina na koji se provodi i svih političkih igara i igrica koje ga prate, ponovno se aktualizira pitanje sprema li se na osnovu ovih zahtjeva za legalizaciju daljnja urbanizacija park-šume Marjan.
U svibnju ove godine iz Upravnog vijeća Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan istupili su predstavnici Društva Marjan, Duška Boban i Srđan Marinić, između ostaloga i zbog toga što stručna osnova prema kojoj se provodi održavanje ne obuhvaća južnu trećinu park-šume, čime je stvoren temelj za prekrajanje zelenih zona. Područje na kojem su objekti za koje se traži promjena GUP-a tako na karti naizgled nisu u park-šumi, iako to ne odgovara stvarnom stanju na terenu.
U kolovozu se pak u medijima pojavila nonšalantna najava gradskog poduzeća Vodovod i kanalizacija o mogućnosti izgradnje kanalizacijske mreže na Marjanu, što ne može imati opravdanje u tih šezdesetak bespravnih objekata od kojih neki možda i neće biti legalizirani, već upućuje na pripremu za novu izgradnju, naročito u gradu gdje već urbanizirana područja godinama vape za kanalizacijom. U međuvremenu su u Vijeće kotara Meje, gdje se bespravni objekti nalaze, izabrani predstavnici udruge bespravnih graditelja Merjan. Možemo pretpostaviti da će njihov interes da na vlasničkim parcelama žive (ali ne i rade što god požele) i zaštite svoja socijalna prava biti iskorišten da se pokušaju legitimirati i graditeljski apetiti sasvim drugačijih karakteristika.
Društvo Marjan, najglasniji zagovornik sanacije već gotovo deset godina, potpuno je isključeno iz postupka izrade kataloga, čime je dokinuta transparentnost postupka. Kriteriji sanacijskog postupka tako su potpuno nepoznati javnosti, jednako kao i njihov pravni okvir. Štoviše, u našim bi se uvjetima moglo sasvim lako dogoditi da se čvrsti i transparentni kriteriji i ne uspostave, već da se odluke donose od slučaja do slučaja, što se moglo spriječiti donošenjem trajne konzervatorske zaštite park-šume Marjan kao kulturnog dobra. Sanacijom prije zaštite interesi bespravnih graditelja stavljeni su ispred javnih.
Vegetacijska karta Park šume Marjan
U kontekstu dosadašnjih iskustava, svi ti elementi snažno indiciraju da se postupak sanacije sada započinje samo da bi se ostvarili trajno prisutni interesi za gradnjom na Marjanu, a bijes građana Splita ponovno opravdano raste. Ono što nije uspjelo otvorenim silovanjem postupka za Kerumova mandata (o čemu detaljno možete čitati ovdje), sada se mimo očiju javnosti odvija kroz nešto uvijenije i teže uprative postupke najavljenih izmjena Prostornog i Generalnog urbanističkog plana.
Nije neka misterija zašto se lokalne samouprave u Hrvatskoj redom opiru uvođenju reda u planskoj dokumentaciji, postupcima donošenja i mijenjanja prostornih planova te dovijaju raznim “gradskim projektima” ne bi li nastavili trgovati političkim utjecajem. Ta razina odlučivanja ionako je zbog kompleksnog legislativnog okvira u pravilu nerazumljiva i stoga nedostupna većini građana kroz formalne javne rasprave, što je osnova za čitav spektar pogodovanja. Splitski primjeri, od Marjana i bedema Contarini (o čemu smo pisali ovdje) preko aktualne malverzacije s Turističkom palačom (opširnije pronađite ovdje) do planirane Istočne obale, samo su djelić ukupne mutne slike. Tračak misterije ipak se nalazi u odnosu struke prema ovakvim pitanjima, onih koji su među rijetkima kvalificiranima da prepoznaju te postupke u trenutku kada ih je još moguće spriječiti. Mogli bismo napokon zajednički osvijestiti da je nepostojanje alternative jednostavno – laž.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija