Otkrivanje ljudi koji otkrivaju grad

S veseljem najavljivan dolazak akcije Jane’s Walk u Zagreb prošao je besprijekorno i na opće veselje organizatora iz Centra za kulturu Trešnjevka i projekta “Mapiranje Trešnjevke” koji su ju i doveli u Zagreb (više o šetnjama pronađite ovdje). Održano je svih pet šetnji (jedna 24. travnja 2015. te četiri 8. svibnja 2015.). Sve šetnje su bile obdarene lijepim i ugodnim vremenom, a i odaziv šetača je bio više nego dobar. Sve u svemu, ukupni broj posjetitelja je bio oko 180 što je za šetnje tog profila više nego respektabilna brojka.

01

Dodatna zanimljivost je bio sastav posjetitelja- u svakoj od šetačkih grupa je bilo mnogo mladih ljudi i ljudi koji stanuju u kvartovima koji su bili posjećeni. Zanimljivo je bilo slušati starije sugrađane (posebno je nezaboravan bio gospon Franjo s Knežije koji je već dobrano prešao 80-tu!) koji su mlađima prenosili priče svoje mladosti (a mladi su ih, za razliku od uobičajene prakse, sa zanimanjem slušali!), ali je isto tako bilo zanimljivih razmjena priča između “lokalaca” i “došljaka”, pri čemu su i jedni i drugi imali niz pitanja i niz informacija za podjelu. Stoga, posve je na mjestu tvrdnja Saše Šimprage, poznatog građanskog aktivista i voditelja šetnje po brežuljkastom dijelu Medveščaka, koji je svoje šetače proveo od Bookse do Trga Europe: “Zanimljivo koncipirane šetnje gotovo u pravilu privuku i neke zanimljive ljude pa utoliko imamo, s jedne strane, otkrivanja grada, a s druge ljudi.”

02

Britanski trg

Posve u skladu s time i njegova je šetnja bila vrlo zanimljiva – kako sa strane zanimljivih točaka uzduž njene trase koja se protezala preko Voćarskog naselja i Šalate pa sve do Ribnjaka i kaptolskih bedema, tako i sa strane šetača koji su aktivno sudjelovali u razgovorima.

Nešto zapadnije, na maksimirskim brežuljcima, svoju grupu je povela Anita Končar, djelatnica Centra za kulturu Maksimir – evo njenog viđenja šetnje:

“Više od dvadeset šetača napravilo je respektabilnih osam kilometara za što nam je trebalo gotovo tri sata. Krenuli smo od Centra za kulturu i informacije Maksimir, a prva stanica bila je odmah iza ugla- zastali smo kod parka u Švarcovoj, koji je prema zamisli Vijeća gradske četvrti ograđen i planiran kao dvorac. Za jednu nemalu grupu, brzo smo stigli do iduće točke – do Božidarevićeve gdje nam je Vanja, jedan od šetača,
ispričao crtice o RIZ-u. Budući da se u njihovu dvorištu krije i spomenik Nikoli Tesli, pokušali smo ga vidjeti izbliza, no nakon teških pregovora sa zaštitarima, ipak smo Teslu gledali samo kroz ogradu. Poučeni tim iskustvom odbacili smo diplomatski pristup i gerilski upali u Dom zaklade Lavoslava Schwarza, gdje smo zastali kako bismo vidjeli još jedan skriveni spomenik – Augustinčićev Moša Pijade (1954.).

Maksimirskim bregima popeli smo se do budućeg Parka zdravlja Kozak i, od te točke pa sve do povratka do Centra u Švarcovoj, zajedno smo uživali u pričama stanovnika te četvrti. Saznali smo zašto lokalci ne podržavaju projekt Parka zdravlja, kako je nekada izgledala škola na Jordanovcu, gdje su skriveni permakulturni vrtovi te što se sve krije u dvorištu Isusovačkog kompleksa. Naravno, doznali smo i gdje je najstarija trešnja u kvartu te koje stablo nudi najfinije marelice. Sve što smo prošli zabilježili su svojim objektivima Mladen i Branko, kojima posebno zahvaljujemo!”

09

08

 Maksimir

Po gradskim brežuljcima vodila je i šetnja “Leafy Zagreb” koju su koncipirale i na engleskom jeziku povele Iva Silla, voditeljica neuobičajenih turističkih šetnji „Secret Zagreb Walks“ i Andrea Pisac (više čitajte ovdje), autorica zanimljivog bloga „Zagreb honestly“. Šetnja je bila prije svega namijenjena zagrebačkim strancima i stranim turistima, međutim na sveopće iznenađenje na šetnju su došli prvenstveno Zagrepčani koji su sa zanimanjem poslušali priče iz povijesti vezane uz Rokov perivoj, Tuškanac i okolne šumovite krajeve koji donose osvježenje i mir gotovo do samog centra.

Najzapadnija i također brežuljkasta šetnja povela je svoje sudionike iz centra Podsuseda kružnim putem oko starog grada Susedgrada (najpoznatijeg po priči o zloglasnom vlastelinu Franji Tahiju) pod vodstvom Andreje Kolić, stanovnice Podsuseda i turističkog vodiča po zanimanju. No, djelomično očuvane zidine nisu jedina atrakcija tog predjela koji je nekad bio omiljeno zagrebačko izletište, poput Samobora danas, da bi u međuvremenu postao i sam dio grada – tu su, na primjer, i stari mlin i obilježje koje podsjeća na pronalazak kostura kita koji je tim krajevima plivao u doba Panonskog mora (o čemu smo pisali ovdje).

010

011

Podsused

I, na kraju, evo što kaže naš autor, Vanja Radovanović, voditelj jedine ravničarske šetnje ovogodišnjeg ciklusa zagrebačkih Jane’s Walk šetnji, one po Knežiji i Srednjacima: “S obzirom na istovremene šetnje po atraktivnijim gradskim lokacijama i kvartovima poput Maksimira, Podsuseda i zaleđa Britanskog trga očekivao sam slabiju posjećenost … no, kada se približio početak šetnje, u 18 h, ljudi naprosto nisu prestajali dolaziti!

06

05

07

Knežija

A tijekom šetnje me je najviše fascinirala želja za aktivnim sudjelovanjem, od najstarijeg, gospona Franje, koji je s nama odšetao više od pola šetnje, pa do djece koja su s veseljem trčkarala uz grupu i veselila se svim zanimljivim detaljima. Na trenutke sam se osjećao kao na nekakvoj neobičnoj obiteljskoj ekskurziji! I, naravno, na šetnju se isplatilo doći već samo i zbog začuđenih lica stanovnika kada su spazili grupu od 60-tak ljudi kako ulazi u njihove uske ulice – eto, jednom su i njihove ulice bile u središtu pažnje!”

04

03

Knežija

Kako se čini, Zagrepčani su s veseljem prihvatili ovu manifestaciju i vjerujemo da će se ona održati sljedeće godine s još većim brojem šetnji, ali i šetača!