Stranci misle da balkanski dizajn znači proizvesti sam svoj rad

Desetak hrvatskih produkt dizajnera ovih dana (ponovno) pakira kofere i svoje proizvode za predstavljanje na još jednom sajmu namještaja u inozemstvu. Destinacija je novi sajam imena Qubique, koji će se od 26. do 29. listopada održati u Berlinu. Slogan koji prati događaj koji će Berlin prepuniti dizajnerima iz cijelog svijeta je „Next generation tradeshow furniture design“.

I dok se sedam timova i pojedinaca talentiranih i međunarodno nagrađivanih dizajnera „sljedeće generacije“ priprema za prezentaciju svojih proizvoda uz bok nekih od najvećih brendova iz industrije, Ambienta koja se danas otvara u Zagrebu, vjerojatno će brojati manje hrvatskih kreativaca kao izlagača nego li je broj produkt dizajnera koji će sjediti u avionu za Berlin. Zašto je to tako pokušat ćemo saznati na Ambienti.

*Željka Kavran, Maja Mesić, Ivana Pavić (Grupa), Ana Tevšić, Maša Milovac, Mia Bogovac, Dora Đurkesac, Kristina Volf

Inicijativa odlaska hrvatskih produktaša u Berlin započeta je od strane Bernarde i Davora Silova, arhitekata iz studija Atmosfera, koji su početno pozvani da izlažu u Berlinu, nakon što je njihov Boomerang modularni sistem postao pravi hit. U Berlinu će svoje proizvode predstaviti i autori s čijom su većinom radova čitatelji pogledaj.to već upoznati.

Dizajneri Ivana Pavić, Tihana Gotovuša i Filip Despot iz studia Grupa jedini su koji će svoje uratke pokazati u Berlinu te istovremeno na Ambienti (o čemu smo pisali ovdje). Na Quibique ide i mlada dizajnerica Ana Tevšić s kojom smo nedavno razgovarali, zatim Maša Milovac, Dora Đurkesac i Mia Bogovac te Maja Mesić, dizajnerice koje smo predstavili u sklopu izložbe Young Balkan Designers, Željka Kavran koju smo također susreli u Milanu na Salone Satellite i Kristina Volf iz Kancelarije, kojoj je ovo prvo predstavljanje izvan Hrvatske.

S grupom dizajnera koji će izlagati u Berlinu, odnosno dijelom ekipe, redom ženskim predstavnicama timova, popričali smo o njihovom odlasku na Qubique, očekivanjima te stanju na domaćoj dizajnerskoj sceni te ih, prigodno prosvjedno-izbornoj atmosferi u zemlji, fotografirali s dizajnersko-aktivističkim parolama. Pogledajte što su nam ispričale Maša, Ivana, Maja, Željka i Mia, glasniji dio ekipe.

Kako je došlo do toga da tim hrvatskih dizajnera i arhitekata ide na Qubique u Berlin?

Maša: Davor i Bernarda iz Atmosfere dobili su poziv da izlažu na sajmu Qubique  u Berlinu, koji se ove godine odvija po prvi put. Dobili su prostor za izlaganje od pedesetak kvadrata i odlučili su da neće izlagati sami, te da će pozvati još nekolicinu hrvatskih produkt dizajnera da se predstave zajedno s njima. Naglasak je bio na autorima koji imaju gotove proizvode, već izrađene stvari, a ne prototipove i tako je okupljena ova ekipa.

Odlazak u Berlin financiran je od strane Hrvatske gospodarske komore, jesu li vam pomogle još neke institucije?

Maša: Tako je, Davor iz Atmosfere obratio se Hrvatskoj gospodarskoj komori s prijedlogom suradnje i oni su projektu izašli u susret, financiraju troškove izlaganja i prijevoz produkata, ostalo pokrivamo sami. No mi smo i ovako zadovoljni, a kako se sve dogovaralo na brzinu, nismo realno ni imali vremena bolje se potruditi oko pronalaženja potencijalnih sponzora.

Ivana: S obzirom na situacije s kojima se dizajneri susreću kod ovakvih izlaganja, već i kada ne moraš platiti prostor i prijevoz, fantastičan je scenarij.

Maja: Razmišljali smo kontaktirati Ministarstvo kulture i druge institucije, no kako se radi o sajmu koji nije isključiva promocija dizajna, već ima komercijalni karakter, prodajni je i pretpostavlja se da će izlagači „zaraditi“, manje je moguće dobivanje sponzorstva, za razliku od, primjerice, Milana i sličnih isključivo prezentacijskih sajmova.


*BOOMERANG MODULARNI SISTEM -Atmosfera (Bernarda i Davor Silov)

Radi se o prvom izdanju ovog sajma, što od njega očekujete i kakvu vrstu izlaganja podrazumijeva?

Maša: Sajam se odvija u prostorima starog aerodroma Tempelhof, u relativnom centru Berlina. Qubique traje četiri dana; kroz prva dva dana naglasak će biti na poslovnom aspektu, očekuju se vlasnici trgovina, tvornica, skauti, ljudi iz branše, pa recimo da će prva dva dana biti orijentirana na biznis, sklapanje poslova, kontakte i prodaju (nadamo se), dok će druga dva dana vjerojatno veći naglasak biti na „običnim“ posjetiteljima.

Maja: Gledali smo raspored izlagača, ima tu svega, izuzetno puno poznatih stranih brendova, u blizini nas izlažu Phillips, Foscarini, Norman Copenhagen… redom jaki svjetski brendovi i zapravo nam je pomalo smiješno i neobično da smo sad tu odjednom mi, „friški brend“, tako ravnopravni s njima. Poprilično odvažno!


*STOLIĆ PORTHOS – Mia Bogovac, Dora Đurkesac i Maša Milovac

Velika većina vas već je izlagala vani, na Croatian Designers Impactu, Young Balkan Designers ili Salone Satelliti, London Clerkenwell… Kakva su vam iskustva s izlaganjem vani, dobije li se neki „opipljivi“ feedback?

Maja: Taj proces je zapravo jako spor. Potrebno je više puta izlagati vani ne bi li te netko uočio, raditi na tome iz godine u godinu, biti prisutan, stvoriti kontinuitet. Naravno da se kontakti uvijek ostvare, no ništa se ne događa preko noći.

Ivana: U našem slučaju, kod milanskog izlaganja bilo je izuzetno puno ljudi koji su bili zainteresirani za prodaju na licu mjesta – na izložbi, no kako smo redom izlagali velike stvari (lampe, vješalice..), naravno da nije bilo moguće da kod sebe imamo toliko komada koliko bi realno mogli prodati. Tamo smo svu količinu produkata koju smo imali i prodali, lampe su bile hit. No za daljnje kontakte i kontinuitet uspjeha važno je upravo to – biti stalno prisutan, podsjećati ljude da stvaraš i postojiš, kroz sajmove, izložbe, promociju… Sve ovo što se sad događa zapravo je svojevrsni rezultat toga.

Maja: Užasno je važno danas biti nametljiv, prezentirati se gdje možeš… To je primjer koji se prakticira, rad na promociji sebe, to je neminovno. Ima bezbroj primjera dizajnera koje smo na faksu pratili dok su i oni bili studenti, a danas su, uz konstantni vlastiti PR i pojavljivanje svuda, postali dizajnerske zvijezde.

Maša: Koliko god (nam) je ta nametljivost i samopromocija naporna i ponekad smo sami sebi dosadni, to jednostavno mora biti tako.


*MODEL LAMPE – Grupa (Ivana Pavić, Tihana Gotovuša i Filip Despot)


*JASTUK PILOT -Grupa                                                          *VJEŠALICA FIGURA – Grupa

Koliko je edukacija u hrvatskoj adekvatna za kasniji „izlazak na tržište“? Uče li vas na faksu kako nakon završetka promovirati sebe i svoj projekt?

Maja: Faks je idealizam, to tek poslije naučiš. Tamo nas naravno uče da je korisnik na prvom mjestu, a tek kad izađeš s faksa vidiš da to nema veze s realnosti. Onda shvatiš da je firma za koju nešto radiš na prvom mjestu, da mora biti zadovoljna, pa onda ti kao dizajner, a korisnik najčešće završi tek na trećem. To je realnost. Na faksu nas nitko nije naučio kako bi trebalo raditi i snalaziti se jednom kad izađeš s faksa, osobito u našoj zemlji i ovakvoj situaciji, na to te ne pripreme niti te usmjere. Nauče te što bi dizajn trebao biti, a onda se moraš prilagoditi realnim mogućnostima i naviknuti da stvari drugačije funkcioniraju. Mislim da je to razlog zašto mi nemamo svoj identitet u oblikovanju.

Mia: Kako prezentirati sebe kao dizajnera, tome nas ne uče! U okvirima promocije nekog proizvoda to da, ali promoviranje sebe je nešto na čemu moramo raditi sami.

Što mislite o u posljednje vrijeme  u medijima često zastupljenom, terminu „hrvatski dizajn“?

Maša: Ne treba dizajn nužno biti hrvatski niti forsirat to da se radi o hrvatskim dizajnerima i hrvatskom proizvodu. Ono što mora biti važno je činjenica da je ono na čemu radimo dobro, da se o tome piše jer je dobro i  da se na taj način promovira dizajn, dobar dizajn. Da se senzibilizira javnost i poimanje kvalitetnog dizajna i estetike. Ljudima vani nije pretjerano bitno odakle mi dolazimo, važno je da imamo projekte koji su dobri, originalni, konkurentni i prihvatljivi. Sve krilatice koje su ispisane na plakatima s kojima smo se fotografirale su točne u kontekstu Hrvatske i približavanja javnosti onog čime se bavimo, ali čim izađemo iz naših granica to prestaje biti važno. Jednom kad uđemo u Europsku uniju porijeklo dizajnera više neće biti važno, granice će se otvoriti. Mi želimo intenzivirati dizajn kao takav, ne nužno kao hrvatski proizvod, prosto iz razloga jer nemamo taj identitet u dizajnu koji možemo zaštititi.


*RECIKLIRANI GUMENI TEPIH – Maja Mesić

*BOJICE BOYA – Maja Mesić

Kakva je percepcija tog „hrvatskog dizajna“ u inozemstvu?

Maja: Mi smo strancima egzotika, ali iz nekih pomalo smiješnih razloga. Govorim iz primjera izložbe Young Balkan Designers, na kojoj su neke od nas sudjelovale. Ljudima vani je nezamislivo da postoje dizajneri koji ne rade s tvornicom, nego produciraju sami, sami financiraju izradu tih svojih proizvoda.  Stranim kolegama i profesionalcima je to užasno zanimljivo, zapravo donekle bizarno, i oni misle da se to zove Balkanski dizajn, to da se sam hvataš nešto raditi (smijeh). Do it yourself design!  Nije im jasno da je to jednostavno jedini način našeg funkcioniranja i stvaranja.  Primjerice talijanski dizajneri, pa čak i oni poznati, sve što rade rade za firme, tvornice, brendove, rijetko kada ćeš ih vidjeti kako rade nešto „sami za sebe“.


*STOLIĆ OLIO – Kristina Volf


*KUBUSI OD ALUMINIJSKOG PLETIVA – Kristina Volf

Mislite li da se generalna slika dizajna u Hrvatskoj mijenja na bolje i koliko mogu pomoći inicijative kao što su Dan D, Reaktor i Repair ili eventualno u budućnosti Ambienta?

Maja: Da, recimo da se generalna slika dizajna u Hrvatskoj mijenja, u nekom segmentu i to zbog šačice ljudi, zbog pojedinaca koji imaju volju mijenjati stvari koje jesu kakve jesu, imaju volju pojavljivati se, organizirati adekvatne evente, stvarati. Mijenja se zbog ljudi koji se konstanto trude, najviše zbog njih.

Mia: Sve te inicijative užasno su bitne i potrebne, nama je neizmjerno važno to približavanje javnosti i komunikacija, kao što je primjerice bilo u konceptu radionice RePair, kada javnost dobije dojam o tome što sve dizajner može napraviti.

Maja: Dan D je odličan, ali uključuje i grafički dizajn i art i još niz segmenata, polje promocije mu je poprilično široko. Nama bi, u kontekstu produkt dizajna i profesionalne budućnosti, a ne samo promocije, bilo atraktivnije nešto što bi trebalo biti usmjereno više na tvrtke i prezentaciju investitorima. Mi posao nećemo dobiti od građanina, možda hoćemo za neke manje stvari, no nama treba ozbiljno predstavljanje firmama, a to je upravo ono na što bi trebala ciljati Ambienta, a nije, niti ne cilja. Tamo gotovo da nema hrvatskog dizajnerskog proizvoda i hrvatskih dizajnera. Došlo je do toga da u tvornicama ne znaju što dizajner zapravo radi, ne znaju koji je njegov posao. To što je Ambienta takva kakva jest je žalosno i svakako bi trebalo uložiti napor u promjenu toga.

Željka: To da Grupa i Numen te Borovnjak/Bratović izlažu na Ambienti je užasno rijetko, zapravo na prste jedne ruke možeš pobrojati hrvatske dizajnere koji će tamo biti predstavljeni. To se svakako mora promijeniti, to je proboj koji je svima nama potreban i na tome treba inzistirati.

Mia: Tu su još i studenti Studija dizajna u projektu Hrvatski interijeri, koji se radi već treću godinu i izlaže na Ambienti. Važno je da se radi se na tome da se da povjerenje dizajneru i da to ljudi iz tvornica shvate.


*TABURE KUPID – Željka Kavran


*PISAĆI STOL SECRET AIR – Željka Kavran

Što smatrate glavnim problemom produkt dizajna u Hrvatskoj i koja su eventualna rješenja?

Maja: Osim svega već prethodno navedenog važno je istaknuti da mi nemamo niti lanac distribucije. Kad bi netko od nas i imao proizvodno konkurentan proizvod, u Hrvatskoj ga nemaš ni gdje, niti kako distribuirati, ne postoji lanac koji bi bio u stanju to napraviti. A realno gledajući, mi smo suviše malo tržište za to… Marže dućana vani su ogromne, čak do 300 posto. Problem pogotovo nastaje ako se radi o velikom proizvodu, jer je tu uključen i transport. Stoga se nadamo da će jednom kada uđemo u Europu, sve biti jednostavnije, zbog širenja mreže i kontakata, te zbog carina i prijevoza, usklađenih testiranja i sl. Tada će se isplatiti raditi širu mrežu distribucije. Danas te u Hrvatskoj mogu zaustaviti i izuzetno naporna i kompleksna papirologija i birokracija. Često je izuzetno teško doći do informacije, pa sam sebi, osim PR-a, postaneš i agent.

Željka: Općenito je situacija vezana za produkt dizajn u svijetu komplicirana i adekvatna aktualnoj svjetskoj ekonomskoj situaciji, a to se može vidjeti i na sajmovima. Malo je novih proizvoda, to se itekako može vidjeti i osjetiti. Ima jako puno promjena na starim proizvodima, u vidu novih boja i materijala te se to predstavlja kao novi dizajn. Trenutačno je loše vrijeme za ulaganje, kako kod nas tako i vani, stoga nismo jedina struka koja je u problemima.


*LUSTERI TWISTER I STOLIĆI CROOKED – Ana Tevšić

I na kraju, koja su vam očekivanja od izlaganja u Berlinu?

Svi u glas: Zaraditi milijune! (smijeh)

Maša: Kako nismo sigurni hoćemo li moći odmah prodavati proizvode, naglasak će biti na postizanju nekih dogovora i kontakata.

Željka: Idemo okvirno vidjeti što se događa, što je aktualno, vidjeti cijene, mogućnosti promocije, kompetitivnosti, distribucije… Razgovarati s dućanima…

Ivana: Idemo vidjeti gdje jesmo u odnosu na tržište. Važno je da budemo prisutni i da se pokušamo što bolje prezentirati, i svakako hvala Hrvatskoj gospodarskoj komori što nam je to omogućila.

Maja: Danas je postalo puno lakše da negdje vani izlažeš, da te vide drugi dizajneri, ali stvar tu često stane, a sve ovo dalje je problem. Kako je ovo sajam koji ima naglasak na segmentu sklapanja poslova, nekako se svi nadamo da  ćemo tu imati neke rezultate.

Fotografije: Ivan Dorotić (1, 2 i 14) te privatni materijali dizajnera