Javna uprava trebala bi podržati participativne metode u urbanističkom planiranju

City Acupuncture – Kockica, Trnje, Zagreb

U Muzeju Mimara je 24. travnja 2014, u organizaciji Društva arhitekata Zagreb, s partnerima Kulturnim Frontom iz Beograda, Public Room iz Skopja , Public Room iz Sarajeva i Društvom arhitekata Splita organiziran Forum Akupunkture grada s temom “Nove prakse za urbani (re)dizajn” – zamišljen kao platforma za upoznavanje i razmjenu iskustava novih kulturnih, socijalnih i političkih urbanih praksi, s naglaskom na participativne metode promišljanja i razvoja zajedničkih, odnosno javnih prostora i neposredne okoline.
Multidisciplinarnim timovima predstavljenim na Forumu zajednički je inovativan pristup promišljanju prostora obilježen dizajnom temeljenim na istraživanju. U kontaktu sa stanovnicima nastoji se pronaći potencijal iskoristiv u procesu urbane obnove koji rezultira akupunkturnim akcijama koje povezuju arhitekturu, urbanizam, umjetnost i intervenciju u javnom prostoru. Danas, kad javni prostor uglavnom ne nastaje kroz kolektivno djelovanje, vrijednost participativnih projekata je u tome što sudionicima omogućavaju upoznavanje, razumijevanje grada i njegove dinamike, kao i iskorištavanje potencijala određenog prostora. Takav pristup “postojeće stanje u gradu mijenja iznutra”, odnosno pokazuje “kako se društvene promjene mogu dogoditi kroz dizajn (i prostora i procesa)”. Radi se o demonstraciji edukativne, transformativne moći arhitekture i dizajna.

Upoznavanje na početku projekta uz zajedničku pripremu hrane

U uvodnom dijelu Foruma bilo je riječi o metodologiji oblikovanja novih javnih politika i socijalnom dizajnu na primjeru La 27e Région (27. regija), francuskog NGO-a koji djeluje kao “laboratorij za javne inovacije, osobito za regionalnu upravu” za ostalih 26 regija. Tim s dizajnerskim, političkim i administrativnim vještinama, uz 40ak interdisciplinarnih suradnika, pokušava u djelovanje javne uprave unijeti nove vrijednosti i prakse društvene inovacije, dizajn i saznanja društvenih znanosti. Cilj je potaknuti promjene u oblikovanju javnih politika koje bi uključile “kreativnost kao način pronalaženja novih rješenja i promoviranja participacije građana”. U petnaest tzv. friendly hacking participativno-akcijskih istraživačkih eksperimenata u suradnji s devet regionalnih uprava unutar dva različita programa, “Territoires en Résidences” i “La Transfo”, propitivali su “inside-out stav, ulogu neutralnog aktivista, rad prije razmišljanja, intervencije na više nivoa, vizionarsku perspektivu i dokumentiranje hakiranja”.

Collectif ETC, Place au Changement, St-Étienne.jpg ona iz zraka: Francuski kolektiv Collectif ETC bavi se pripremom i provedbom small scale projekata

Mikro intervencije i nove arhitektonske prakse predstavili su arhitekti Florent Chiappero iz francuskog kolektiva Collectif ETC (osnovanog 2009. u Strasbourgu kao grupa studenata arhitekture i grafičkog dizajna) i Alex Axinte iz Studija BASAR, arhitektonskog studija pokrenutog 2006. u Bukureštu, čiji je fokus na “Search-and-Rescue” pristupu kojim djeluju kroz promatranje, istraživanje i intervenciju u javnom urbanom prostoru.
Collectif ETC zadnje tri godine putuje Francuskom u sklopu “Détour de France” i horizontalnim pristupom istražuje oblike i strukture upravljanja prostorom te upoznaje umrežene organizacije koje se bave društvenim djelovanjem i djeluju paralelno s institucionalnom mrežom. Princip njihovog rada je “chantier ouvert”(otvoreno gradilište), metodologija koja kroz edukativne radionice, okrugle stolove i praktičan rad omogućuje participaciju građana u oblikovanju neposredne okoline kroz pripremu i provedbu small scale projekata. U projektima “Place au Changement” (St-Étienne), „Café sur Place“ (Bordeaux) i „Made in Vitrolles“ (Vitrolles) ispitivali su korištenja prostora da bi građanima pružili alat za komunikaciju s javnom upravom i u konačnici uključili ove privremene intervencije u javnom gradskom prostoru u službeno planiranje grada.

Colectiff ETC – vrtuljak

Studio BASAR, o kojemu ćemo još pisati, naglašava primarnu motivaciju za bavljenje društveno angažiranom arhitekturom u vlastitoj želji za dubljim razumijevanjem svakodnevnih situacija i dinamika lokalne urbane kulture, tj. specifičnog okruženja tranzicijskog Bukurešta u kojemu javni prostor sve više nestaje. Princip dizajna temeljenog na istraživanju – intervencija, instalacija i induciranih incidenata koji generiraju site-specific prakse u javnom prostoru – Alex ilustrira kroz nekoliko primjera tipologija koje su takvim praksama testirali, poput aktivacije javnog prostora festivalskim ad-hoc akcijama (privremeni bazen na ulici u sklopu godišnjeg festivala „Un Traseu de Promenada“ u Bukureštu) ili pak tehnikama performativnog urbanizma u proizvodnji javnog prostora višegodišnjim „pregovaranjem“ – npr. umetanjem javne opreme poput klupe (The Letter Bench).

Studio BASAR – privremeni bazen na ulici u sklopu festivala Un Traseu de Promenada, Bukurešt

U nastavku je predstavljeno testiranje, razvoj i širenje učinkovite metodologije interveniranja u javni gradski prostor principom akupunkture grada, o kojoj možete čitati ovdje.
Predstavljeni su i prijedlozi odnosno realizacije intervencija radionica međunarodnog dvogodišnjeg City Acupuncture projekta u Beogradu, Sarajevu, Skopju, Splitu i Zagrebu, koji ovim Forumom završava. O radionici u zagrebačkom Trnju i festivalu „Trnjeraj“ više možete vidjeti na stranici projekta, o splitskoj radionici u Velom Varošu smo pisali ovdje, a o jednoj od realiziranih intervencija u beogradskoj četvrti Savamala ovdje.

La 27e Région – radionica Territoires en Résidences

Arhitekt Igor Kovačević iz praške organizacije CCEA (Centre for Central European Architecture), orijentirane na suvremene arhitektonske prakse, promišljanje razvoja grada i umjetničke intervencije u Središnjoj Europi, govorio je o projektu CLUBURB – Cultural Acupuncture Treatment for Suburb koji aktivira javni prostor predgrađa srednjoeuropskih glavnih gradova. Naime, većini je glavnih gradova u tom području u zadnjih dvadesetak godina zajedničko širenje suburbije, koja, dislocirana od matičnog grada, na njega stvara ekonomski i politički pritisak. Nedostatak javnog prostora dovodi do izostanka socijalne kohezije i javne sfere, pa je osnovni cilj projekta bio potaknuti lokalno stanovništvo da slobodno vrijeme provodi u svojoj neposrednoj okolini i uključiti ga u donošenje odluka o javnim investicijama. Projekt je uključio četvrti u predgrađu Bratislave (Rajka, Rusovice), Budimpešte (Délegzháza), Ljubljane (Zalog), Praga (Psáry), Beča (Standleiten) i Varšave (Ursus), a više o intervencijama možete vidjeti ovdje.

CLUBURB – The Meeting Stripe, Ljubljana.jpg Projekt CLUBURB – Cultural Acupuncture Treatment for Suburb – aktivira javni prostor predgrađa srednjoeuropskih glavnih gradova

Nadalje, predsjednica Hrvatskog dizajnerskog društva Ivana Borovnjak predstavila je praksu Dana D, godišnjeg festivala dizajna, koji svakim novim izdanjem u Zagrebu privremeno aktivira jednu lokaciju neiskorištenog potencijala (Stara klaonica, bivši kompleks tvornice Gredelj, Stara vojna bolnica). Festival svakako podiže vidljivost tih prostora, no dugoročan je učinak teško procijeniti dok god gradska uprava nekoherentnim vizijama razvoja tih prostora onemogućuje promišljanje njihovih potencijala.

City Acupuncture – Dynamo ja volim, Trnje, Zagreb

Djelovanje udruge Slobodne veze čiji je naglasak na suvremenim umjetničkim praksama i novim medijima predstavile su povjesničarka umjetnosti Ivana Meštrov i umjetnica Tonka Maleković. Više o spomenutoj izložbi „Grad na drugi pogled“ u Velikoj Gorici, dijelu projekta „SPACES“ (Sustainable Public Areas for Culture in Eastern Europe) koji se bavi pitanjem reaproprijacije javnog prostora kroz umjetnost, možete pročitati ovdje i ovdje. Projekt „Motel Trogir“ čija je ideja problematizirati specifično pitanje propadanja motela arhitekta Ivana Vitića na više lokacija na Jadranskoj obali i time proširiti diskusiju na cijeli kontekst neadekvatno zaštićene modernističke baštine, predstavljen je ovdje, ovdje i ovdje. O galeriji LiberSPACE, prostoru različitih participativnih akcija i efemernih intervencija pisali smo ovdje.

Slobodne veze – Grad na drugi pogled, Velika Gorica

U zaključku Foruma ponovno je naglašena nužnost da se visoko birokratizirana praksa urbanističkog planiranja inovativnim modelima suradnje javne uprave i zainteresiranih građana približi bottom-up principima, ali i nužnost korištenja stručnog arhitektonskog znanja medijaciji procesa gradogradnje i stvaranja novih vrijednosti u javnom prostoru, umjesto djelovanja u okvirima pojedinačnog (developerskog) projekta. Kao problem se nameće i činjenica da je pojam participacije u političkom diskursu EU postao svojevrstan buzzword, a polako ga prisvajaju i neoliberalne prakse, dok se u stvarnim procesima razvoja grada zapravo rijetko primjenjuje. S obzirom na suradnju s gradskim upravama, iskustva sudionika su različita. Alternativni izvori financiranja projekata u pravilu omogućuju kritički pristup i zadovoljavaju edukativne ciljeve projekata usmjerene na javnost. Međutim, za usvajanje ovakvih modela u standardni proces razvoja grada nužna je komunikacija, razumijevanje i prihvaćanje od strane javne uprave.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija