Nova scena HNK u Gredelju, umjetnički ateljei u Klaonici, Antimuzej u Paromlinu

Nekoliko zagrebačkih objekata koji su izvorno bili u funkciji industrije odavno je našlo svoju novu ulogu: od Gliptoteke kao, u europskim razmjerima, jednog od najstarijih primjera konverzije industrijske arhitekture u prostore kulture, preko Jedinstva i Medike, do najrecentnije Laube. Medika je ujedno primjer privremene namjene kojom je, umjesto napuštenog objekta, stvoren društveno koristan sadržaj, a u slučaju Laube arhitektonsko je preoblikovanje postalo i lokalni primjer pristupa rješavanju odnosa starog i novog koji se skladno komplementira.

1

Čekajući novu namjenu Medika je umjesto napuštenog objekta postala društveno koristan sadržaj, više pročitajte ovdje.

S druge strane, za neke je slične objekte buduća namjena određena, ali još se čekaju konkretna ulaganja. Primjerice, bivša Tvornica duhana Zagreb, u nekadašnjoj Tvorničkoj, a današnjoj Klaićevoj ulici, mjesto je koje će udomiti Hrvatski povijesni muzej. No čitav niz sličnih nekadašnjih industrijskih objekata, koji su u javnom vlasništvu te sa spomeničkim statusom, uglavnom propada i traži neke nove strategije umjesto dosadašnjih koje se, kada su zagrebačke gradske vlasti u pitanju, mogu okarakterizirati i kao svojevrsne strategije propadanja.

No, umjesto kritike takvoga stanja koja se opetovano ponavlja, uputnije je ukazati na neke pozitivne primjere i ponuditi potencijalna rješenja za neke od takvih spomenika. Pritom je pri razmatranju budućih sadržaja starih zdanja uputno odmaknuti se od promišljanja da novi sadržaj treba biti isključivo npr. muzejski, jer takvi objekti mogu udomiti najrazličitije, pa i kombinirane, sadržaje. Neki objekti zbog veličine i stanja iziskuju velika ulaganja, no trebalo bi tražiti i ona rješenja koja su, uvažavajući činjenicu da je riječ o spomenicima kulture, provediva u danim okolnostima: ne zahtijevaju velika financijska ulaganja i mogu biti i privremenog karaktera te su ostvariva u kratkom roku.

U Zagrebu je čitav niz objekata koji bi ustupanjem na korištenje mogli biti ne samo sačuvani od propadanja, već bi ponudili i nove gradske sadržaje. Takav pristup svakako je djelomično moguć i s Tvornicom Gredelj, tim više što je tamo raznovrsan prostor. Ideja gradskih vlasti da upravo Gredelj postane ono što se naziva kreativnim klasterom ne čini se održivim i najboljim rješenjem, a izgleda da je i zamrlo. U međuvremenu se u kazališnim krugovima rodila odlična ideja kojom bi najveća hala Gredelja postala nova scena Hrvatskog narodnog kazališta. Takav sadržaj konkretan je, primjeren pa čak potencijalno i vrlo atraktivan program za taj objekt. U tome je prostoru 2011. godine već snimljen film oscarovca Petera Greenwayja „Goltzius i Pelikanova družina“ u kojem dominiraju upravo scenografični interijeri Gredelja.

Pogledajte trailer filma Petera Greenwayja „Goltzius i Pelikanova družina“ snimanog u Gredelju, koji se pokazao kao fantastična scenografija:

Na prostoru Gredelja mjesta bi svakako bilo i za stalni postav Hrvatskog željezničkog muzeja, ustanove koja nema adekvatni prostor i čiji bi fundus i na semantičkoj razini povezao građu i ambijent nekadašnje tvornice lokomotiva i vagona. Sadržaj moguće nove scene HNK svakako traži znatna ulaganja, dok bi Hrvatski željeznički muzej na novoj lokaciji mogao profunkcionirati i s puno manjim sredstvima. No za neka druga zdanja presudan može biti kreativan i odgovoran odnos prema gradu i javnim dobrima, domišljata aktivacija, a ne novac. Tako bi izuzetan kompleks bivše Klaonice  u Heinzelovoj ulici, koji (tek) od 2004. godine uživa spomeničku zaštitu, a sada uredno propada, mogao postati društveno i kulturno središte toga dijela grada koji se ubrzano transformira u poslovno-stambeni predio bez kulturnih sadržaja i uglavnom je mrtav nakon radnoga vremena. Vanjski i unutarnji multifunkcionalni prostori kompleksa primjereni su za različite sadržaje. Primjerice, predlagano je i da se u dio kompleksa smjeste donacije Zagrebu Dušana Džamonje i Ede Murtića. Sagleda li se karakter, važnost i veličina doniranih zbirki, koje su upravo zbog nepostojanja prostora nedostupne javnosti, prostor Klaonice bi odgovarao njihovim kapacitetima, a s obzirom na veličinu i razvedenost kompleksa mjesta bi ostalo i za druge sadržaje. Tako postoji i prijedlog da se dobar dio kompleksa ustupi za umjetničke ateljee, čime bi Klaonica postala svojevrsni zagrebački “umjetnički grad”, odnosno nešto što je prilično lako provedivo i što bi, nedvojbeno, išlo u prilog kandidaturi Zagreba za Europsku prijestolnicu kulture.

5

Vrijednost, razvedenost i karakter prostora bivše Klaonice nude mogućnost aktivacije mjesta kroz raznolike sadržaje, tu bi se, na primjer, mogle smjestiti zbirke Džamonje i Murtića te umjetnički ateljei

To znači da bi tamo, po jasnim kriterijima, ateljee na privremeno korištenje dobilo nekoliko desetaka umjetnika i umjetnica različitih generacija. Pritom bi dio prostora svakako mogao biti ustupljen i nevladinim organizacijama, ali i komercijalno iznajmljivan, npr. za kafiće i restorane te druge sadržaje, pri čemu bi se tako pribavljena sredstva onda ulagala u održavanje prostora. Takav pristup, dakako, pretpostavlja da se gradom i javnim dobrima odgovorno upravlja.
Nezanemariva nije ni ideja prema kojoj bi dvorište Klaonice moglo imati ulogu javnoga parka u dijelu grada u kojem javni parkovi praktički ne postoje. Pritom je važno istaknuti da su tamošnji drvoredi također dio spomenički zaštićene cjeline. A uz sve navedene sadržaje, još uvijek bi bilo mjesta za novu, komercijalnu izgradnju na južnom i istočnom dijelu zemljišta, što je i planirano. No, iako je dosadašnja sporadična postindustrijska upotreba prostora bivše Klaonice pokazala da taj prostor nudi puno mogućnosti, ipak ih na razini pozicija moći tek treba otvoriti na pravi način.

6. paromlin

Smještajem Antimuzeja Vladimira Dodiga Trokuta u dio Paromlina Zagreb bi dobio svjetsku atrakciju, naravno, pod uvjetom da obnova i postav budu vrhunski

Za Paromlin, inače najstariji primjer industrijske arhitekture u Zagrebu, promišljanja su svojevremeno uključivala smještaj Muzeja suvremene umjetnosti, multimedijalni centar, hotel, terme, Antimuzej, gradsku knjižnicu pa čak i vidikovac na vrhu dimnjaka. Ništa od toga nije ostvareno, a Paromlin nezaustavljivo propada o čemu možete čitati ovdje . Međutim, jedan od pomoćnih objekata u sklopu kompleksa Paromlina od 2013. godine ima novu funkciju te je posljedično obnovljen, i to zalaganjem i volonterskim radom članova Aikido društva Zagreb. Nekadašnja tvornička dvorana sada je aikido dojo i pokazatelj kako se baštinu može sačuvati i korisno aktivirati.

2

Dimnjak Paromlina kao kristalni oblak s vidikovcem (Projet Marginal, 2009.)

Polazeći od činjenice da je industrija dio identiteta Zagreba – iako je u transformaciji iz grada proizvodnje u grad trgovine industrija praktički nestala – potreba aktivacije materijalnih tragova nekadašnje industrije, a današnje baštine, postaje još naglašenija. Zato je u raspravi oko budućnosti niza zagrebačkih objekata industrijske arhitekture, osobito onih u javnom vlasništvu i sa spomeničkim statusom, potrebna razrada strategije, i to one koja bi uz velike strateške planove za pojedine objekte, uvažila i omogućila i njihovo privremeno korištenje. U sadašnjim okolnostima takva su rješenja najizglednija i najlakše ostvariva. To se osobito odnosi na one objekte koji još nisu neodgovornim upravljanjem dovedeni u raspadajuće stanje. Najbolja zaštita objekta od propadanja je upravo njihova upotreba.

Foto: Saša Šimpraga, arhivske

Intervju s Goranom Arčabićem, kustosom Muzeja grada Zagreba, koji je radio na višegodišnjem istraživačkom i izložbenom projektu „Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive” pročitajte ovdje.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija