Umjetnost može potaknuti promjene u društvu

Što je demokracija i kome pripada, kako se na njoj radi i kako se razvija ta «vladavina naroda», je li riječ o svojevrsnoj potrošenoj etiketi, što o njoj misle oni kojima se vlada i kako se uopće može birati i obnašati vlast – mnogo pitanja, još više mogućih odgovora i različitih praksi od kojih mnoge “zaboravljaju” kome vlast pripada. Jer “nije dovoljno sebe etiketirati kao demokratski sustav, nego treba kritički sagledati i analizirati što iza toga stoji”, upozorio je Zdravko Popović, jedan od članova neformalne grupe “Direktna demokracija u školi” (dirdem) na predstavljanju dosadašnjeg rada te programa i planova za 2015. godinu u sklopu projekta „Početnica zajedničkog djelovanja“ krajem siječnja u prostorijama udruge MAPA (Multidisciplinarni autorski projekti i akcije) u Zagrebu.

Odgovore na pitanja s početka teksta i raspravu o njima nudi i “Početnica” – multimedijalna umjetničko-edukativna instalacija, koja se u prostornom smislu sastoji od četiri prenosive modularne drvene kutije s tabletima (na kojima se nalaze video uratci i neki prijašnji radovi Andreje Kulunčić) i drvenim pločicama na kojima se nalaze pitanja i odgovori, a sve kao pojmovnik o temama iz područja direktne demokracije, sindikalizma, feminizma, teologije oslobođenja, prava na grad, ekologije i angažirane umjetnosti. Sve to, kao i karta te arhiv dosadašnjih radničkih borbi i prateća literatura nalaze se i u virtualnoj verziji “Početnice”, koju je predstavila Sanela Planinčević, također članica “Direktne demokracija u školi”, istaknuvši da se stranicu ažurira i da ona služi kao “dio alata za (samo)organiziranje i razmjenu informacija. Stranica pruža uvid i u osam kategorija interaktivnih karata (zajednice održive proizvodnje i razmjene, živa žarišta sukoba, organizacije za političku borbu, infrastruktura za isključene, društvena poduzeća i zadruge, svjetski primjeri promjena, arhiv pobuna, putevi početnice)”.

“Riječ je o sadržajima koje se može iskomunicirati prema pojedincima i pojedinim zajednicama te ih potaknuti na kritičko razmišljanje političke stvarnosti te samoorganiziranje i proaktivno djelovanje uz korištenje direktnog demokratskog pristupa”, objasnila je Martina Kontošić, koordinatorica projekta, predstavljajući ovu prenosivu modularnu prostornu jedinicu, koju su kreirali svi sudionici projekta. Za prostorno oblikovanje toolkita zaslužna je arhitektica Mirna Horvat, a grafičko oblikovanje osmislio je dizajner Luka Juras (inače iz ARCHIsquada – odreda za arhitekturu savjesti, a riječ je o grupi mladih arhitekata koja se bavi pitanjima društveno-osjetljive arhitekture, osnovanoj 2006. u Zagrebu).

„Početnica“ u Galeriji Nova

Valja, naime, podsjetiti da je “Početnica” dio dugoročnog multidisciplinarnog istraživačkog projekta “Kreativnih strategija” koji obuhvaća teorijska istraživanja, umjetničke produkcije i procese kritičke refleksije, a 2010. godine započela ih je Andreja Kulunčić  baveći se nastankom, razvojem, značenjima i utjecajima kreativnih strategija na pojedinca, ali i u široj društvenoj zajednici. Umjetnička produkcija “Kreativnih strategija” organizirana je po modulima, od kojih svaki ima svoj specifičan način prilaska temi te različite metodologije i načine analize rezultata, ali su komplementarni premda funkcioniraju i samostalno. Uz Početnicu unutar “Kreativnih strategija” postoje još dva modula: javni prostori uz umjetničku produkciju “Otkloni svakodnevice”, koja tematizira Park Travno oko Mamutice te zajednica na primjeru samoorganiziranja unutar neprivilegiranih dijelova grada Meksika, podsjetila je Kulunčić u kratkom pregledu dosadašnjeg rada na «Kreativnim strategijama».

Pod kišobranom svih tih projekata nalazi se ideja potencijala samoorganizacije pojedinaca i grupa za umrežavanje i jačanje zajedničkog političkog djelovanja. Pritom je, posebno kada je riječ o mladima “potrebno buđenje političke svijesti o zajednici u kojoj se živi”, upozorila je Bruna Nedoklan, također jedna od članica neformalne grupe “Direktna demokracija u školi” kao metode odlučivanja temeljene na zajedničkom ravnopravnom odlučivanju o svim važnim pitanjima za zajednicu čime je taj oblik demokracije najbliži idealu demokracije. No, za to je, između ostalog, potrebna i informiranost, koje u “najboljem” slučaju, nema dovoljno. A kako onda u ograničenom vremenu koje se svodi na jedan sat u školi, na nekoj radionici ili raspravi objasniti što je uopće direktna demokracija kad se “taj termin u školama nigdje i ne spominje, a čak se ni pojedine stvari iz povijesti koje su uz nju vezane, poput Grčke, ne obrađuju u tom kontekstu – to je izazov”, dodao je Popović.

Naime,”Direktna demokracija u školi” je neformalna grupa osnovana 2011. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koja se okuplja zbog potrebe za prikupljanjem i proučavanjem materijala o direktnoj demokraciji i srodnim temama te širenjem njezine teorije i prakse. Primarni cilj im je obrazovanje šire javnosti o direktnoj demokraciji s posebnim naglaskom na mlade tj. srednjoškolsku populaciju, ali sve su više svjesni, kazala je Nedoklan, i potrebe ulaska u osnovne škole. Početkom prošle godine priključili su se umjetničko-aktivističkom projektu „Kreativne strategije“ te će u 2015. i ostati glavni suradnici u radu i razvoju “Početnice”, koja će ove godine u sklopu radionica, tribina i izložbi krenuti dalje na turneju Hrvatskom. Nakon prošlogodišnjeg predstavljanja u Galeriji Nova instrumentarij je putovao manjim gradovima Hrvatske i regije s ciljem edukacije, informiranja, otvaranja dijaloga, umrežavanja i prezentacije te arhiviranja dotadašnjih materijala, a ove će godine nakon Zagreba «krenuti» u Čakovec, Slavonski Brod, Dubrovnik, Pulu i Sinj. U planu je i svojevrsni nastavak videa „Što je meni naša borba dala?“, a namjera je okupiti akterice borbe iz zagrebačkih tvornica Kamensko i DTR te sinjske Dalmatinke i pulske Arene.

Dirdemovci pritom ističu kako im je posebno zanimljivo raditi u manjim gradovima i mjestima, a zainteresiranost je velika, baš kao i neznanje o direktnoj demokraciji, i to neovisno je li riječ o mladima ili starima. No, kako je istaknuo Hrvoje Jurić, “ipak su mladi ti koji su prilično zapušteni oko socijalno-političkih pitanja, općenito samog shvaćanja demokracije, a svi bi se trebali angažirati oko obrazovanja i medija”. Istaknuo je da je cijeli projekt obogatio dirdem predavanja i radionice, a nije tu kraj, naime kako su naglasili Izvor Rukavina i Dijana Ćurković : “Pojmovnik će biti nadograđivan, a cijeli mobilijar “Početnice” već i sad živi van prostora, naime, pri gostovanju na festivalu Željezara ljudi bi, iako u tom trenutku nije bilo pratećeg programa, zainteresirano prilazili i počeli gledati kartice, pitati, pogledati film, pozvati još nekog pa komentirati i čini se da stvar funkcionira”. Štoviše, upravo na taj način ljudi uviđaju i raspoznaju različite pojmove i neke nove mogućnosti koje nije uvijek lako osvijestiti. Pogotovo ako se radi samo na teoretskoj razini, no zato svojim primjerom u praksi alternativu pružaju i dirdemovci koji se, napominju, ne kane formalizirati, nego, “ljudima upravo pokazuju da se ne mora osnovati udrugu, stranku ili firmu, već je dovoljno da se ljudi skupe i krenu organizirano djelovati”.