Za tolerantne, otvorene i inkluzivne gradove moramo se globalno boriti

U organizaciji Grupe 22  i Multimedijalnog instituta u utorak 17. lipnja njemačka politologinja i sociologinja grada Margit Mayer je u Net klubu MaMa održala predavanje “Proturječja suvremenog urbanog aktivizma”. Nakon predavanja Nika Theodorea  u siječnju, ovo je drugo iz serije “Program kapitalističkog grada”.

1

Margit Mayer jedna je od utjecajnijih znanstvenika u području suvremene urbane teorije, s fokusom na komparativnoj politici, urbanoj i socijalnoj politici te društvenim urbanim pokretima. Od 1990. do umirovljenja predavala je komparativnu i sjevernoameričku politiku na Freie Universität u Berlinu, a trenutno je profesorica na Centru za metropolitanske studije berlinskog Tehničkog sveučilišta i radi na monografiji o urbanim društvenim pokretima i državi.

Gradove vidi kao ključne prostore neoliberalizacijskih procesa – istovremeno mjesta problema (siromaštvo, kriminal, nezaposlenost, neformalne ekonomije) i potencijalnih rješenja u vidu razvijanja prototipova novih politika primjenjivih u cijelom svijetu, ali i proturječja, sukoba i otpora takvim “rješenjima“. Urbane društvene pokrete promatra kroz različite pozadine i oblike djelovanja kojima se specifične skupine suočavaju sa suvremenim kontekstom društva oblikovanog neoliberalnim politikama.

2

U razumijevanju ponašanja neoliberalnog grada poziva se na koncepciju globalnog neoliberalnog projekta urbanih teoretičara Neila Brennera (pročitajte intervju s Brennerom ovdje ), Jamieja Pecka i Nika Theodorea. Prema njima, ovaj je režim preživio krizu iz 2008. zahvaljujući izrazitoj adaptabilnosti u različitim socio-ekonomskim i geografskim okolnostima, što uvjetuje proturječja među različito pozicioniranim urbanim pokretima čije se strateške pozicije često međusobno isključuju.

Neoliberalni urbanizam inzistira na ekonomskom rastu, koji se često pogrešno promatra i kao preduvjet za socijalnu pravdu, dok je zapravo izvor socijalnih i ekonomskih nejednakosti. Kako bi privukli investicije, bili konkurentni i osigurali rast, gradski “menadžeri” koriste urbani spektakl i brendiranje – gradska uprava u suradnji s privatnim investitorima promiče koncept “kreativnog grada”. Upravljanje gradom poprima poduzetnički oblik, a cilj je stvaranje viška vrijednosti kroz podupiranje kreativnih ekonomija i određenih kulturnih programa kako bi tim sadržajima određeni gradski prostor osposobili za rast.

U privlačenju turista i investitora kreativni grad apsorbira neke supkulturne pokrete, kao i migranate, čije se neformalno poduzetništvo kao dio novih integracijskih strategija zasnovanih na raznolikosti također koristi u brendiranju određenih dijelova grada. S druge strane, one komercijalno neiskoristive još više marginalizira uskraćivanjem čak i simboličnih resursa za održivo djelovanje. Posebno je problematično što neoliberalna politika upravljanja gradom u programima urbane obnove sada prisvaja specifične oblike djelovanja civilnog društva – poput autonomnog upravljanja i nekonvencionalnih oblika odlučivanja, koji u današnjim uvjetima gube nekadašnju provokativnu snagu. Oblikovani tako da potiču aktivaciju i povećanje individualizirane odgovornosti (ali ne daju i političku snagu), sada oduzimaju alate djelovanja isključivanim ili stigmatiziranim skupina.

Wilhelmsburg, Hamburg 2

* Wilhelmsburg, Hamburg

U takvom modelu upravljanja, gradonačelnici-menadžeri često zaobilaze tijela odlučivanja poput gradske skupštine i angažiraju specijalizirane agencije koje oblikuju strategiju razvoja samo određenog dijela grada ili određenog područja djelovanja. Ove politike od gradova stvaraju “savezničke citadele” obilježene ograđivanjem i procesima socijalne polarizacije, a spekulativne strategije, nedostatak transparentnosti i demokratskog odlučivanja te privatizacija javnih dobara uzrok su stalnog oblikovanja novih urbanih pokreta otpora.

Aktivacijske i revitalizacijske programe koji su trebali zaustaviti propadanje u “ugroženim“ četvrtima njemačkih gradova danas zamjenjuju politike premještanja siromašnih i “nepodobnih“ na periferiju grada, u čemu pomaže privatizacija sustava socijalnog stanovanja. Primjer je hamburška četvrt Wilhelmsburg, čiji se dosadašnji stanovnici, uglavnom radnici i imigranti, uslijed gentrifikacijskih procesa razvoja grada nastoje postupno zamijeniti stanovnicima višeg socijalnog statusa i “kreativnim klasama” koji privlače investitore. Na periferiji, u nekada zapuštenim dijelovima grada, “kreativnim gradskim politikama” pokreću se nekretninski projekti i spektakli poput vrtnih sajmova i projekata urbane obnove po modelu International Building Exhibition-a (IBA), kako bi ih se unaprijedilo. Za bolje razumijevanje konteksta zanimljivo je pogledati protestno pismo  koje su lokalni aktivisti AKU (Arbeitskreis Umstrukturierung Wilhelmsburg) uputili sociologinji Saskiji Sassen, kustosici IBA izložbe održane tom dijelu grada krajem prošle godine, kao i njezin odgovor.

Kotti & Co, Berlin

 *Kotti & Co. Berlin

Kao drugi oblik djelovanja neoliberalnog urbanog režima Margit Mayer vidi “urbanizam štednje”, koji uključuje mjere štednje i represiju te kriminalizira nepoželjno korištenje prostora grada. Kako novije mjere štednje ne pogađaju samo one već zakinute, nego i mlade, studente i druge dijelove srednje klase, represivnu stranu neoliberalnog urbanizma doživljava sve više ljudi. Ta represija podrazumijeva raspone alata od kriminalizacije neovlaštenog okupljanja do outsourcinga usluga nadzora rastućem broju privatnih zaštitarskih tvrtki.

Lampedusa in Hamburg 1

*Lampedusa in Hamburg

Njezina je teza da je uzrok razjedinjene strukture današnjeg urbanog aktivizma u kombinaciji “politike kreativnog grada” i “urbanizma štednje”. Onima snalažljivima i kreativnima koji su voljni uključiti se u poduzetništvo i preuzeti individualiziranu odgovornost nude participaciju, a ostale marginaliziraju, stigmatiziraju i kažnjavaju.

Ovakve tendencije suvremenu borbu za socijalna prava u jednoj mjeri čine borbom za prostorne resurse. Odgovor je mobilizacija otpora u obliku sve brojnijih pokreta Prava na grad. Kako se radi o aktivističkim mrežama koje okupljaju vrlo različite socijalne i interesne skupine, međusobno razumijevanje različitih svakodnevnih životnih i radnih uvjeta između raznovrsnih pokreta često je teško ili nemoguće. Mayer izdvaja one najranjivije (beskućnici, neprijavljeni, ovisni o socijalnoj pomoći, radnici u neformalnom sektoru, imigranti), onda autonomne, anarhističke i alternativne skupine, različite ljevičarske organizacie, inicijative srednje klase koje nastoje obraniti kvalitetu života na kakvu su navikli, skupine kojima je zajednička ugrožena egzistencija (iz neformalnog sektora, kreativnih ekonomija ili studenata).

Lampedusa in Hamburg 2

*Lampedusa in Hamburg

Neoliberalni urbanizam nameće neujednačenost, konkurenciju i distancu između različito pozicioniranih pokreta – onih privilegiranih koji (još uvijek) imaju mjesto u neoliberalnom gradu (primjerice berlinskih skvotova nekad radikalnih ljevičara kojima je po dobivanju prava na korištenje otupila oštrica za socijalnu pravdu i pretvorili su se u idealističke “biotope” orijentirane samo na sebe) i onih isključenih iz neoliberalnog grada.

Ipak, povremeno dolazi i do uklanjanja distanci između tradicionalnih urbanih aktivista i ranjivih skupina koje je suvremeni neoliberalni urbanizam još više osiromašio, kao primjerice u inicijativi Lampedusa in Hamburg  za zaštitu prava afričkih imigranata u Hamburgu ili Kotti & Co , pokretu stanara-imigranata u Kreuzbergu, nekadašnjoj četvrti socijalnih stanova u Berlinu.

4

 *Kotti & Co. Berlin

Ponovno se pozivajući na Nika Theodorea, Neila Brennera i Jamiea Pecka, Mayer zaključuje da je za destabilizaciju globalnog neoliberalnog projekta nužan pomak od borbe u fragmentiranom lokalnom kontekstu prema “produbljenoj socijalizaciji” kroz međusobnu potporu i povezivanje na globalnom nivou. Ako želimo tolerantne, otvorene i inkluzivne gradove, ta borba mora biti kolektivna i politička.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija